Kroz teatar učenici osnovnih škola “Husein ef. Đozo” iz Goražda i “Sveti Sava” iz Foče, publici su prenijeli svoje viđenje svijeta koji ih okružuje i diskriminacije prema pojedinim vršnjacima, svakodnevno prisutne čak i u školskim klupama. Najčešća meta napada su djeca slabijeg imovinskog stanja, vršnjaci koji dolaze iz seoskih sredina ili pripadaju manjinskim grupama, a diskriminatora je mnogo – od ostalih učenika, pa do nastavnika i samog obrazovnog sistema, poručila su djeca.
“Trenutna situacija u vaspitno-obrazovnim institucijama je takva da se akcenat stavlja na obrazovanje, a vaspitni segment je u drugom planu. Kada je u pitanju diskriminacija, odrasli kao da bježe od te tematike i djeca su i spremnija i hrabrija da pričaju o takvim stvarima. Čak i dok smo spremali ovu predstavu, pitali su nas da li smo sigurni da treba ovo da radimo”, kaže nastavnica Munira Kovač – Delić, koja je sa goraždanskim učenicima pripremala predstavu “Moj ćale je ministar”.
Odgovora na nasilno ponašanje je mnogo, ali je bitno da oni koji su nijemi posmatrači nasilja i diskriminacije dignu svoj glas i reaguju kada je potrebno. Upravo zbog toga, forum teatar ili “teatar potlačenih” daje mogućnost publici da mijenja scenarij i suprotstavi se tlačiteljima u predstavi. Iako je ponekad djelovalo da se protiv diskriminatora ne može boriti, u većini scena, članovi publike uspjeli su pronaći rješenje.
Majka Melise Geca, učenice osmog razreda iz Goražda, koja je u predstavi igrala ulogu bogate ministrove kćerke, sretna je jer je njena kćerka dobila priliku da učestvuje u jednom ovakvom projektu, i smatra da su roditelji ti koji bi svoju djecu trebali učiti drugačijem sistemu vrednovanja.
“Roditelji su prvi koji odgajaju djecu. Novac nije bitan da bi bio dobar čovjek, a djecu treba učiti da budu dobri ljudi. A novac je prolazan – sad ga imaš, sad ga nemaš”, kaže Amila Geca.
Odgovora na nasilno ponašanje je mnogo, ali je bitno da oni koji su nijemi posmatrači nasilja i diskriminacije dignu svoj glas i reaguju kada je potrebno. Upravo zbog toga, forum teatar ili “teatar potlačenih” daje mogućnost publici da mijenja scenarij i suprotstavi se tlačiteljima u predstavi. Iako je ponekad djelovalo da se protiv diskriminatora ne može boriti, u većini scena, članovi publike uspjeli su pronaći rješenje.
Majka Melise Geca, učenice osmog razreda iz Goražda, koja je u predstavi igrala ulogu bogate ministrove kćerke, sretna je jer je njena kćerka dobila priliku da učestvuje u jednom ovakvom projektu, i smatra da su roditelji ti koji bi svoju djecu trebali učiti drugačijem sistemu vrednovanja.
“Roditelji su prvi koji odgajaju djecu. Novac nije bitan da bi bio dobar čovjek, a djecu treba učiti da budu dobri ljudi. A novac je prolazan – sad ga imaš, sad ga nemaš”, kaže Amila Geca.
“Nastavnici mogu mnogo toga da urade jer imaju priliku da razgovaraju sa djecom, da im navode primjere iz ličnog iskustva i pokažu šta znači lijepo se ponašati i biti dobar prema svoj djeci koja možda nisu ista kao oni. Oni koji ne obraćaju pažnju na to i svoj posao rade samo da obave to što se tiče nastave, ne rade ništa ni za sebe ni za druge, i od toga bude više štete nego koristi”, smatra Tatjana Šarić, nastavnica Engleskog jezika, koja je s učenicima u Foči pripremala predstavu “Tatina princeza”.
Djeci, koja su nekoliko mjeseci radila na svojim predstavama, najviše znači što su ih sugrađani podržali u velikom broju i što su dobili priliku da roditeljima, ali i ostalim vršnjacima u publici pričaju o onome što ih posebno boli, a o čemu često ne mogu razgovarati u sklopu redovne nastave. Iako vjeruju da bi zajedno mogli promijeniti mnogo toga, učenici se plaše da je do zajedništva veoma teško doći zbog straha prisutnog u svakome od nas.
“Razred šuti na nasilje zbog straha, jer kada bi se protiv toga borili, na kraju bi im se nešto desilo, i ne bi se uspjeli izboriti. Kada bih ja danas rekla stanite, to se ne smije dešavati, svi bi se samo okrenuli, nasmijali i ignorisali”, govori Minela Muratspahić, učenica iz Goražda i dodaje da je u ovakvim situacijama veoma teško očekivati podršku od bilo koga.
“Prijatelj bi ti samo mogao pomoći da te razumije. Možda, ako ti je baš dobar prijatelj, da bi se okrenuo protiv takvih osoba, ali tu su problem i nastavnici jer i oni vrše diskriminaciju”, smatra Minela.
Forum teatar poseban je umjetnički koncept u kojem publika kroz interakciju sa glumcima može utjecati na sadržaj predstave i kreirati vlastiti kraj djela. Koncept je nastao 1971. godine kako bi se putem teatra razgovaralo o socijalno-političkim pitanjima u lokalnoj zajednici, a i danas se koristi kao snažno sredstvo u uspostavljanju društvenog dijaloga.
Pored Foče i Goražda, predstave će u narednom periodu igrati i u Gradačcu, Odžaku, Kiseljaku i Mostaru, dok će se centralne predstave, na kojima će učestvovati djeca iz različitih škola, održati početkom maja u Sarajevu i Banjaluci.
Kampanju “Forum teatar: Živimo različitosti” od decembra prošle godine realizuje ”Jednakost za sve: Koalicija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije”.Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.