Elvis J. Kurtović: Miles Davis,Trump(et)

Evo mene ispred čuvenog njujorškog jazz kluba gdje je jedne davne godine Miles Davis isto ovako kao i ja izašao da zapali cigaru – i dobio batine!

Naišao je drot, pitao je: “Šta ti tu radiš? ” – “Sviram!” – “K…. ti mog sviraš, ajde mrš! Nemoj da te više ovdje vidim!” No, kako se Miles Davis nije htio maknuti (posumnjao je da se radi o “rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj netrpeljivosti”) drot ga je opalio, te je legendarni muzičar drugi blok odsvirao krvav, odbivši da se umije i spere tragove krvi, u znak protesta što je bez razloga dobio batine.

Miles Davis

Uh, počeh ja kolumnu nasiljem, a to nije moj stil…

Moj stil pisanja se zasniva na savjetima mlađima – a današnji bi bio – draga djeco, nemojte se ugledati na Milesa Davisa i Elvisa J. Kurtovića, ili pređite na elektronske cigare…

Također bi vam savjetovao da budete u dobrim odnosima s policajcima i ostalim službenim licima. Njihov posao je težak, nije im lako, i mnogo puta mi se desilo da mi policajac vraća dokumente i kaže:

“E baš mi je drago, Elvise, što sam te slučajno zaustavio i malo se ispričao s nekim normalnim.Pojma nemaš kako je meni po ovoj vrućini, ili kiši, zimi… po cijeli dan natezati se s papcima…”

Mogu samo zamišljati kako mu je, pojma nemam o tome, jer i ne izlazim iz kuće osim jako kasno navečer ili jako rano ujutro.

Tada je grad lijep, to je vrijeme kada papci spavaju…

Lijepo bi bilo znati strane jezike

Drago mi je da su naši policajci naučili pomalo strane jezike i ljubazni su prema turistima, kao što je bio njihov kolega iz New Yorka grada kad ga je turista koji se vraćao pjehe pripit iz Village Vanguard kluba, opterećen pričom o Milesu Davisu, pitao da se slikaju… (Hoće li mi tražiti ličnu? Zagalamit na mene? Hoće li me udariti misleći da ga zezam?)

Nedavno sam na Čaršiji vidio jednog kako kulturno trpi da ga neki stranci nešto tuše i pitaju.

Saslušao je (vidjelo se da razumije pitanje na stranom jeziku ) rekao im na tečnom engleskom: “Tu kilometars”, pokazao rukom u pravcu gdje trebaju ići i dodao opet na tečnom engleskom: “Go!”

A nije tako prije bilo…

Jedan moj drug odmah poslije rata vozio auto s portugalskim tablama i negdje oko Mostara zaustavi ga policajac. Kad je vidio da ima posla s vozačem s tablicama zemlje gdje nema mnogo naših ljudi, poče da mu sporo i glasno na našem jeziku (da stranac bolje razumije) objašnjava:

“Tamo gdje je bilo ograničenje 60 (pokaza prstima šest) vozio si 80 (pokaza prstima osam)!”

Moj jaran (ne govoreći ništa ni na portugalskom ni na našem) odmahnu mu iz auta sa sedam prstiju!

Drot mu pokaza osam prstiju i reče: “Nisi vozio sedamdeset nego osamdeset!”

I nakon nekoliko minuta “igre gluhonijemih”, policajca je izdalo strpljenje i mom drugu (koji bi sigurno platio žestoku kaznu da je došlo do razgledanja vozačke dozvole s imenom Samir ) reče na našem (uz rukom pokazano “idi – kidaj- gubi se”):

“Idi i nemoj da te više kad vidim!”

Glavna tema kolumne

Košarkaški klub Bosna u ona stara vremena išao je na studijske turneje po SAD-u.

Amerikanci su tih godina bili otvoreni da strancima pokazuju košarku, uvjereni da nikada neće doći momenat koji se desio na “Igrama dobre volje” u Seatlu kada su mladi Jugoslaveni (predvođeni Toni Kukočem) pobijedili njihove mlade NBA zvijezde (predvođene Alonzom Mourningom).

Ima teoretičara koji smatraju da je “ova pobjeda kriva za sve što nam se poslije desilo” i da “nije trebalo ljutiti Amerikance”… 🙂

Elem, u nekoj američkoj državi za koju je tada rijetko ko čuo, u nekom još nepoznatijem  gradu, nakon utakmice šofer autobusa pitao je košarkaše: “A odakle ste vi momci?”

Oni su mu reda radi odgovorili: “Iz Sarajeva”, očekujući sa će on pitati u kojoj je američkoj saveznoj državi to Sarajevo? (Naši ljudi koji žive u Italiji kad nalete na takvog, koji upitno glavom traži i ime provincije, radije kažu Sarajevo, Toskana ili npr. Emilia-Romagna, nego da mu objašnjavaju.)

Međutim ispostavilo se da je u toj pripizdini, šofer čuo za našu vukojebinu!

“Sarajevo! Pa što ne kažete da ste iz Sarajeva! Moja kćerka je bila na studentskoj razmjeni u Sarajevu! Jeste li vi čuli za grupu Elvis J. Kurtović, ubi me pričajući o toj grupi, jesu li stvarno tako popularni kao što ona tvrdi?”

Eto vam drago moji kako sam nekad bio popularan! Američkom šoferu autobusa prva asocijacija na riječ Sarajevo bila je Elvis J. Kurtović!

Kajanje nakon loše kolumne

Oprostite mi zbog ove nebitne priče kojom sam vam oduzeo dragocjene sekunde vašeg jedinog života kojeg imate.

Nisam mogao podnijeti činjenicu da moguća prva dama Sjedinjenih Američkih DržavaMelanija Trump voli grupu Plavi orkestar pa sam se iznenada sjetio ovog šofera i njegove pametne kćerke koju je studiranje odvelo u Evropi…

Melanija i Pokemoni

Šta ćete takav sam… zavist i ljubomora su sastavni dio moje ličnosti.

Zaboravivši na Plavi orkestar i Melaniju Trump pri kraju pisanja počeo sam za potrebe kolumne po kompjuteru tražiti slike od prije petnaestak godina iz New Yorka. Tada me je razočarala spoznaja da smo jedini gosti u legendarnom jazz klubu bili moj prijatelj, ja i nekoliko turista Japanaca. Svirka je bila vrhunska, ali jazz muzika nije ni u SAD-u cijenjena kao što bi trebala biti… Tražeći po hard discu naletih, samo nekih pola sata nakon što napisah ovo za Melaniju i Plavi orkestar, i na ovu zaboravljenu sliku. Nevjerovatna slučajnost:

Ipak završimo kolumnu kako smo je i počeli – s Miles Davisom, koga je drot kako sam provjerio na internetu ipak raskrvario ispred kluba Birdland, a ne Village Vanguard kako sam ja mislio dok sam se slikao jedne davne godine.

Svjetski poznati trubač Duško Gojković (rođen u Jajcu) dok je bio mladić, negdje pedesetih godina, osjećao je želju da ode negdje u inostranstvo, da svira jazz muziku na malo višem nivou nego kod nas.

I dok je to pričao Miles Davisu on mu je rekao: “Pa dođi u New York! Probaj u New Yorku”.

Čika Duško ga je pogledao kao da je rekao najveću glupost na svijetu:

“Pa šta ću ja u New Yorku, koga ja poznajem u New Yorku?”

Na šta mu je Miles Davis odgovorio: “Pa… za početak… POZNAJEŠ MENE!”