Kako je Herenda izjavio za Fenu, čak 93,4 posto zdravstvenih radnika u BiH je tokom svoje karijere doživjelo neki oblik nasilja na poslu, dok je 70,6 posto navelo da su bili izloženi nasilju u posljednjih 12 mjeseci. Najčešći počinitelji nasilja su, navodi on, osobe iz okoline pacijenta – članovi porodica pacijenata i druge osobe u pratnji.
– Nasilje na radnom mjestu obuhvata incidente u kojima su radnici zlostavljani, ugrožavani ili fizički napadnuti u okolnostima vezanim za njihov posao, uključujući i putovanje na posao. Zdravstveni radnici su zbog stalnog kontakta s pacijentima posebno izloženi riziku od agresije, što čini čak 75 posto svih prijavljenih slučajeva nasilja na radnom mjestu – kaže Herenda.
Naučni rad objavljen je u zadnjem broju međunarodno recenziranog časopisa Croatian Medical Journal, a provedeno je pomoću upitnika Svjetske zdravstvene organizacije u kojem su učestvovali različiti profili zdravstvenih radnika.
Rezultati pokazuju da je verbalno nasilje najrasprostranjeniji oblik zlostavljanja, javlja se dvostruko do deset puta češće od fizičkog nasilja, i to posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U BiH je pojava nasilja viša nego u većini zemalja jugoistočne Evrope – viša nego u Bugarskoj i Srbiji, ali niža kada je riječ o fizičkom nasilju. Slične stope zabilježene su u Gruziji, Etiopiji i Bangladešu, dok su stope verbalnog nasilja u BiH čak više nego u Latinskoj Americi.
Herenda ističe da su ranije međunarodne studije kao značajne riziko faktore prepoznavale probleme poput nedostatka osoblja i dugih lista čekanja na uslugu. I u ovoj studiji je najveći broj ispitanih osoba ove faktore naveo kao glavne pokretače nasilja nad zdravstvenim radnicima.
Kako je upozorio Herenda, situacija je posebno zabrinjavajuća u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje ustanove često nemaju adekvatno obezbjeđenje, za razliku od bolnica.
– Mnogi zdravstveni radnici izrazili su zabrinutost da će se nasilje u budućnosti pogoršati. Sličan trend bilježi se i u drugim zemljama, primjerice, u Velikoj Britaniji se broj napada na zdravstvene radnike u primarnoj zaštiti udvostručio u posljednjih pet godina – kazao je Herenda.
Iako su nalazi zabrinjavajući, ističe da institucionalni odgovor na nasilje u BiH ostaje slab. Mnogi zdravstveni radnici ne prijavljuju incidente zbog nepovjerenja u sistem, straha od odmazde ili nepostojanja jasnih procedura. Većina onih koji su nasilje prijavili bila je nezadovoljna načinom na koji su njihovi slučajevi riješeni.
– Bosna i Hercegovina nema posebni zakon koji bi štitio zdravstvene radnike od nasilja. Postojeći zakoni o radu i zdravstvu su neprecizni i često se ne provode, dok izostanak strožih kazni dodatno otežava borbu protiv ovog problema – upozorio je dr. Herenda.
Prema njegovom mišljenju, pored postojećih zakonskih reformi, potrebna su dodatna zakonska rješenja kojima bi se nasilje nad zdravstvenim radnicima kriminalizovalo, kao i uvođenje vidljivog sigurnosnog osoblja te politike nulte tolerancije u zdravstvenim ustanovama, što su ključni koraci ka rješavanju ovog problema.
– Nasilje nad zdravstvenim radnicima ne pogađa samo pojedince, već direktno ugrožava i kvalitet zdravstvene zaštite. Pružanje usluga je otežano i postaje sve skuplje, što se osjeti u cijelom sistemu. Ako se ne reaguje na vrijeme, zdravstveni sistem može ostati bez stručnog kadra, posebno u primarnoj zaštiti, što bi dodatno smanjilo dostupnost usluga građanima – zaključio je dr. Herenda.
Fena/Visoko.co.ba
