Zakoračivši na tlo nove države, unutar samo par metara udaljenosti, umjesto prljavštine, smeća, haosa i neprekidnog trubljenja Indije, moj drug Avdo Ganić i ja ulazimo u neki skroz drugačiji svijet gdje vladaju tišina, čistoća, poštovanje, zen. Nakon granične kontrole, veselo su nas dočekali novi prijatelji, Tshering i Sonam, i kao znak dobrodošlice uručili nam khatu, bijelu svilenu maramu za oko vrata.
Dobrodošli u Butan, ‘zemlju gromovitog zmaja’, bogate mitologije i duhovne energije, daleku kraljevinu na Himalajima gdje su ljudi smireni i sretni! Ili su ih bar ubijedili da su sretni. Primijetio sam odmah da se radi o čudesnom kraljevstvu, skrivenom od ostatka svijeta. Nevjerovatno je kako je ova država uspjela sačuvati svoj mir, svoje običaje i da ih niko nikad nije uspio pokoriti. Valjda ih sveti vrhovi Himalaja jako dobro čuvaju. Ovdje živi nešto manje od milion stanovnika koji su stvorili svoj jedinstven održivi svijet s kraljem koga jako vole.
Kod njih ne postoji pojam ‘bruto domaći proizvod’. Umjesto toga, za blagostanje u zemlji koristi se indikator ‘bruto nacionalna sreća’. U stvarnosti, to je jedna velika ubleha i ovim ljudima je mozak skroz ispran raznoraznim ‘bajkama’ i zabranama. Izjava ‘naš kralj je prezauzet jer radi neumorno kako bi se brinuo o svakom stanovniku Butana’ me doslovno ostavila bez teksta. U komunikaciji s Butancima stekao sam dojam da ti ljudi žive u jednom vještačkom balonu, daleko od stvarnosti i da zapravo ne razumiju stanje na našoj šarenoj zemaljskoj kugli. Ali njima je lijepo i oni su sretni. Zar je išta drugo bitno?
Iako sam o Butanu čuo nevjerovatne priče i gledao slike neobičnih građevina kraljevine na području sjevernih Himalaja, svaki kutak ove države, svaki pogled, svaka riječ, svaki kontakt s lokalcima djeluje tako nestvarno.
Svi objekti imaju drvene elemente i ukrase, odnosno motive i simbole tibetanskog budizma. Većina građevina su dvospratnice s ravnim krovom, a tu su i nevjerovatno impresivni samostani i utvrđeni kompleksi (dzongovi).
Posjetom mnogobrojnim budističkim hramovima sam shvatio da čak i toliko očite legende i tračeve, kao npr. da je pri izgradnji hrama nekakva sirena pomagala donositi kamenje iz kilometrima udaljene rijeke, oni doživljavaju kao prave istine i spremni su se svađati za njih.
Ovdje se ne mogu kupiti cigarete. Pušenje je u privatnom prostoru dopušteno, možete neku manju količinu duhana ponijeti sa sobom, ali tamo ga ne možete kupiti. Međutim, na tim nadmorskim visinama vam možda neće ni nedostajati, a pogotovo ako krenete na neki treking na kojem će vam trebati pun kapacitet pluća.
Hrana je izuzetno ukusna. I obilna. Šta jedeš, tj. kako se zove, ne znaš jer ne pišu nazivi, a osoba koja donosi cijeli niz zdjela ne govori engleski ili kaže nešto što odmah zaboraviš. Jedino zna reći: ovo spajsi, ovo veri spajsi, ovo no spajsi (ali to i dalje bude užasno ljuto)
.
U Butan smo ušli kopneno, u gradić Phuentsholing, iz indijskog Jaigaona i nestvarnim planinskim predjelima se vozili za glavni grad Thimpu, jedini glavni grad na svijetu bez semafora, na 2330 metara nadmorske visine.
Preko prevoja Dochula, sa 108 stupa posvećenih poginulim vojnicima u jednodnevnom ratu za odbranu domovine, stigli smo u dolinu Punakha s daleko najljepšim dzongom, prešli preko najdužeg visećeg mosta u zemlji i bili u Sopsokhi, selu falusa s očima, krilima, rukama, koji predstavljaju simbol plodnosti, sreće i zaštite od zlih duhova.
Posjetili smo dolinu Paro s istoimenim gradićem i popeli se i na najpoznatiju butansku atrakciju, Tigrovo gnijezdo ili Taktsang. Legenda kaže da je u 8. stoljeću Guru Rinpoche doletio upravo na ovo mjesto na leđima tigra i da je u pećini na kojoj je poslje izgrađen hram meditirao 3 godine, 3 mjeseca, 3 dana i 3 sata. Hram se nalazi na 3120 metara nadmorske visine. Potrebno je popeti preko 1100 metara, a onda na kraju čeka poslastica od preko 700 stepenica koje vode do samog hrama.
Na putu nazad djeca su trčala pjevajući ‘kuzu zangpo la sey shu’, osmijesi su blistali na ustima, svi su bili zadovoljni zbog uspješnog uspona. I ja sam bio sretan jer sam posjetio mjesto koje mi je dugo bilo na listi želja. Sutra napuštam ovo kraljevstvo ‘u oblacima’ za koje se nadam da će bar još neko vrijeme živjeti u svom imaginarnom balonu. Čeka me jedna potpuno drugačija destinacija.
Kadrin chey la Druk Yul! Hvala ti ‘Zemljo gromovitog zmaja’ za ovo iskustvo koje je potpuno drugačije od svih dosadašnjih!
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.