Ibrahim ef. Hadžić: Klanjem kurbana izražavamo zahvalnost Bogu za sve blagodati koje nam je darovao

Autor: E. Hadžimejlić

Ibrahim efendija Hadžić iz Visokog, bivši dugogodišnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice, ponosni suprug, otac i dedo, za Faktor je govorio o mubarek danima pred Kurban-bajram, danu Arefata i ljepoti bajrama u porodici Hadžić.

– Bajrami su najznačajniji dani za svakog muslimana i muslimanku. To su dani radosti, sreće, veselja i zajedničkog druženja. U godini imamo dva Bajrama, i to ramazanski i kurbanski ili hadžijski. Dani neposredno pred ovaj Bajram spadaju u najznačajnije dane u godini. To je prvih deset dana mjeseca Zul-hidžeta kojima se Uzvišeni kune u Kur'anu u suri El-Fedžr i kaže: “Tako mi Zore i deset noći…”

Poslanik islama Muhammed, a. s., u svojim hadisima nas podsjeća “da nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu, dž. š., od ovih deset dana”. Zato vjernici treba da iskoriste ove dane čineći što više dobrih djela u ovim danima. Na osnovu hadisa možemo zaključiti da je u ovim danima, pored redovnih obaveznih ibadeta, lijepo učiti što više tekbira, činiti zikr Gospodaru, donositi tevbe-istigfar, učiti Kur'an i upućivati dove Gospodaru. Posebno je lijepo ko je u mogućnosti ispostiti koji od ovih dana – priča efendija Hadžić.

Podsjeća da je deveti dan ovog mjeseca Jevmul-arefe ili dan Arefata.

– To je dan kada hadžije koje obavljaju hadž provode na tom prostoru od podne pa do zalaska sunca. Vjerovjesnik, a. s., u jednom hadisu kaže: “Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od vatre, kao što je to na dan Arefata”. Oni koji nisu u mogućnosti biti na Arefatu u tom danu, kao što je to slučaj sa nama iz BiH u ove dvije godine, oni će postiti taj dan jer Poslanik, a. s., kaže: “Post na dan Arefata kod Allaha Uzvišenog je iskup od grijeha za godinu prije i godinu poslije.” (Muslim) – navodi efendija.

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je ca56405b81855dfc77d96874833e97fc.jpg

Pitamo efendiju Hadžića da se prisjeti svog boravka na Arefatu.

– Boravci na Arefatu su nezaboravni. Izlazili smo na Arefat najčešće u jutarnjim satima kako bismo na Arefatu klanjali sabah-namaz. Poslije smještanja u šatore i klanjanja sabah-namaza, oni malo slobodniji, prošetali bi tim prostorom, a oni najhrabriji bi otišli do Džebeli-rahmeta – Brda milosti. Vrijeme na Arefatu se koristi u zajedničkim ibadetima, ali je najvažnije da svaki pojedinac na tom mjestu obavi što više individualnih ibadeta. (Učenje Kur'ana, zikr, dove, dobrovoljni namaz.) Naše hadžije skoro svake godine na Arefatu prouče mevlud. Zajednički se obavlja podne i ikindija i posluša neko lijepo predavanje o značaju Arefata i hadža. Neposredno pred zalazak sunca uči se zajednička arefatska dova. Na Arefatu je najvažnije odvojiti vrijeme i susresti se sa samim sobom. Iskreno uputiti dovu Uzvišenom. Zamisliti da ti je to jedina prilika da si tu i da više nećeš imati takvu priliku – kaže sagovornik.

Kaže da je prilikom obavljanja prvog hadža 1989. godine sa Arefata došao pješke, prešavši tako 22 kilometra do harema Kabe.

– Zanimljivo je da skoro svake godine za Bajram ili prije Bajrama padne malo kiše. Sjećam se da smo jedne godine uoči Bajrama imali jaku kišu. Otišli smo po ustaljenom običaju na Arefat u izvidnicu, da tačno lociramo naše šatore, kako sutra ne bismo sa hadžijama lutali i na Arefatu pokisli. Nismo mogli ući u šatore koliko je bilo mokro. Srećom, do sutra se to prosušilo – prisjeća se efendija.

Nakon Arefata slijedi bajramski mubarek dan.

– Oblačimo najbolje odijelo, spremimo svoje najmlađe, dječicu, sve muške ukućane za klanjanje namaza, a zatim slijedi klanje kurbana. Radost, sreća, zadovoljstvo, ushićenje. Dijelimo to kroz učenje tekbira u svojoj mahalskoj džamiji sa svojim komšijama, poznanicima, prijateljima. Sretni smo jer smo kroz sve ibadete koje smo činili i činimo za Bajram bliži smo Božijoj milosti i oprostu. Rijetki su dani kad je sva porodica na okupu u ovom ubrzanom životu. Za Bajram smo svi tu. Ljubimo ruke starijima, mlađe darujemo bajram-bankom. Svi su za bajramskom sofrom. A onda kurbani. Ožive naše avlije, djeca se raduju dijeljenju kurbana, čuju se blagim glasom učeni tekbiri dok se životinja prinosi ko kurban. Niz naše mahale se začuje dječija graja. Odoše dijeliti kurbane. Njihovoj sreći nigdje kraja. Stariji će odmoriti uz kahvu i bajramsku baklavu. U Bosni i Hercegovini su i bajrami najljepši – priča nam efendija.

Kaže da nam Kurban-bajram ili Hadžijski bajram kroz svoje sadržaje otkriva mnoge poruke.

– Hadž je veličanstveni skup muslimana i muslimanki na jednom prostoru i u određeno vrijeme koji kroz svoje obrede i njihovu simboliku nudi puno odgovora onom ko hoće da nauči. Medina, Revda, Dženneti Bekijja, Uhud, Bedr, Kuba, Kibletejn, Hendek…, sve su to otvorene knjige iz kojih se uči. Mekka, Bejtullah, Mekami Ibrahim, Hadžerul esved, Zemzem, Arefat, Muzdelifa, Mina, Džemreta, pećine Hira i Sevr…, boljih mjesta sa jasnijim porukama nema.

Kurban nas jasno podsjeća na spremnost za žrtvu u ime Allaha, dž. š. Prisjećamo se Ismaila i Ibrahima, a. s., i njihove spremnosti u izvršavanju onoga što Allah traži. Klanjem kurbana izražavamo svoju zahvalnost Uzvišenom za sve blagodati koje nam je On darovao. Priznajemo ga za svog Gospodara – kaže efendija Hadžić, te dodaje:

– Kurbanom održavamo i jačamo našu stalnu vezu sa Allahom, jačamo svoj takvaluk. Veoma je značajan i socijalni faktor kurbana. Kurban dijelimo siromašnim, komšijama i rodbini. Na taj način pomažemo ih, jačamo s njima našu vezu, učvršćujemo naše odnose. Nimalo nije zanemariva činjenica da danas zahvaljujući organiziranom klanju kurbana kroz Islamsku zajednicu meso kurbana dođe do onih koji su najpotrebniji.

Priča nam kako je imao priliku da bajrame dočekuje na mnogim mjestima izvan naše domovine, i da zbog toda sa sigurnošću može tvrditi da se bajramska atmosfera najbolje osjeti u našoj domovini.

– Mi to najljepše nagizdamo. Moji bajrami su sa mojom porodicom. Ništa spektakularno, ali opet najljepše. Porodični ambijent, bajramski ručak sa najbližim. Posljednjih nekoliko bajrama u naninim i dedinim krilima su unučad. Radost i veselje koje se ne može nigdje drugo doživjeti. U našem džematu je adet da se uoči bajrama posjete mezarja i uputi dova za umrle roditelje i rodbinu. Neizostavni su obilasci najbližih od rodbine i prijatelja – kazuje efendija.

Pitamo efendiju da se prisjeti bajrama iz svog djetinjstva.

– Bajrami našeg djetinjstva su kod svakoga nezaboravni. Bili smo velika porodica. Mi djeca u posebnoj sobi za našom dječijom, bajramskom sofrom. Poseban doživljaj je bio odlazak u džamiju sa našim starijim. Nismo mogli odoljeti malo šejtanluka i u džamiji. Ko djeca… Nova odjeća na nama, pune ruke bombona i slatkiša. Ljubila se ruka starijima, nije se pitalo ko je. Znam da nam je dok smo još bili mali najteže bilo izgovoriti: “Bajrambarečola”. Nikakao da utrefimo. Eh, to su davna sjećanja, ali slatka i draga, prava bajramska. Posebno su se čekali pokloni od deda i nana. Druga su to vremena bila. Sjećam se da je jedan naš komšija jednu bombonu razbijao na kamenu i dijelio je nekolicini nas i mi smo bili zadovoljni. Sve za Bajram je drago i lijepo – zaključuje efendija Ibrahim Hadžić.

Faktor