Facebook papiri i ljudska prava

Amnesty International | Prevod: VD NOMAD

Virtuelni svijet ovih dana Marku Zuckerbergu vjerovatno pruža prijeko potrebni bijeg od stvarnosti, s obzirom na krizu koja je zadesila Facebook u stvarnom svijetu. No, prašina koja se digla oko rebrendiranja Facebooka u Metu, ne smije nam skrenuti pažnju sa stvarnih negativnih posljedica koje ova kompanija neprekidno stvara.

Prošle sedmice imali smo cijelu lavinu medijskih priča o Facebooku, u kojima su iznesene neke nove informacije iz Facebook Papersa, te su izašle u javnost zahvaljući zviždačici Frances Haugen. Najnovije priče prikazuju način na koji Facebook interno funkcionira, uključujući i informacije koliko je Facebook svjestan štetnosti koje njegovo poslovanje uzrokuje i kako su donesene odluke da je profit kompanije važniji od ljudskih prava njegovih korisnika. Mnoge od ovih medijskih priča su se fokusirale na pasivan odnos Facebooka koji ne poduzima ništa da spriječi i ublaži ove štetne posljedice.

Mediji su u svojim prilozima obradili veliki broj različitih tema – međutim, sve ove teme u svom središtu imaju isti osnovni problem: Facebookov poslovni model zasnovan na neprekidnom praćenju korisnika, utemeljen na kršenju njihovih ljudskih prava.

Facebookov poslovni model, a posebno činjenica da se oslanja na reklamiranje zasnovano na praćenju korisnika, zahtijeva neprekidno povećanje broja korisnika i njihov sve veći angažman na platformama (bez ozbira radi li se o sadržajima koji su nasilni ili ekstremni) kako bi se prikupljao sve veći broj podataka u cilju što preciznijeg targetiranja korisnika reklamama. Ovakvi zahtjevi su osnova zbog koje Facebook neprekidno odlučuje da mu je profit važniji od ljudskih prava i sigurnosti njegovih korisnika.

U izvještaju objavljenom u Washington Postu se navodi da je Mark Zuckerberg lično intervenirao prilikom donošenja odluka koje su imale katastrofalne posljedice u stvarnom svijetu – naprimjer, kad je Facebook ispoštovao zahtjev vijetnamske vlade da cenzurira disidente koji su protivnici vlasti. Samo nekoliko mjeseci prije ove intervencije u Vijetnamu, Zuckerberg je održao govor na Univerzitetu u Georgetownu gdje je izjavio kako je uvjeren da Facebook “mora nastaviti da zastupa slobodu govora”.

Amnesty je 2018. godine procijenio da Facebook u Vijetnamu ostvaruje prihod od preko milijardu američkih dolara, te da bi zaštita prava na slobodu govora njegovih vijetnamskih korisnika mogla kompaniju koštati znatnih prihoda. Izvještaj o transparentnosti Facebookovih aktivnosti pokazao je kako je nakon Zuckerbergovog pristanka na cenzuriranje postova koji su bili usmjereni protiv vijetnamskih vlasti, u periodu od jula do decembra 2020. godine blokirano više od 2.200 postova vijetnamskih korisnika Facebooka, u poređenju s 834 blokirana posta tokom prethodnih šest mjeseci.

Facebook je odavno svjestan problema svoje platforme, uključujući i širenje govora mržnje i netačnih informacija koje su dovele do strašnih posljedica u stvarnom životu u SAD-u, Indiji, Mijanmaru i Šri Lanki. Facebook Papers čini se pokazuju da pasivan odnos ove kompanije prema štetnim učincima koje ima nije posljedica samo “neznanja” nego se u pojedinim slučajevima radi o “namjernoj odluci” da se nastavi djelovati na način koji donosi koristi poslovnom modelu zasnovanom na stalnom praćenju korisnika.

Ove štetne posljedice su po svom obimu globalne prirode, a posebno dominiraju u južnom dijelu svijeta. Međutim, kako tvrdi Verge, Facebook ima svoju listu prioriteta pa su tako neke zemlje važnije od drugih. Brazil, Indija i SAD su u “nultom krugu” i imaju najviši prioritet. Njemačka, Indonezija, Iran, Izrael i Italija su u “prvom krugu”, a u “drugom krugu“ se nalaze 22 zemlje, dok se ostatak svijeta nalazi u “trećem krugu” i za njih su namijenjeni najmanji resursi.

Ovo pokazuje da Facebook djeluje samo tamo gdje postoji najveći politički pritisak i gdje je to za njih najisplativije, a milioni korisnika u južnom dijelu svijeta ostaju nezaštićeni i izloženi štetnim, ekstremnim sadržajima i sadržajima kojima se širi mržnja, što često prerasta u mržnju i nasilje koje se prenosi u stvarni svijet, kao što je to bio slučaj u Etiopiji gdje Facebook nije spriječio širenje postova kojima se podsticalo nasilje usmjereno protiv etničkih manjina. Da stvari budu još gore, Facebook zna za sve ove negativne efekte koje ima na život ljudi, ali ne želi rješavati ove probleme jer je njegov prioritet neprekidni rast profita.

Ovakva raspodjela resursa znači da je Facebook odlučio da, u okviru njegovog sistema, uticaj koji ova kompanija ima na ljudska prava u južnom dijelu svijeta nema prioritetni značaj. Suprotno tvrdnjama Facebookovog direktora za ljudska prava, teško je zaključiti da je taj pristup u skladu s UN-ovim Vodećim principima o poslovanju i ljudskim pravima, koja zahtijevaju od kompanija da tokom svojih poslovnih aktivnosti osiguraju poštivanje ljudskih prava i da rješavaju štetne posljedice njihovog poslovanja bez obzira gdje u svijetu one nastupile.

Facebook Papers pokazuju da u okviru Facebooka postoje ljudi za koje su rezultati internih istraživanja bili zvono za uzbunu, te su pokušali izvršiti pritisak kako bi Facebook postupio ispravno. Međutim, strahovi na koje su ukazivali i predložena rješenja svaki put su ignorisani.

Na koncu, ne bismo se trebali oslanjati na bivše i sadašnje zaposlenika Facebooka i očekivati da oni naprave pritisak kako bi Facebook promijenio svoj način rada – organi vlasti imaju dužnost da primoraju Facebook da promijeni svoj postojeći poslovni model i osigura poštivanje ljudskih prava, uključujući i prestanak reklamiranja zasnovanog na upornom praćenju korisnika i beskrajnom prikupljanju podataka.

Sve ove priče kojima smo preplavljeni, a dio su Facebook Papersa, najbolje se mogu razumjeti ukoliko se posmatraju kao spisak svih propusta koje je Facebook napravio jer nije omogućio bolju sigurnost korisnicima njegovih platformi. Oni prikazuju sliku kompanije koja ima nevjerovatnu moć: da utiče na način na koji osjećamo, razmišljamo i da oblikuje svijet. Ali nam takođe pokazuju kompaniju koja nije spremna da ljudska prava stavi ispred želje za ostvarivanjem profita. Znamo da su Facebookove platforme od osnovnog značaja i iz tog razloga više ne možemo prihvatati da naša ljudska prava budu kompromitirana u zamjenu za pristup Facebookovim aplikacijama.

Kao što je rekla Frances Haugen tokom svjedočenja pred američkim Senatom “kad smo saznali da duhanska industrija prikriva štetne posljedice koje izaziva, organi vlasti su poduzeli mjere. Kad smo utvrdili da su automobili sigurniji ukoliko se veže pojas, organi vlasti su poduzeli odgovarajuće mjere.”

Znamo da poslovni model Facebooka zasnovan na neprekidnom praćenju korisnika ima štetne posljedice širom svijeta, čak i ukoliko Mark Zuckerberg to nastavlja negirati.

Rješenje je jasno: organi vlasti moraju donijeti zakonske propise kojima će zabraniti reklamiranje zasnovano na praćenju korisnika i definirati odgovornost Big Tech kompanija.

izvor: Amnesty International