Gregor Jurišić za primjer mladima

Već dvije godine nalazi se na Dekanovoj listi najboljih studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu

Visoko je kroz historiju bio grad velikih ljudi. Većina mladih i ambicoznih ljudi ostaje u sjenci društvenih tokova iz razloga što nam je poremećen sistem društvenih vrijednosti.

Visoko je grad mladosti, grad mladih ljudi koji imaju zavidne rezultate. Jedan od takvih primjera je Gregor Jurišić, naš sagovornik u ovoj temi:

Za čitatelje koji te ne poznaju, ko je zapravo Gregor Jurišić?

            Trenutačno sam redovni student treće godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, odsjek Ekonomija, smjer Makrofinancijski menadžment.

Inače, rođen sam u Zenici 10.8.1995., nakon završetka svih osam razreda osnovne škole Safvet-beg Bašagić Visoko odličnim uspjehom, prosjekom ocjena 5,0, za što sam i nagrađen Posebnim priznanjem ove škole, svoje intelektualno utočište za nastavak školovanja sam 2010. godine pronašao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji- Visoko, u kojoj sam djelovao u nekoliko sekcija: dramskoj, ekološkoj sekciji, s kojom sam uz nekoliko kolega osvojio prvo mjesto na općinskom natjecanju iz ekologije 2012. godine, bio sam urednik školskog lista Novi cvijet, a škola mi je omogućila i da, uz nekoliko kolega, predstavljam BiH na skupu mladih European Youth Weeks (EYW) / Europski tjedni mladih u mjesto Waldmünchen, Njemačka, 2012. godine. Također, djelovao sam i u okviru sekcije gitare, što je, zapravo, bio svojevrsna ekstenzija mog glazbenog školovanja, s obzirom da sam 2009. g. završio Školu za osnovno muzičko obrazovanjeAvdo Smajlović, Visoko. Školovanje u FKG-u je, svakako, ostavilo svojevrsni pečat na moje obrazovanje i cijenjenje određenih intelektualnih koncepta, a svakako je položen i dobar temelj za usvajanje novih znanja i razmišljanja.

Nakon završetka ove prestižne škole prosjekom ocjena 5,0- 2014. godine, svoje školovanje nastavljam na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na kojem sam na prvoj godini studija ostvario prosjek ocjena 9,45, što je rezultiralo mojim pozicioniranjem na prvo mjesto na Dekanovoj listi 2015. Drugu godinu studija okončao sam prosjekom 9,50, dakle, ponovno sam prvi na listi, tj. nositelj liste i, evo, sad sam tu, gdje jesam.

Već dvije godine nalaziš se na Dekanovoj listi najboljih studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Šta to predstavlja za tebe, kako se nosiš s tim i ujedno kako se nosiš sa svojim obavezama?

 
Za mene, ova nagrada predstavlja čast, priznanje mom trudu i dokaz da se trud isplati, da se isplati dati ponekad i zadnji atom svoje energije, što bi se reklo, ostaviti srce na terenu, ako znaš da će to nešto predstavljati, nešto veliko, što će ljudi prepoznati i znati honorirati i reći:“To je to! To se traži.“ Ovo nije samo priznanje meni, ovo je priznanje znanju i svim onima, koji konstantno izgrađuju sebe i svoj intelekturalni profil vjerujući da mogu i žele nešto promijeniti, učiniti svijet boljim mjestom. U ovom konkretnom slučaju bi najadekvatnije bilo citirati Aristotela, koji je vrlo galantno poentirao da su korijeni učenja gorki, a plodovi slatki. Ova nagrada je mjera te slatkoće! Percipirajući obveze na ovaj način, neopisivo je lakše nositi se s njima, imajući uvijek na umu činjenicu da, zapravo, učimo za život, za posao i da samo tako imamo legitimitet mijenjati stvari i čitav svijet na bolje. Na kraju dana, najvažnije je da ne izgubimo sebe i svoj integritet usput.

Pored studiranja Ekonomije kao učenik Franjevačke klasične gimnazije bavio si se i glumom, koliko gluma sada ima prostora u tvome životu?

            Da, tijekom moje srednjoškolske karijere gluma, u FKG-u pod ravnateljskom palicom fra Ivana Nujića, je zauzimala velik dio mog života i vremena, što je, podrazumijeva se, neminovno moralo ostaviti i određeni trag na obilježja mene kao osobe. Naime, po prirodi sam vrlo neposredan, temperamentan i energičan, a smatram da je gluma još jače učvrstila i naglasila taj vid nastupa. Naročito mi je bila čast glumiti Johana Sebastiana Bacha na poziv Bartolomeja Stankovića, za što sam mu i danas vrlo zahvalan, a mislim da smo tom sinergijom uspjeli privući enormnu količinu pažnje i popularizirati tematiku klasične glazbe i glume, što je, u konačnici, i bio cilj. Prilikom glume bilo je vrlo važno snaći se u trenutku, improvizirati, te ostvariti vrlo kvalitetan kontakt s publikom, zainteresirati ljude za show, tako da, iako nakon završetka FKG-a nisam imao direktnog kontakta s glumom, i u svojoj trenutnoj, ekonomsko-poslovnoj karijeri još uvijek primjenjujem te principe, naročito pri držanju prezentacija i govora, što vjerojatno ostavlja dojam teatralnosti, što je, svakako, u poslovnom svijetu često poželjno. Mogu samo reći- jednom glumac, uvijek glumac!

Kako koristiš svoje slobodno vrijeme, imaš li neki hobi ili…?

            Moram istaknuti da jako cijenim slobodno vrijeme i, kad god mogu, trudim se koristiti ga što je kvalitetnije moguće, a pod tim podrazumijevam razvoj različitih socijalno-intelektualnih principa. Uvijek sam raspoložen za kavu s prijateljima, na kojima se, uz šale, vrlo često zametne neka rasprava, u kojoj svi saznamo nešto novo, s obzirom da se uvijek družim i provodim vrijeme s intelektualno i karakterno vrlo izgrađenim ljudima, s kojima istinski uživam u razgovorima i s kojima dijelim isti sustav vrijednosti, tako da se stalno međusobno podupiremo. Također, često volim uzeti gitaru i zasvirati onako za dušu, samo se nadam da se susjedi ne bune, haha. Osim toga, istinski uživam u dobroj knjizi, nakon koje mi ostanu urezane određene ideje i promišljanja, što smatram svojevrsnom intelektualnom izgradnjom, nakon čega smišljam način kako implementirati te ideje u realnosti,  u praksi. Nastojim pronaći sponu između filozofije i ekonomije, a ona je često postojanija nego što se misli. Ekonomija je čista filozofija.

Što za kraj imaš poručiti mladim ljudima, na koji način da pristupaju ovoj današnjici ?

            Živimo u vrlo hektičnom i dinamičnom vremenu- to je činjenica! Takvo vrijeme zahtijeva hrabre ljude s integritetom, istinske vrijednosti pravednosti i morala, ljude, koji razmišljaju svojom glavom i koji se ne boje izaći i promijeniti postojeće stanje, ako, naravno, smatraju da ono treba biti promijenjeno, sve s ciljem afirmiranja pravih vrijednosti svojstvenih čovjeku. Naime, čovjek uvijek treba poći od sebe- mijenjajući sebe, mijenjamo svijet oko sebe,a obično su oni, koji su dovoljno uvjereni da mogu promijeniti svijet, upravo ti, koji ga i promijene. Iskreno smatram da se nitko ne smije ograničiti samo na svoju profesiju i specijalizaciju, jer sam uvjerenja da široka paleta znanja, tj. univerzalno znanje- „ od svačega pomalo“- pruža puno veće šanse za uspjeh i omogućava napredak svijeta. Osobno, ne smatram da bi ekonomija, iako će to biti moja struka, trebala biti moje jedino, isključivo polje interesiranja.

Uvijek i svugdje bismo trebali djelovati da se izborimo za istinske univerzalne vrijednosti mira, blagostanja i znanja, koje afirmiraju iskonsku čovjekovu težnju- da čovjek dostojno živi i da uvijek bude čovjekom, stoga pozivam sve da svakom problemu pristupamo hladne glave i vatrena srca, da izvrsnost bude princip na kojem inzistiramo, jer je znanje motor pokretač društva i najbolji put u blistavu budućnost- scientia potestas est- znanje je moć!

Faruk Hajdarević, Magazin plus