Ema Dž. Smolo povodom Međunarodnog dana žena: Kad gnjev bukti u srcu treba paziti da jezik ne viče uzalud

Nisam htjela da pišem ništa, jer odbijam učestvovati u širenju narativa koji je otet od žena i instrumentaliziran za potrebe očuvanja svega onoga protiv čega je u svojoj suštini nastao. Ipak, riječi žena koje poštujem uče me da je (parafraziram) najrevolucionarniji čin govoriti glasno o onome što se dešava.
Nisam htjela da pišem ništa, jer toliko toga ima za naučiti i za toliko toga se tek trebamo izboriti.

I onda naiđeš na taj jedan komentar (ili više njih) koji tvrde da je rodna neravnopravnost izmišljena, zbog čega se mi to bunimo, šta nama to smeta…

Tako da, u skladu s današnjim danom, neka vam ovaj status bude jedna “jeste li znali” rubrika, zbog koje ćete nadam se drukčije pogledati svu crvenu i rozu boju i svaki “moje dame” natpis.

Jeste li znali:
– da je “pay gap” odnosno razlika u plaćama između muškaraca i žena na globalnom nivou 23% (u prevodu: muškarci i žene rade isto, ali su žene manje plaćene)
– da postoje države u kojima femicid nije pravno prepoznat niti regulisan
– da žene imaju 47% više šansi da stradaju u prometnim nesrećama u odnosu na muškarce, jer su sigurnosni mehanizmi u automobilima prilagođeni muškarcima
– da budući medicinski radnici iz pojedinih udžbenika mogu naučiti da liječe samo muškarce, jer su simptomi (konkretno simptomi srčanog udara) opisani onako kako se pojavljuju kod muškaraca (ali ne i kod žena)
– da svakog dana 33000 djevojčica se uda prije nego što napuni 18. godina, jedna djevojčica svake 2 sekunde postane nečija mlada, najčešće jer se tako porodica rješava viška ekonomskog tereta
-u samo 8 zemalja na svijetu žene imaju jednaka radna prava muškarcima (BiH nije jedna od njih, samo da napomenem, ako je uopće potrebno)
-u BiH na nacionalnom nivou postoji oko 22% žena u Parlamentu, iako se kandiduje minimum 40% manje zastupljenog spola (u pravilu žena)
-u čak 17 zemalja žene ne mogu slobodno da se kreću van njihovih domova (postoje različita ograničenja).

Najstrašnije jeste li znali: ovakvih podataka je više nego što mislite.

Prošle godine sam pisala da ovo nije praznik cvijeća, da nismo nikakva posebna sorta koja jedan dan u godini zaslužuje poštivanje, i sve to i dalje mislim. Ali ove godine želim da skrenem pažnju na količinu podataka koje ne znate, a koje ugrožavaju živote žena u svijetu.

Još jednu stvar bih zamolila sve muškarce da zamisle svijet u kojem: -se boje izaći na ulicu navečer i sami,
-kad kažu da su napadnuti na svaku njihovu rečenicu horda usklikne “ne vjerujemo ti”, “šta si čekao do sad da kažeš” i “sam si tražio”,
-ih se oslovljava sa “profesorice, advokatice, doktorice, gradonačelnice, vijećnice” i na njihov protest im se govori “tražiš dlaku u jajetu, šta ti to smeta”
-kada kažu da su nezadovoljni, pitaju ih je li imaju problema s hormonima…

Naravno da postoje muškarci koji koji trpe, i koji su žrtve nus-produkata patrijarhata (kao što je toksični maskulinizam). Takvi muškarci su već svjesni da je ovakve sisteme neophodno mijenjati.

Iako cijenim, i nalazim inspiraciju svakodnevno u Zetkni, Luxemburg, Sapfo, Klein, i svim ostalim snažnim ženama, ne trebaju vam ni one da vidite kako je trenutno neka metafizička vaga naštimana u korist muškaraca. Nije se to desilo slučajno, desilo se polako, stoljetno, dok nije postalo norma. Pojam normalnog i potiče od poimanja onog što je u skladu s normama. Zato feministkinje nisu normalno, nego revolucionarno.

Ova revolucionarna feministkinja vas danas napominje da:
– žene i reprodukrivno zdravlje žena u Poljskoj su ugrožene
– žene koje nose burku u Švicarskoj su ugrožene
– žene koje rade su ugrožene
– žene koje *bilo šta* su žene koje nisu tretirane jednako kao muškarci.

Borba!

“Kad gnjev bukti u srcu treba paziti da jezik ne viče uzalud.”

Visoko.co.ba/Ema Dž. Smolo