Etnografska zbirka Zavičajnog muzeja obogaćena za još jedan predmet.

Etnografska zbirka Zavičajnog muzeja tokom augusta mjeseca obogaćena je za jedan predmet. Radi se o priboru/alatu za ručni rad – vez poznatom pod nazivom đerđef. Đerđef je drvena sprava jednostavne konstrukcije koja je služila kao pomagalo za vez po platnu. Razlikuju se prema četvrtastom, pravougaonom i okruglom obliku, sa ili bez nogara.

Riječ đerđef vodi porijeklo iz turskog jezika, kao izvedenica od infinitiva germek što znači: rastegnuti, razapeti, jer se platno pomoću đerđefa prilikom postupka vezenja rastegne i učvrsti, što uveliko olakšava rad vezilji.

Đerđef je standardne, jednostavne izrade i sastoji se od dvije drvene letvice zaobljene na krajevima dužine 80 cm, širine 4,5 cm i debljine 2,5 cm profilisane utorima za ubacivanje platna. Letvice imaju probušene okrugle otvore za regulisanje dužine odnosno širine platna. Druge dvije letvice su bez profilacije, dužine 98,5 cm, širine 3,5 cm i debljine 1,5 cm, također sa otvorima za regulisanje dimenzija platna. Sastavni dio sprave su i 4 drvene noge dužine 42,5 cm.

Đerđef koji je muzej dobio na poklon je porodično naslijeđe porodice Burić iz Visokog, a poklonila ga je Meliha (Saliha) Bukurević rođena Burić iz Visokog. Prema kazivanju Melihe Bukurević, njena majka Suada Burić, rođena Arslan (1944) iz Sarajeva, od oca Hamdije i majke Almase Klino rodom iz Visokog, kupila je đerđef početkom 70-ih godina prošlog vijeka. Đerđef je kupljen za vlastite potrebe za izradu veza kojim je Suada hanuma ukrašavala upotrebne tekstilne predmete u kući. Tako je, između ostalog, izvezla tzv. zarčiće – dekorativne zavjese za prozore, koji su nekad bili u širokoj upotrebi, a čiji je uzorak poklonjen muzeju. Motiv je izvezen „brojem“ pamučnim koncem u pet različitih boja koje predstavljaju geometrizirani motiv u narodu poznat kao motiv „bāja“ (būba).

Visoko.co.ba/Zavičajni muzej