Genijalna hemičarka iz visočke gimnazije: Amila Dervišević u nauci je pronašla zabavu za svoje vršnjake

Šta je pomaganje? Onaj osjećaj zadovoljstva, smirenosti i ushićenja koji nema cijenu. To je osjećaj u kojem uživamo, koji ne znamo objasniti, ne možemo, ali i ne pokušavamo… I želimo ga samo opet ponavljati.

Magična formula za postizanje tog osjećanja postoji samo u nama samima. U svima nama, ako ga uspijemo ohrabriti i potaknuti.

Amila Dervišević, učenica lll c razreda prirodnog izbornog područja Gimnazije “Visoko”, našla je svoju tajnu formulu uspjeha u svijetu simbola, hemijskih jedinjenja, formula i, kako i sama kaže, u svijetu “genijalne hemije”. Hemijski laboratorij visočke gimnazije je postao njena oaza sreće, mira i uspjeha. Za razliku od nekih njenih vršnjaka, svoj životni poziv, svoju strastvenu ljubav prema hemiji otkrila je još u osmom razredu osnovne škole. Međutim, ta ljubav nije uvijek bila prisutna, ona se izrodila iz prvobitne mržnje.

“Nekada ljudi ne vjeruju da im se život može promijeniti preko noći, a moj se promijenio za samo sat vremena. Za tih sat vremena je najstrožija nastavnica hemije koje su se svi bojali, uključujući i mene kojoj je hemija bila jedan od najomraženijih predmeta u školi, postala osoba kojoj sam najzahvalnija za svoj današnji uspjeh. Odlazak na njenu dopunsku nastavu postao je možda i najbolja odluka koju sam mogla donijeti. Nastavnica mi je uspjela objasniti sve gradivo koje smo do tada radili.

Tada sam shvatila da je hemija ono čime želim da se bavim cijeloga života, da je to ono što me ispunjava i čini sretnom, da je to ono oko čega se želim nastaviti truditi i da mi to neće predstavljati nikakvu poteškoću jer hemija više nije izazivala strah nego radost. Tada sam shvatila da i ja želim pomagati drugima baš kao što je nastavnica u tom trenutku pomogla meni”, ispričala je Amila kako se rodila njena ljubav prema hemiji.

Upravo iz njenog primjera vidimo da je sve moguće samo ako se malo potrudimo, samo ako ne dozvolimo da lijenost bude u našoj blizini i na kraju svega, ono najvažnije, samo ako to zaista želimo.

Amila sada svoj talenat koristi na najbolji način, pomažući drugima. Sve svoje slobodno vrijeme troši na rad sa učenicima kojima nastoji pojasniti i približiti tu tako “dosadnu, nezanimljivu i tešku hemiju”, kako je nazivaju oni koji još nisu otkrili njene čari. Ona je tu da promijeni sve predrasude koje učenici o hemiji imaju, želi da njeno učenje postane zabavna igra u kojoj svi uživaju. Ustvari, želi da podučava, pomaže i mijenja.

Tako se Amila za svoje buduće zanimanje već počela pripremati. Ulazi u ulogu profesorice svake subote kada neumorno gimnazijalcima nižih razreda koji su željni znanja održava dodatnu nastavu. U prostorijama naše škole pojašnjava im nastavno gradivo, ali ih uči i potpuno drugim zanimljivim oblastima hemije za koje redovan školski čas nije dovoljan. Neumorno priprema i mnogobrojne provjere znanja, razne društvene igre i grupne zadatke za svoje učenike koji su u međuvremenu postali i njeni prijatelji.

“Oduvijek sam znala da jednoga dana želim postati profesorica, samo nisam bila sigurna koji će tačno predmet biti u pitanju. Ali onda, kako to u životu obično i biva, sve je došlo na svoje mjesto. Hemija je izabrala mene, a ja sam joj se samo prepustila. Sada uživam u onome što radim i nadam se da će ta želja za prenošenjem znanja zauvijek trajati”, istakla je Amila.

Prepoznatljiva je po svom izrazu “genijalno” koji je zahvaljujući njoj dobio i svoj poseban datum – 16. oktobar. Prozvan je “dan genijalnosti” i izdvojio se od drugih dana u godini zbog toga što se baš tada svi njeni prijatelji i ljubitelji hemije okupljaju te zajedno uživaju u smijehu, šalama i ukusnim kolačima. Na ovaj način, svjesno ili nesvjesno, stvorila je jednu prelijepu “tradiciju” koja je još samo jedna mogućnost i vid druženja među učenicima, ali i izvrstan primjer za naredne generacije.

Ideja o pokretanju njene stranice na Instagramu, koja sada postoji već godinu dana pod nazivom “Genijalna hemija”, rodila se potpuno slučajno. Razmjenu zadaća i pojednostavljenih lekcija zamijenila je objavama na Instagramu te tako olakšala posao i sebi i drugima.

Kao nagrada za dosadašnji trud i zalaganje, ali i kao motivacija za daljnji napredak ove školske godine joj je uručena Nobelova nagrada za hemiju Gimnazije “Visoko”, novi projekat u našoj školi koji su pokrenuli profesori prirodnih nauka.

“Sve što o Amili imam reći je u superlativu. Ona je moj klon. Ona je vrijedna, odgovorna, požrtvovana”, komentarisala je ponosna profesorica Hemije Amra Hrnjić.

Najveći uspjeh koji profesor u toku svoje karijere može doživjeti je da ga njegov učenik nadmaši, a Amila je na izvrsnom putu da svojoj profesorici da taj najljepši poklon.

Amila je dokaz da ne možemo biti premladi da bismo učinili neku dobru i plemenitu stvar. Moramo samo nešto jako željeti kako bi ta naša želja postala stvarnost, kako bi postala naš izvor energije, motivacije i uspjeha i onaj najljepši poklon na kraju trnovitog puta.

Univerzum je ogroman rudnik prilika koje samo čekaju na nas kada ćemo ih iskopati, kada će ugledati svjetlost dana. Zato se vodimo Amilinim primjerom i u njemu nađimo ono najvrednije, a uz malo znanja i pomoći možda dođemo čak i do zlata (Au). Ona svojim zlatnim putem već uveliko korača.

A, da li smo mi pronašli svoj put? Ne zaboravite, mi biramo put kojim ćemo krenuti. Mi odlučujemo gdje je granica pomaganja i da li ona uopće postoji. Pomoć je uvijek dobrodošla, bilo kada i bilo gdje. Zato, ne gubimo vrijeme nego činimo dobro sebi i drugima.

Visoko.co.ba/Tekst i fotografije: Alma Sarač 1. a