Gerin: Cilj slikovnice je da senzibilizuje dijete te ga uči empatiji ka drugima

Inkluzivna slikovnica “Ako ko pita šta ima i šta radim” autorice Anje Gerin jedna je od rijetkih koja najmlađima približava različitosti. Slikovnica se “sastoji” od trinaest glagola koji se uče kroz kratke rečenice. Ilustracijama su prikazana djeca različitog porijekla i boje kože, a obuhvaćene su i druge različitosti, dok se radnja odvija u rodnom gradu autorice, Sarajevu.

Gerin je u razgovoru za Fenu istakla da je inkluzivnost realnost koja je neizbježna, ali da se nažalost ne vidi takav prikaz, jer se mnogima nije probudila svijest o tome.

– Ljudi koji pripadaju drugim etničkim grupama, koji su drugog puta ili posebnih potreba, žive u našim zajednicama tako kako im društvo dopušta, često su nevidljivi, ali ipak prisutni. Njihov uspjeh, osjećaj sigurnosti, pripadnosti i samopouzdanje je povezano prostorom koji im mi nudimo za njihov razvoj. Ako ne učimo našu djecu da i oni zaslužuju isti prostor, ne gradimo budućnost koja omogućava svakome jednake prilike, a ja se nadam da postoji dovoljno ljudi u našem društvu koji baš to žele, da se svako dijete može razviti punim potencijalom i da se vidi kao građanin, dio društva – ističe Gerin.

U boljem razumijevanju, smatra Gerin, veliku ulogu mogu da igraju slikovnice jer grade percepciju najmlađih i navikavaju ih već od najmanjeg uzrasta na njihovo realno okruženje.

Autorica inkluzivne slikovnice “Ako ko pita šta ima i šta radim” Anja Gerin mišljenja je da je bitno senzibilno i prikladno prikazati različitosti jer ne smijemo hraniti stereotipe koji donose još veću štetu i mogu da uvrijede pojedince i široke mase.

Za slikovnicu ocjenjuje da je prva inkluzivna slikovnica u Bosni i Hercegovini.

Gerin pojašnjava da nije naišla na literaturu te vrste ni u susjednim državama. Jedino je u Hrvatskoj naišla na Mirnu Brođanac koja je kao prvu inkluzivnu slikovnicu u toj zemlju objavila knjigu “Lanina škola”, posvećena temi djece s invaliditetom. Takođe u izdanju Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH (CPFBiH) objavljena je inkluzivna slikovnica “Ima jedna maca” autorice Emire Švrake, a crteže su radila djeca bez i sa razvojnim teškoćama.

– U mojoj slikovnici nije inkluzivnost tema knjige, već je samo ilustrovana kako bi stvorila sliku jedne nove “normale”, a inkluzija je shvaćena malo šire od sposobnosti ljudi. U mojoj knjizi je ilustrovano dijete s down sindromom, ali i djeca koja čisto izgledaju drugačije nego većina društva (romi, kao i djeca različitog i miješanog porijekla…) – navela je Anja Gerin.

Govoreći o nastanku slikovnice, kaže da je ideja rođena dok je tražila literaturu za svoju djecu, slikovnice koje uče najjednostavnijim jezikom, svakodnevne fraze i koje pružaju male pouke bez nametljivog strogog “vaspitanja”.

– Moja djeca su okružena sa nekoliko jezika, a ja sam im u većini vremena jedini izvor bosanskog. Zato mi je bilo bitno da nađem medije koji pomažu pri učenju jezika i kulture, kod kojih ne moram prevoditi ili zamijeniti riječi, već da opušteno čitam i da me dijete razumije. Kada sam počela crtati ilustracije, brzo sam se odlučila da to neće biti životinje ili slično, već djeca sa našim imenima koja prikazuju realno društvo što nas okružuje. Cilj knjige je da suptilno senzibilizuje i čitaoca i svoje dijete te uči empatiji prema drugima, životinjama i prirodi – podvukla je.

Gerin smatra da je dječija literatura najbolji način da se isključimo te rasteretimo dječija i naša čula od svugdje prisutnih razdražujućih sadržaja. Svaka knjiga ne nudi samo slike i tekst, već priliku interakcije i razgovore o sadržajima i otkrivanje jednog novog svijeta za djecu i roditelje.

– Kada naša djeca pitaju u toku čitanja zašto i kako, mi imamo jedinstvenu priliku da i sami reflektujemo kakve odgovore im dajemo, jer naša svakodnevica je njihovo djetinstvo koje gradi njihovu ličnost i odnos ka svijetu, ali i nama kao roditeljima – podvukla je autorica inkluzivne slikovnice.

Slikovnica je objavljena na bosanskom i njemačkom jeziku.

Anja Gerin rođena je u Sarajevu 1990. godine, a 1992. izbjegla je s porodicom u Njemačku. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti Sarajevo na odsjeku za Produkt dizajn. Master je završila u Hamburgu, na HfBK, Odsjeku za socijalni i eksperimentalni dizajn. Živjela je i radila od 2013. u Johannesburgu u Južnoj Africi.

Radi kao profesorica u gimnaziji i predaje Umjetnost, dizajn, etiku i tehnologiju (prvo u Hamburgu, pa od 2018. u Berlinu). Živi sa svojom bosansko-tanzanijsko-njemačkom porodicom između Berlina, Zanzibara i Sarajeva. Osnovala je agenciju Moonsisters GmbH, čiji projekat je izdavačka kuća dugaverlag pod kojom je izdala dječiju slikovnicu, čiji tekst i ilustracije potpisuje.