NaslovnicaBiHKulturaElvis J. Kurt...

Elvis J. Kurtović: Danas roditelji krišom slušaju rokenrol da ih ne bi čula djeca koja slušaju narodnjake

Po rođenju je dobio ime Mirko Srdić (53), ali on je više od 30 godina Elvis J. Kurtović. Tekstopisac, kompozitor, jedan od osnivača pokreta „New primitives“, vođa i osnivač kultne grupe „Elvis J. Kurtović & His Meteors“, jedan je od zaštitnih znakova urbane scene bh. prijestonice.

Trenutno je muzički urednik na Radiju Sarajevo i veoma rijetko nastupa. Stoga se fanovi „velikog humaniste, gitariste, kompozitora i tekstopisca, zvijezde 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih, gospodina Elvisa J. Kurovića…“ raduju najavljenom nastupu koji će se desiti u utorak, 7. jula.

Izvanredna svirka

U Bosanskom kulturnom centru će, u okviru muzičke manifestacije Baščaršijske noći, tada koncert održati „Sarajevo Big Band“ uz goste Sašu Lošića, Seju Sexona, Dražena Žerića Žeru, Elvisa J. Kurtovića, Fadila Redžića i Željku Katavić-Pilj.

Bio je to tek povod za razgovor s originalnim i harizmatičnim Elvisom, koji je na pitanja koja se tiču  muzike, naše svakodnevice i drugih tema odgovarao u jedinstvenom stilu.

Najavljen je Vaš nastup sa “Big Bandom” u BKC-u. Šta publika može očekivati te večeri?

– Bio sam najavljivač na njihova tri prethodna koncerta u BKC-u. Publika može očekivati izvanrednu svirku „Big Banda“. Posebno bih volio da dođu mladi, koji nikada takvo nešto spektakularno nisu vidjeli. Nakon što čujete „Big Band“, onda vam se svaka muzika, gdje imaju tri-četiri čovjeka na bini, čini nekako siromašna. Oduvijek sam želio snimiti album s „Big Bandom“, ali me Robi Vilijams (Robbie Williams) preduhitrio.

A publika od mene ne može mnogo očekivati. Nikada nisam znao pjevati, a sad sam već toliko ostario da zaboravljam i tekstove.

Budući da nastupate relativno rijetko, koliko Vam znače ponovni izlasci na binu?

– Nastupam svakih četiri-pet godina, pa se onda izbrukam i čekam četiri-pet godina da publika to zaboravi i onda opet izađem i isprovaljujem se. Tako da će, vjerovatno, tako biti i ovoga puta.

Vaše pjesme, odnosno grupe „Elvis J. Kurtović and His Meteors“, i dan-danas ne da se slušaju nego se može reći da su među najslušanijima. Kako to tumačite?

– Ne znam odakle vam to da su moje pjesme među najslušanijima. Vjerovatno vam je ostalo pitanje u kompjuteru kad ste radili intervju s Leom Martinom. Kad odem na YouTube kanal, uvijek mi preporuči Seku ili neku Stoju, neku golišavu pjevačicu, da je to kao preporučeno za mene. Ne znam odakle im to, jer ja tu muziku ne slušam.

Možda zato što su meni našli na kompjuteru pomoći tih programa da dosta gledam filmove za odrasle, pa mi nude te golišave pjevačice. Ali ko zna, možda se moje pjesme opet slušaju, jer posljednjih godina sam dobivao po 20 eura autorskih prava, a prošle godine sam dobio čak 50 eura. Što znači da ide to i da se moje pjesme sve više slušaju.

Horor filmovi

Smatrate li da nove generacije razumiju poruku koju je tada slao „New primitives“?

– Kako su naše poruke tadašnjoj omladini bile da sa što manje rada gledaju da maznu najbolju koku iz razreda, da se od roditelja ogrebu za neko ljetovanje, da prepišu u školi… Uglavnom, da traže veze i štele gdje god mogu, smatram da su to univerzalne poruke koje vrijede za sve generacije i da i nove generacije mogu da nađu nešto inspirativno u tim porukama.

Evo, sad se snima film „Pišonja i Žuga“. Koju biste svoju pjesmu rado ekranizirali i kome biste povjerili glavne uloge?

– Pošto se prema mojim pjesmama uglavnom mogu snimati samo horor filmovi, mislim da bi se u tim filmovima strave i užasa mogao snaći bilo koji naš političar i da bi dobro odigrao.

Tih 80-ih i 90-ih godina Sarajevo je bilo prepoznatljivo po neprevaziđenom duhu i sjajnom humoru? Kako vidite Sarajevo danas?

– Mnogo toga se promijenilo u odnosu na stara vremena. Danas roditelji krišom slušaju rokenrol da ih ne bi čula njihova djeca koja slušaju narodnjake i koja bi im se smijala i stidjela bi ih se što slušaju rok.

Zašto je tadašnja omladina bila u stanju pokrenuti duhovnu i umjetničku revoluciju, što se baš i ne može reći za današnju?

– Omladina, ustvari, nije pokrenula nikakvu revoluciju nego je uvijek bila u službi starijih, koji su ih samo iskoristili. Tako isto i mi. Nismo ni mi pokrenuli nikakvu revoluciju nego smo za nikakav novac zabavljali ljude i popunjavali njihove praznine u programima i punili budžet tih diskografskih kuća i marketinga televizije i radija. Što rade i današnja djeca koja nastupaju u ovim talent šou programima, samo ih iskorištavaju ovi stariji. Tako da se i tu ništa nije promijenilo.

Teška vremena

Tvoje kolege iz pokreta „New primitives“ rasule su se na sve strane i bave se raznim poslovima. Ima li neko da je u bilo kojem smislu izdao ideju Vašeg pokreta?

– Šta ja znam, teška su vremena, nikad ne znate ko će vam zatrebati u životu. Tako da sam odlučio da, dok ne zaposlim sve amidžiće i daidžiće u ovim državnim preduzećima, o svima sve najljepše.

Na koncu, jeste li i Vi među onima koji ističu da bi rado napustili Bosnu i Hercegovinu?

– Nipošto ne trebaju svi iz jedne familije da odu u Njemačku. Uvijek treba neko ostati. Jer, ako ostanu stari roditelji sami, komšija će malo pomalo otimati i svoju među pomjerati nauštrb naše bašte. Tako da treba da vidi da tu ima još neko da se bije za svoje imanje, a i za Bosnu i Hercegovinu. Znači, pola neka ode u Njemačku, a pola neka ostane ovdje da čuva imanje i stare roditelje.

Rekao je…

Posljednji put me tim imenom oslovila učiteljica u školi. Ali Elvis je super ime i postalo je u međuvremenu vrlo popularno.

Ne možeš da grliš i ljubiš curu, a oko tebe demonstracije.

Popularnost nije više privilegija odabranih. Danas svako može biti popularan i to je veoma demokratski. U moje doba bila je samo jedna seksi pjevačica (Lepa Brena), a danas ih ima na stotine.

Rok u narodnim nošnjama  

Je li rokenrol crkao kad ga svako svira?

– Problem je sada što mlade grupe imaju teške uvjete da bi uspjele. Pa ne znam šta treba da urade, da se snalaze kako zanju i umiju. Da, možda, odu u kulturno-umjetničko društvo, pa ako treba neka im oni daju prostor i opremu, ako treba neka sviraju rokenrol i u narodnim nošnjama, neka se nekako snalaze.

Ili, recimo, da odu do ovih vjerskih zajednica, oni imaju para, pa neka traže da im oni kupe bubnjeve i pojačala. Pa neka sviraju te vjerske pjesme, uvijek će naći prostora da, kod pop ili hodža odu, za svoju dušu opletu neku od “Iron Maidena”.

Loša i Žera su izvanredni interpretatori narodne i zabavne muzike

Upravo na radiju slušam pjesmu “Ljubav je jaka”. Pjevaju je Loša i Žera. Kako Vam se dopada ta verzija?

– Loša i Žera su izvanredni interpretatori narodne, zabavne i rok muzike. Tako da mi ne pada teško da priznam da su otpjevali ovu pjesmu mnogo bolje nego ja. Malo sam čak ljubomoran na njih.

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.