Faruk Hadžić: Zemlja smo paradoksa

Izvor FB profil: Faruk Hadžić

Zemlja smo paradoksa.

Često čujemo razna saopštenja institucija, kako nam rastu javni prihodi, kako raste prikupljeni PDV, akcize, porez na dohodak, porez na dobit, rekordna naplata, stotine miliona KM više nego prošle godine i sl.

U isto vrijeme desetine hiljada, pretežno mladih, napuštaju svake godine državi. Rekordni su i redovi ispred ambasada. Poslodavci “kukaju” kako teško mogu pronaći radnike. Neki kažu da je godišnja fluktuacija i preko 100%, a to znači da se za godinu dana promjeni kompletan kolektiv. Traže od države smanjenje obaveza, kako bi povećali plate.

Rekordna je i naplata akciza na gorivo, a nikad nismo imali gore ceste. Danas upravo sam se vratio iz Tuzle, nikad lošija cesta nije bila. Užas za voziti. Na nekoliko mjesta se kao poboljšava cesta. Gradilište na Karauli je isto kao i prije mjesec dana, ugašene mašine, ništa se ne radi u toku radnog vremena. Drugo gradilište, sanacija mosta iznad Kladnja, vidim 4-5 radnika, sve do jednog su bili stari i sijedi radnici, pomalo se nešto radi. Radnika već fali.

Rekordna je i naplata akciza na duhan, a doktori odoše vani, kao i novi mladi kadar. Upisujemo učenika u Medicinske škole, koliko je moguće primiti. Opet paradoks, školujemo kadar, koji će sutra otići vani. Nisu oni krivi što za 20+ godina nismo makli iz mjesta.

U čemu je onda problem, toliko se novaca skupi, ali to ne osjetimo?

Pokušat ću koliko je moguće jednostavnije objasniti ekonomske tokove.

BiH nema problem sa prikupljanjem poreza i novaca, već sa raspodjelom, a to je ono što politika kreira.

Radi jednostavnosti prikupljanje poreza (PDV, akcize) možemo opisati kao jednu veliku kamaru para, na koju se slažu naši novci. Kada platite neki račun, naspete gorivo, platili ste PDV i akcize i sve ide na tu jednu istu kamaru. I to dobro funkcioniše. Sa ove kamare novac ide državi, entitetima, kantonima i općinama. Na ovoj kamari ima najviše novca. Postoji i druga manja kamara, gdje se prikuplja novac od poreza na dohodak, poreza na dobit, te doprinosi. To je novac entiteta.

Međutim, kada treba uzeti novac sa kamare (a to je ta raspodjela), nastaju problemi. Svaki nivo vlasti hoće više novca sa te velike kamare i pravi planove i prioritete kako će novac potrošiti. Niko od njih ne gleda ko je i kako stavio novac na kamaru. Ne vidi se da je na tu kamaru stavljeno recimo 1,1 milijarda KM od akciza i drugih nameta na gorivo, ili preko 800 miliona KM od akciza na duhan. Sve je to jedna kamara. Ako se npr. prikupilo 100 miliona više akciza ili PDV-a, sve je na kamari i svaki nivo vlasti uzima sebi proporcionalno dio tog novca. Kako će ga potrošiti, to je do njih. Neki će zaposliti nove službenike, neki će kupiti automobile, neki će povećati plate administracije, neko će možda izgraditi neku fabriku, kupiti autobuse, povećati penzije, izgraditi igrališta, škole, itd. Puno je mogućnosti. S obzirom da cestogradnja nije prioritet, taj novac sa kamare ide u druge svrhe. Kada se sve podjeli, za ceste ili za liječenje djece nema novaca, jer prioritet u raspodjeli imaju plate službenika, invalidnine, kancelarijski materijal, itd. Nema novca za istraživanje i razvoj. Zbog toga mi izdvajamo 12$ po glavi stanovnika za istraživanje i razvoj, a Slovenija preko 500$ godišnje. Da su te stavke definisane zakonom, da imaju prioritet, onda bi novac u raspodjeli išao prvo u tu svrhu, pa tek onda na druge stavke.

Iz razloga što na kraju ostane (ni)malo novca za ceste, podižu se krediti, koje će opet vraćati građani. Lakše je reći da nema novca za ceste, nego za penzije ili plate.

Prije više godina smo trebali rasteretiti privredu nameta i poreza, čime bi se više ljudi zaposlilo, koji bi sada imali veće plate i manje bi ljudi napustilo državu. Sve ove mjere bi znatno povećale ovu kamaru para i više bi novca bilo za penzije i istraživanje i razvoj. Umjesto toga, uvedeni su novi nameti, koji su malo povećali kamaru, ali i doveli do manjih prihoda građana. Mnogi smatraju da je kamara mogla biti danas puno veća, ali… Mogli smo smanjiti iseljavanje, pa bi recimo možda umjesto 150.000 građana, van BiH otišlo 50.000. Ti što bi ostali, više bi trošili, više bi se skupilo poreza i veća bi bila kamara. Ali, kreatori i stratezi su mislili drugačije…

S obzirom da se broj radne snage rapidno smanjuje, a broj penzionera povećava, trebamo razmišljati na vrijeme o ovoj kamari, jer sve će manje biti onih koji će stavljati novac na nju, a sve više onih koji će uzimati.

A ako bude falilo para, rješenje su ili krediti ili novi porezi.