Danas se ista dionica željezničke infrastrukture, koja prolazi kroz Zambiju, Demokratsku Republiku Kongo i Angolu do luke Lobito, modernizira i proširuje uz finansijsku podršku Sjedinjenih Država i Evropske unije kako bi se olakšao transport traženih minerala poput kobalta i bakra, piše Politico.
Ovaj mjesec, Jozef Síkela, evropski komesar za međunarodna partnerstva, potpisao je investicijski paket vrijedan 116 miliona eura za koridor, koji se često hvali kao model inicijative u okviru Global Gateway programa razvoja infrastrukture EU.
Ovoga puta, međutim, Brisel tvrdi da je posvećen resetiranju historijski opterećenih odnosa s regionom, što je poruka koju će predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća António Costa naglasiti na samitu afričkih i evropskih lidera 24–25. novembra u Luandi, Angoli, koja ove godine obilježava 50 godina nezavisnosti od portugalske vlasti.
– Global Gateway se odnosi na obostranu korist – rekla je von der Leyen u oktobru.
Program bi se trebao još više fokusirati na ključne lance vrijednosti, uključujući metale i minerale potrebne za sve, od pametnih telefona do vjetroturbina i odbrambenih sistema.
Cilj, kako je dodala, jeste zajednički izgraditi otporne lance vrijednosti s lokalnom infrastrukturom, ali i lokalnim radnim mjestima, vještinama i industrijama.
Ipak, Brisel se suočava s činjenicom da je Kina već duboko prisutna u regionu. Afričke zemlje su glavni dobavljači minerala Pekingu, koji je osigurao pristup njihovom bogatstvu resursa i postao dominantni globalni prerađivač.
Evropski naglasak na zadržavanju ekonomske vrijednosti u zemljama domaćinima, umjesto pukog izvlačenja resursa za izvoz, odgovara pozivima afričkih lidera za pravedniji i održiviji pristup razvoju prirodnih resursa.
– EU je od početka diplomatije o sirovim mineralima prije dvije godine bila vrlo glasna, govoreći da žele biti etički partner – rekla je Martina Matarazzo iz belgijske nevladine organizacije Resource Matters.
EU je pod sve većim pritiskom da diverzifikuje lance snabdijevanja litijem, rijetkim zemnim elementima i drugim sirovinama van Kine, koja je više puta pokazala spremnost da koristi svoju tržišnu dominaciju kao političko oružje. Novi plan diversifikacije trebao bi biti predstavljen 3. decembra.
U afričkim zemljama, međutim, Brisel se i dalje bori da se nametne kao atraktivna i etična alternativa Pekingu, koji je već osigurao širok pristup resursima kontinenta kroz velika ulaganja u rudnike, preradu i infrastrukturu.
Prema istraživačima i donosiocima politika, jedina šansa EU da osigura resurse i istovremeno se odmakne od svoje ekstraktivističke prošlosti jeste bliska saradnja s afričkim liderima.
Apetit za afričko bogatstvo resursa prvo je privukao kolonizatore na kontinent, postavljajući “temelje za postkolonijalnu zavisnost od resursa i vanjsko uplitanje,” navodi Africa Policy Research Institute.
Danas su afrički minerali strateški resurs, a predsjednik Zambije Hakainde Hichilema prošle godine postavio je cilj da do kraja decenije utrostruči proizvodnju bakra.
Kina je često koristila inicijativu Pojas i put kako bi osigurala rudarska prava u zamjenu za infrastrukturne projekte. Washington, koji znatno zaostaje, također pojačava angažman, a američka ulaganja u Afriku tiho su prestigla kineska. Predsjednik Donald Trump proširio je sigurnosni kišobran SAD-a na ratom pogođena područja u zamjenu za pristup resursima, uključujući posredovanje u krhkom mirovnom sporazumu između Ruande i DRC-a.
– Evropske kompanije sada zaista pokušavaju nadoknaditi propušteno – rekao je Christian Géraud Neema Byamungu, ekspert za odnose Kine i Afrike.
Na papiru, odgovor EU je jasan – odgovoran pristup eksploataciji resursa koji daje prioritet stvaranju lokalne ekonomske vrijednosti, uz visoke ekološke i socijalne standarde.
– Želimo se fokusirati na održivi razvoj lanaca vrijednosti i tako raditi s našim afričkim partnerima na njihovom usponu u tim lancima – rekao je jedan zvaničnik EU uoči samita u Luandi.
Fena/Visoko.co.ba
