Emir Džafić (SDA) – čovjek iz naroda za ugodniju i bolju BiH

Kandidat za Skupštinu ZDK: Emir Džafić – čovjek iz naroda za ugodniju i bolju BiH

Emir Džafić je rođen 1975. godine i pripada generaciji kojoj je agresija prekinula mladost. Mladić koji je školske klupe morao zamijeniti rovovima i puškom. Kaže da ne žali, jer je prekinuta agresija na BiH i država je odbranjena.

On je kandidat Stranke demokratske akcije (SDA) za skupštinu Zeničko-dobojskog kantona. Njegovu poruku građanima BiH prenosimo u cijelosti:

Zovem se Emir Džafić po zanimanju sam diplomirani ekonomista i na predstojećim izborima kandidat sam za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona.

Ovo nije poziv da svoj glas date meni, već samo informacija da sam tu i ako po svojoj slobodnoj volji procijenite da zaslužujem vaše povjerenje, zaokružite redni broj pored moga imena.

Smatram da svako nametanje i silna obećanja da se dođe do vlasti ne vodi dobru, jer ne daje se vlast onom ko je traži. Za mene vlast je odgovornost a ne privilegija i svjestan sam da će svako odgovarati za ono što je mogao a nije uradio.

Rođen sam 1975. godine i pripadam onoj generaciji kojoj je agresija prekinula mladost, i školske klupe i knjigu smo zamjenili rovovima i puškom. Nije mi žao, jer uspjeli smo odbraniti Bosnu i Hercegovinu.

Kako svako vrijeme traži svoj način borbe za domovinu,tako poslije agresije i demobilizacije upisujem Ekonomski fakultet u Sarajevu, kojeg završavam 2002. godine, jer država je jača što je više obrazovanih ljudi.

Oženjen sam i otac sam troje djece: Omera, Ajše i Jusufa. Kada smo imena davali djeci, tražili smo neku simboliku i poruku.

Prvi sin, Omer dobio je ime po Omeru mom drugu iz školskih klupa, koji je kao šehid preselio sa 19 godina i halifi Omeru r.a., simbolu pravednosti jer pravde nedostaje u našem društvu .Ajša je dobila ime po Aiši r.a., majci pravovjernih, simbolu čestitosti, a Jusuf po rahmetli Jusuf-efendiji, jednom dobrom insanu i Jusufu a.s., simbolu kvalitetnog upavljanja ekonomijom države.

Već 15 godina radim u privatnoj firmi posao za koji sam se školovao, ali isto tako zajedno sa porodicom bavim se poljoprivredom, čime nastojim da svojim dodatnim angažmanom doprinesem da naše njive ne zarastaju u paprat i korov, da sa istih tih njiva proizvodimo hranu za našu stoku od koje dobijamo mlijeko i meso koji idi na police naših tržnih centara, a samim tim se smanjuje trgovinski deficit onih proizvoda koje ova država može proizvesti, a svjestan sam da jedan litar mlijeka proizveden u Bosni i Hercegovini znači jedan manje iz uvoza.

Bosna i Hercegovina je moja domovina, Bošnjak je moj nacionalni identitet, a vjera Islam, koja me uči da poštujem svakog čovjeka bez obzira kojoj naciji, vjeri ili boji kože pripada.

Za mene su u istoj ravni svi oni koji ne vole Bosnu i Hercegovinu kao i korumpirani političari, doktori, sudije, policajci, drske i neljubazne birokrate, jer svi oni čine zulum običnom čovjeku a plaćeni su da rade svoj posao.

I na kraju, ako mislite DA osobe poput mene trebaju da učestvuju u vlasti, zaokružite broj 35, a ako NE, zaboravite sve što je napisano“.