Historija će nam suditi jer nismo imali hrabrosti da zaustavimo pakao u Gazi

Već više od dvije sedmice iz Gaze dolaze nepodnošljive slike ljudske tragedije. Ubijaju se žene, djeca i starci, bombarduju se bolnice i škole – niko nije pošteđen. Dok ovo pišem, UNRWA, agencija Ujedinjenih nacija za palestinske izbjeglice, već je, tragično, izgubila 35 svojih zaposlenih, od kojih su mnogi ubijeni dok su bili u svojim kućama sa svojim porodicama, piše Philippe Lazzarini generalni komesar UNRWA.

Čitavi kvartovi su sravnjeni sa zemljom preko glava civila na jednom od najnaseljenijih mjesta na Zemlji. IDF upozorava Palestince u Gazi da se presele na južni dio pojasa dok bombarduje sjever; ali se udari nastavljaju i na jugu. U Gazi nigdje nije sigurno.

Gotovo 600.000 ljudi nalazi se u skloništu u 150 škola i drugih zgrada UNRWA, žive u nehigijenskim uvjetima sa ograničenom količinom čiste vode, malo hrane i lijekova. Majke ne znaju kako da čiste svoju djecu. Trudnice se mole da neće imati komplikacije tokom porođaja jer bolnice nemaju kapacitet da ih prime. U našim zgradama sada žive cijele porodice jer nemaju kuda. Ali naši objekti nisu sigurni – 40 zgrada UNRWA-e, uključujući škole i skladišta, oštećeno je u udarima. Mnogi civili koji su se sklonili tu, tragično su poginuli.

Gaza je u posljednjih 15 godina opisivana kao veliki zatvor na otvorenom, sa zračnom, morskom i kopnenom blokadom koja je gušila 2,2 miliona ljudi u krugu od 365 kvadratnih kilometara. Većina mladih nikada nije napustila Gazu. Danas ovaj zatvor postaje groblje stanovništva koje je zarobljeno između rata, opsade i deprivacije. Proteklih dana, intenzivni pregovori na najvišim nivoima konačno su omogućili dostavu vrlo ograničenih humanitarnih zaliha. Iako je napredak dobrodošao, ovi kamioni su mlaz, a ne protok pomoći koja je potrebna humanitarnoj krizi ovih razmjera. Dvadeset kamiona hrane i sanitetskog materijala je kap u moru za potrebe više od 2 miliona civila. Gorivo je, međutim, jasno uskraćeno za Gazu. Bez toga neće biti humanitarnog odgovora, pomoći ljudima kojima je potrebna, nema struje za bolnice, nema vode, nema hljeba.

Prije 7. oktobra, Gaza je svakodnevno primala oko 500 kamiona hrane i drugih zaliha, uključujući 45 kamiona goriva za pogon automobila u pojasu, postrojenja za desalinizaciju vode i pekare. Danas se Gaza guši, a nekoliko konvoja koji sada ulaze neće smiriti osjećaj civilnog stanovništva da ih je svijet napustio i žrtvovao.

Hamas je 7. oktobra počinio neopisive masakre nad izraelskim civilima koji bi mogli predstavljati ratne zločine. UN su najoštrije osudile ovaj užasan čin. Ali neka ne bude sumnje – to ne opravdava zločine koji su u toku protiv civilnog stanovništva Gaze, uključujući milion djece.

Povelja UN-a i naše obaveze su posvećenost našoj zajedničkoj ljudskosti. Civili – gdje god da se nalaze – moraju biti jednako zaštićeni. Civili Gaze nisu izabrali ovaj rat. Zvjerstva ne bi trebala biti praćena novim zvjerstvima. Odgovor na ratne zločine nije više ratnih zločina. Okvir međunarodnog prava je vrlo jasan i dobro uspostavljen.

Biće potrebni istinski i hrabri napori da se vratimo korijenima ove smrtonosne mrtve tačke i ponudimo političke opcije koje su održive i koje mogu omogućiti okruženje mira, stabilnosti i sigurnosti. Do tada, moramo se pobrinuti da se poštuju pravila međunarodnog humanitarnog prava, a da civili budu pošteđeni i zaštićeni. Mora se donijeti hitan humanitarni prekid vatre kako bi se omogućio siguran, kontinuiran i neograničen pristup gorivu, lijekovima, vodi i hrani u Pojasu Gaze. Dag Hammarskjold, drugi generalni sekretar UN-a, jednom je rekao: „UN nisu stvorene da nas odvedu u raj, već da nas spasu od pakla.“ Današnja realnost u Gazi je da nije ostalo mnogo od čovječanstva i da nastaje pakao.

Generacije koje dolaze znaće da smo preko društvenih mreža i informativnih kanala gledali kako se odvija ova ljudska tragedija. Nećemo moći reći da nismo znali. Istorija će pitati zašto svijet nije imao hrabrosti da odlučno djeluje i zaustavi ovaj pakao na Zemlji.

Visoko.co.ba/federalna.ba/The Guardian