To je mjesec u kojem ne možete pošteno ni u knjižaru otići, da ne pričam o prodavnicama donjeg veša. Sve u svemu, jedna isforsirana kampanja ljubavi koja počne ničim izazvana ujutru i završi kao da nikada nije postojala uveče.
Jedno od nepisanih pravila je da što je romantika tog dana veća, ostatak godine je prazniji. Čast izuzecima, znam da još uvijek postoje oni koji Valentinovo proslavljaju pozorišnom predstavom ili klasikom ruske književnosti. Oni nisu tema, kao ni to da treba da se volimo svakog dana, to učimo još u osnovnoj školi.
Ono što meni “upada u oči” tih euforičnih dana ljubavi jeste kome tih dana izjavljujemo ljubav. Partnerima. Nerijetko i prijateljima. Sebi ponekad. Životu nikada.
Da li postoji neki međunarodno priznat dan u kojem volimo život? Proslavlja li se neki april, maj ili oktobar kao dan života, u kojem se svi trudimo biti pažljivi prema njemu? Ne, takvog dana nema. Priznajem da voljeti ga jedan dan u godini nije dovoljno, ali je bolje nego nijedan.
Da li postoji bilo koji dan u kojem bismo bar popričali sa tim tako vrijednim poklonom koji smo dobili pri rođenju? I koliko vas je ikada popričalo sa svojim životom?
Pričate li s njim? Obraćate li mu se kada vas obraduje ili mu opalite šamar kada pretjera. Ja to radim često. I vjerujte mi, ljepši je otkako sam mu posvetila pažnju. Znate, život nije misaona imenica. To je skup svih onih malih stvari koje radimo po navici i bez previše obaziranja na njih.
Život je alarm u 7 koji odgodimo pet minuta, ona prva kafa na poslu koju popijemo u jutarnjem bunilu, pa čak i onaj brzinski doručak uz zvono telefona. Život su noge na fotelji popodne u 5 i kafa u omiljenoj šolji. Život je i toplina kada se pred spavanje grijete uz nečija leđa i kada vas neko pokriva jer je hladno.
Život je svaki pauk sa zavjese koji neko skine umjesto vas. I kada žurite kući jer vas neko tamo čeka. Zar to ne zaslužuje ljubav, zahvalnost životu?!
Život je i loša krvna slika, migrena i bol u leđima. Život je i kada odlaze oni koje volimo, kada od bola ne možemo da dišemo, govorimo i trepćemo, kada na svojim ramenima nosimo više nego što želimo a ipak izdržavamo. Život je i neplaćen vrtić, neizmirena rata kredita, haljina u izlogu preskupog butika koju nikada nećemo kupiti i baš to ljetovanje koje ostaje samo na spisku želja. Život je i temperatura 37 zbog koje strahujemo.
Život su i crtice koje neki parovi nikada ne ugledaju na testu trudnoće. I prepipavanje vrata i grudi jer smo na tom istom vratu i tim istim grudima osjetili da je prevencija velika skoro kao izlječenje. Sve je to život u svom ne tako lijepom obliku. I zar ne zaslužuje šamar za sve što pretjera?!
Obraćanje životu nije psihički poremećaj, emocionalna nestabilnost i društvena dezorjentisanost. To je samo razgovor sa najboljim prijateljem – samim sobom.
Ukoliko taj razgovor izostane, ostaće vam vaše “ja” koje će biti neprijatelj. I tu dolazimo do zablude u kojoj većina nas, naizgled svjesnih bića, živi: život nam je neprijatelj. Ne, mi smo životu neprijatelji! Nepošteni smo prema njemu, bezobrazni i nepažljivi. Ne obraćamo mu se, ignorišemo, i kada tuče i kada miluje.
Bezobrazni smo prema životu jer o njemu samo mislimo, a ne živimo ga. Jer ne trčimo, jer ne grlimo, jer ne dišemo nego s vremena na vrijeme u pluća uvučemo dovoljno kiseonika da preživimo naredne dvije sekunde. Bezobrazni smo jer očekujemo da nas on voli bez obzira kakvi smo.
I jer mislimo da mu posvećujemo pažnju odlaskom u neke hladne prostorije sa zidovima do pola zelenim, gdje nas dočekaju ljudi ogrezli u tuđim problemima, plaćeni da nam kažu da će sve biti u redu. Jer razgovor sa psihologom je upravo to – razgovor sa psihologom.
Razgovor sa životom je onaj trenutak kada shvatimo da ne postoji granica ili razlika između nas. I kad naučimo svako jutro reći: “Ja sam život. Život je ja. Mi smo jedno.”
I zato bez izgovora, naučite da životu govorite da ga volite. Naučite da mu opalite šamar. Uradite bilo šta, ali mu se obraćajte, svaki dan, svake godine svog života.
Jer život je sve ono što uložimo u njega. Ukoliko uložimo pažnju, vratiće nam se ljubav. Ukoliko ne uložimo ništa, vratiće nam se praznina. Pazite kako ulažete vaše bogatstvo.
lolamagazin.com/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.