Hafizov podvig

U knjizi “Sloboda robije” autor hfz. Halil ef. Mehtić čitatelja hronološki upoznaje sa tegobnim oklonostima kroz koje su Bošnjaci i imami prolazili čuvajući svoju vjeru, tradiciju i kulturu u doba socijalizma. 

…”Budući da je babo bio hodžinsko dijete, gorio je od želje da nastavim dedinim stopama: “Volio bih da mi budeš Gazinovac, nego da budeš doktor ili ministar. Da mi je dočekati da te vidim u mihrabu, ne bih žalio odmah umrijet.” (Sloboda robije, str. 14)

Okrivljujuća presuda.jpg - Hafizov podvig
Faksimil okrivljujuće presude Okružnog suda

Sloboda robije: Ahmedija je bila teško breme u eri komunizma

Zalazeći trideset četiri godine u prošlost, u izuzetno detaljnom izlaganju hafiz Mehtić nam kazuje o totalitarnoj državi u kojoj je tajna policija kontrolisala sve aspekate ljudskog života.

“Svoju odbranu gradio sam na tvrdnjama da je to smišljeni plan tajne policije, odnosno Službe državne bezbjednosti. Objašnjavao sam im da sam kriv samo zato što sam odbio da budem njihov saradnik odmah po dolasku u Zenicu 1981. godine, što sam bio uspješan kao mladi imam, što sam odbio da svjedočim u Sarajevskom procesu onako kako su me oni tjerali i što sam ih razotkrio kada su mi instalirali prislušne uređaje u stan. Tada sam ih upoznao s time kako je zenička policija, dok sam bio odsutan, ulazila u stan i instalirala prislušne uređaje koje sam ja odmah otkrio i onesposobio.” (Sloboda robije, str. 140).

Radi se o dokumentu koji o jednom vremenu progovara jasno i pregledno, utemeljeno i bez ideoloških i/ili nacionalnih predrasuda i stereotipa koje o komunističkoj netrpeljivosti prema autoru, njegovoj porodici i prijateljima, daje zaokružen, minuciozan i uvjerljiv prikaz režima u kojem je biti Musliman samo po sebi bilo rizično i opasno, što se nakon nepunih deset godina i potvrdilo kroz bespoštedni rat i pokušaj istrebljenja Muslimana. 

…”Trebalo je komuniste Muslimane proglasiti nacionalistima i time razviti mržnju prema Muslimanima (Bošnjacima).  Sve to, ponajviše je bilo je u funkciji pripremanja terena za stradanje Bošnjaka i krvavi rat koji će se za nepunu deceniju kasnije desiti. Velikosrpski hegemonistički projekat bio je sve vidljiviji, a sve učestaliji montirani politički procesi tih godina bili su u funkciji skretanja pažnje javnosti sa stvarnih problema i zastrašivanja svih koji se drznu da bilo šta kažu ili urade protiv sistema. U tom teškom i turbulentnom vremenu često je pominjan takozvani verbalni delikt, propisan članom 133. Krivičnog zakona SFRJ, koji je suspendirao i kažnjavao svako moguće razmišljanje izvan partijskih okvira.” (Sloboda robije, str. 35).

Hafiz Mehtić: Zatvor je iskorijenio iz mog srca strah od ljudi

Knjiga se dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa: obrazovanje i porodični život, isljeđivanje i boravak u zatvorskoj ćeliji. Kroz dvije stotine šezdeset stranica dominira neljudskost sa jedne, i stamenitost u istini kao i vjera u Božiji sud, sa druge strane.

…”ova knjiga nudi bogat materijal za mikrosociološke uvide u snagu prijateljstva i časti, dubinu porodičnih veza, u konkretnom slučaju o neraskidivim nitima porodične lojalnosti, hrabrosti i vjernosti, privrženosti i ljubavi Mehtićeve porodice, susjeda i prijatelja. Posebnu i svakako najupečatljiviju vrijednost imaju sekvence u kojima autor, i sam svešteno lice, nepretenciozno, ali sa suverenim razumijevanjem, ukazuje na primjere grijeha i kajanja, smještajući ih majstorski skicirane u kontekst univerzalnog odnosa prema Bogu, ekspliciranog kroz ustrajnu pobožnost, odanost i predanost Allahu, dž.š., kadru da odoli svim ovosvjetskim iskušenjima.  I upravo to je poenta koja ovu knjigu čini izuzetnom…”, navodi se urecenziji akademika prof.dr. Ferida Muhića.

Autor je duboko zaronio u sjećanja, pa nam kroz dinamičnu dramsku radnju i dijaloške dvoboje fokusirane na temu totalitarizma i borbe protiv njega prikazuje svoja uvjerenja o slobodi u tkanju ljudskog života i sudbine, prožetih pobožnošću, odanošću i predanošću Allahu dž.š krunisanoj pamćenjem Časnoga Kur’ana. 

…„Selam alejk, hafize“, reče mi.

„Alejkumus-selam, otkud ti znaš da sam ja hafiz?“, bio sam začuđen.

„Ne znam da si hafiz, ali znam da mi je došlo u glavu da te tako oslovim kad sam krenuo prema tebi u tvoju ćeliju.“ Pruži mi ruku i predstavi se:

„Ja sam Ivo Pravdić“. Dodatno me je začudilo da mi Ivo naziva selam i tako me oslovljava, dvadesetak minuta nakon što sam završio učenje Kur'ana napamet.

„Ja sam Halil Mehtić. Pobogu, Ivo, otkud ti to da mi nazoveš selam i da me zovneš hafize?“

„U duši sam to osjetio i zato sam tako postupio.“  (Sloboda robije, str. 200) 

Prof.dr. Nusret Isanović navodi u recenziji ove knjige da hfz. Mehtić piše kako govori – spontano, nimalo usiljeno, neposredno i iskreno, bez bilo kakve dodatne stilizacije i estetizacije teksta, često očito vođen produhovljenim ritmovima svoga srca.

“Usudni svjedok jednog izuzetno zamršenog, u sebe nesigurnog i teškog vremena, zahvaćenog moralnim rasapom, neljudskošću i nasmrt duhovno oboljelom, Mehtić kao čovjek vjernik i duhovni učitelj pokušava spojiti dramatiku doživljaja i jasnoću kazivanja kako bi iz sadašnjeg vremenskog odmaka, bolje, kompleksnije, cjelovitije i po mogućnosti objektivnije predstavio ne samo vlastitu sudbinu i sudbinu svoje porodice nego dijelom i sudbinu svoga naroda u vremenu u kojem je bio praćen, proganjan, isljeđivan, suđen i zatvaran”, navodi se u recenziji prof.dr. Isanovića.

Uprkos brojnim prekršajima pravne prirode, pravosudnog postupka i nedostatku uvjerljivih dokaza da je počinio bilo koje od inkriminirajućih djela za koja ga je teretila optužnica, hafiz Halil ef. Mehtić osuđen je 8. aprila 1986. godine na  tri godine zatvora.

Na ponovljenom procesu, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine uvažio je žalbu Halila Mehtića i njegovih branilaca i oslobodio ga daljnjeg služenja zatvorske kazne.

Tako su 4. aprila 1987. godine završili zatvorski dani hafiza Halila efendije Mahtića i ovaj će slučaj ostati zapamćen kao jedinstveni slučaj demaskiranja partijskih moćnika i Službe državne bezbjednosti, bez presedana. 

Oslobađajuća presuda.jpg - Hafizov podvig
Oslobađajuća presuda

Moralna kolebanja, poput “Šta je mojih petnaest mjeseci boravka u zatvoru u odnosu na logore kroz koje je prošlo hiljade Bošnjaka u kojima su do smrti mučeni i iznurivani…?” učinila su da između prvih razmišljanja o objavljivanju ove priče i knjige “Sloboda robije” prođe petnaest godina, sve što se događalo između, zove se život.

Današnji muftija zenički dr. hafiz Mevludin Dizdarević u predgovoru upravo ističe da je ovo knjiga koju je trebalo napisati i objaviti nešto ranije da je autor smogao snage.

– Istini za volju, ova knjiga tematizira turbulentne događaje koji su se desili sada već davno i možda je, u nekom smislu i bolje što je napisana nakon historijskog i emotivnog odmaka. Autor je danas dosegao intelektualnu zrelost i uravnotežio emocije pa su ocjene o akterima, događajima i procesima staloženije i odmjerenije – navodi muftija Dizdarević.

Djelo je izazvalo veliko interesovanje u javnosti i čeka svoje drugo izdanje, jer je tiraž od dvije hiljade primjeraka rasprodan za samo tri sedmice.

(Nadira Hurem/Preporod.info)