Elma Juković je nova Dolly Bell: Izazov je, ali i privilegija igrati u ovoj predstavi

Ovu sjajnu filmsku priču koju je prema tekstu Abdualaha Sidrana 1981. godine ekranizirao Emir Kusturica, srbijanski reditelj Kokan Mladenović će u saradnji s dramaturgom Vedranom Fajkovićem prenijeti na pozorišne daske.

“Veliki je izazov, ali i privilegija imati priliku utjeloviti lik Dolly Bell. Lijepo je što će predstava biti postavljena na daskama Kamernog teatra 55 u Sarajevu, jer je ta priča dio naše kulture i simbolizira jedno vrijeme koje moja generacija ne pamti, a koje će kroz pozorišnu predstavu ponovo dočarati duh jednog vremena”, rekla je Juković u razgovoru za Klix.ba.

Ponovna saradnja s Kokanom Mladenovićem

Sa zadovoljstvom se, priča nam, odazvala na poziv direktora Kamernog teatra 55 Emira Hadžihafizbegovića i reditelja Kokana Mladenovića.

“Vjerujem da su moj dosadašnji profesionalni angažmani, kao i saradnja s Kokanom Mladenovićem na predstavi ‘Alan Ford’ na neki način bili preporuka za ovaj projekt. Kokan je veliki profesionalac i čovjek od akcije koji tačno zna šta želi i kako to izvući iz glumca. Zahvalna sam na ovoj prilici i počastvovana sam što ću sarađivati s vrsnim glumcima ovog ansambla, jer je riječ o glumcima koji su meni i mojoj generaciji profesionalni uzori. Posebno mi je drago što ću imati priliku, prvi put, dijeliti scenu i raditi s Emirom Hadžihafizbegovićem, glumačkom veličinom bosanskohercegovačkog i regionalnog glumišta. To je čovjek koji je podigao ljestvicu glumačkog iskaza i zaista se na jedan poseban način divim njegovom glumačkom umijeću”, naglasila je.

U samom naslovu ‘Sjećaš li se Dolly Bell’ ima neka vrsta metafore koja simbolično opisuje duh jednog vremena i neminovno sazrijevanje, smatra Juković i ističe da je priča o Dolly Bell univerzalna te da ni nakon toliko godina nije izgubila na aktuelnosti.

“Danas također svjedočimo kako životne okolnosti mladih osoba, naročito žena, mogu biti zloupotrijebljene ukoliko nisu popraćene emancipacijom i zaštitom. Dolly Bell doživljavam kao jedno naivno, iskreno i čisto biće, kao što je čisto dijete. Ona je djevojčica u tijelu žene. To je, između ostalog, priča o djevojci koja je došla iz manjeg mjesta u grad s određenim očekivanjima i vjerovanjima koja nažalost bivaju brutalno iznevjerena. Nju, da tako kažem, definiše ta ženska naivnost s kojom se vrlo često možemo identificirati”, rekla je.

Osim Elme Juković, uloge u ovoj predstavi ostvarit će Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Davor Golubović, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Saša Petrović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Sin Kurt, Amar Selimović i Saša Krmpotić.

Ulogama skreće pažnju na sebe

Na pozorišnoj sceni prisutna je od 2014. godine kada je diplomirala glumu u klasi Admira Glamočaka na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Njena diplomska predstava “Sluškinje” od tada se nalazi na redovnom repertoaru Kamernog teatra 55.

“Borba je konstantna. Kao i u drugim poslovima, ne samo u umjetnosti, najvažniji je kontinuitet, ali je ujedno i najteži. Veoma je bitno na kakvoj vrsti projekta radite, koliko se dajete i na koji način gradite svoj put, odnos s kolegama, uposlenicima te kuće itd. Kao neko ko trenutno nosi status ‘slobodnog umjetnika’ trudim se da prvenstveno svojim angažmanima i ulogama skrenem pažnju na sebe. Veoma je podsticajno kada vaš rad prepoznaju relevantne osobe iz struke. To rezultira svojevrsnom preporukom za dalje”, rekla je.

Publika je već imala priliku upoznati se o njenom radu, a najviše je pamti po ulogama u predstavama “Elizabeta Bam” Aleša Kurta, “Kralj Lear” Diega de Brea i “Čarobnjak iz Oza” Adisa Bakrača.

“Imala sam sreću raditi s različitim rediteljima kroz svoje profesionalno iskustvo gdje sam bivala dovedena u situaciju da ispitujem različite apetite svog glumačkog potencijala. Posebno mi je drago što je moju ulogu Corledlije u Sheakspearevom ‘Kralju Learu’ prepoznala i publika i kritika, kako kod nas tako i na regionalnim festivalima. Rad s rediteljem i ansamblom predstave bio je jedno lijepo i jedinstveno iskustvo. U tako ograničenom broju prilika, igrati Shakespeara i izgovarati njegove stihove na našoj pozorišnoj sceni je zaista čast i posebna vrsta ‘uzvišenosti'”, rekla je.

Ipak, ništa od toga ne bi bilo moguće bez predanog rada, posvećenosti, truda i konstantnih odricanja. Činjenica je da se mladi glumci nakon izlaska s akademije susreću s brojnim izazovima – situacija je nezahvalna kada je riječ o radnim mjestima, do angažmana nije lako doći, a u svemu tome upitna je i egzistencija.

“Kada govorimo o glumi u tome najviše ispašta freelance generacija. Teško je osigurati egzistencijalnu sigurnost, jer je često riječ o projektima ‘od danas do sutra’. Osim toga, gluma je vrsta posla u kojem sreća i trenutak igraju značajnu ulogu. Svako ima svoj put i najbitnije je ostati dosljedan sebi, nastaviti vrijedno raditi u napređivati svoje afinitete i njegovati talent. Prema mom mišljenju, mladi trebaju biti usmjereni jedni na druge, međusobno se podsticati i raditi više alternativnih projekata. Svaki rivalitet iz praznih ambicija ne bi trebao imati mjesta u umjetnosti”, pojasnila je.

Voljela bi se okušati i na velikom platnu

U ovom trenutku Elmi Juković prioritet je rad na predstavi “Sjećaš li se Dolly Bell”. U toku su intenzivne svakodnevne probe, no našoj sagovornici ne padaju teško jer ipak su gluma i pozorište njena ljubav. No, priznaje nam da bi voljela imati više prilike za rad na filmu.

“Gluma omogućava da svakom novom ulogom i kreativnim procesom napredujete i razvijate se i kao umjetnik i kao ličnost spoznavajući vlastite granice, strahove, konfrontirajući se sa stidom koji prevazilazite”, pojasnila je Juković.

U svemu je najbitnije, zaključuje, da volite ono što radite i da se dobro osjećate.

klix.ba/visoko.ba