Elizabeth i Philip: ljubav koja je trajala sedam desetljeća

Jedina konstanta kroz veći dio života Elizabete II bio je vojvoda od Edinburgha. Premijeri i viši dvorjani dolazili su i odlazili i svaka je godina krala nove prijatelje, ali princ Philip ostao je uz nju, ili nekoliko koraka iza nje kada je to nalagao protokol. I tako kroz 73 godine.

Rekla bi da je to bila izvanredna radna saradnja i lični trijumf. Bila je ožalošćena kada je Philip umro u snu u dobi od 99 godina u aprilu 2021. “Alfa” mužjak, prirodno oštar, lako razdražljiv i bez sklonosti da trpi budale, njegov je karakter bio u izrazitom kontrastu s karakterom oprezne i konvencionalne kraljice.

Iako u javnosti s poštovanjem, prijatelji su potvrdili patrijarhalniji stav iza zidova palate. U porodičnim stvarima mu se pokoravala.

Jedan prosvjetljujući incident na početku njihovog braka dogodio se kada je princ vozio svoju suprugu i svog strica Lorda Mountbattena u polo klub Cowdray Park. Zabrinuta zbog njihove brzine, postala je napeta i glasno udahnula dok Philip nije zaurlao: “Učiniš li to još jednom, izbacit ću te iz auta.” Odmah je prestala. Po dolasku na odredište, Mountbatten ju je upitao: “Zašto se nisi bunila? Bila si sasvim u pravu, išao je prebrzo.” Na što je ona odgovorila: “Ali čuli ste šta je rekao.”

Nije da je bila podređena. Vikao je na nju kao što je vikao na druge, a prema riječima biografa Sarah Bradford, ona mu nije bila nesklona reći: “Oh Philip. Začepi. Ne znaš o čemu govoriš.”

Ona bi ga prihvatila, bez neugodnosti zbog prisutnosti osoblja. “Neću izaći iz svoje kabine dok on ne bude boljeg raspoloženja”, prisjetio se jedan suradnik njenih riječi na kraljevskoj jahti Britannia.

Tokom državne posjete Australiji 1954. godine, snimatelju koji je čekao ispred kolibe kraljevskog para da snimi kraljicu kako gleda koale i klokane, kamera se okrenula kada su se vrata naglo otvorila i Philip je izletio van, brzo praćen parom tenisica i reketom. Nakon toga je izašla kraljica, vičući na njega da se vrati i na kraju ga odvukla natrag u kolibu. Nekoliko minuta kasnije ponovno se pojavila, izgledajući mirno. “Žao mi je zbog te male pauze”, rekla je snimatelju. “Ali kao što znate, to se događa u svakom braku. Šta biste sada htjeli da učinim?” Snimatelj je izložio film i predao ga njenoj press sekretarici.

Fotografi bi primijetili, čak i u godinama sumraka para, Philip je mogao dozvati djevojački sjaj u njenim očima, bilo da ga je uzbuđeno bodrila na njegovim takmičenjima u vožnji kočije ili ga gledala kako razgovara s gomilom u šetnji. Tokom javnih angažmana često je viđana kako čeka da je sustigne. “Gdje je Philip?” pitala bi, a lice joj se ozarilo kad bi ga ugledala kako ide prema njoj. Njen bivši privatni sekretar Lord Charteris jednom je rekao: “Princ Philip jedini je čovjek na svijetu koji kraljicu tretira jednostavno kao drugo ljudsko biće. On je jedini čovjek koji to može. Koliko god se čudno činilo, vjerujem da ona to cijeni.”

Njegove brojne gafove – Filip je tvrdio da je skovao riječ “dontopedalogija”, talent za stavljanje noge u usta – nosila je svojim nepokolebljivim korakom.

Komentatori su posvetili hiljade riječi analizi kraljevskog braka. Niko nije mogao opisati svoju privrženost njemu tako jezgrovito kao ona sama. “On je neko ko ne prima lako komplimente,” rekla je u govoru povodom proslave njihovog zlatnog vjenčanja 1997. “Ali on je, jednostavno, bio moja snaga i ostao sve ove godine, i ja i cijela njegova porodica, i ova i mnoge druge zemlje, duguju mu veći dug nego što bi on ikada tražio, ili što ćemo ikada saznati.”

Daleka rođakinja, susrela je grčkog princa Philipa – njegova je porodica bila prognana iz zemlje kada je zemlja postala republika – u nekoliko navrata. Imala je 13 godina kada je odlučila da će joj on postati prva simpatija. Bio je juli 1939., tokom kraljevske posjete Kraljevskom mornaričkom koledžu u Dartmouthu gdje je bio kadet, kada se našao zadužen da zabavlja princezu Elizabeth, poznatu kao Lilibet, i njenu devetogodišnju sestru Margaret.

Marion Crawford, princezina guvernanta, kasnije je napisala kako je Philip, 18, pokazao vještinu u preskakanju teniskih mreža. “Mislio sam da se dobro pokazao, ali djevojčice su bile impresionirane. Lilibet je rekla: ‘Kako je dobar, Crawfie. Koliko visoko može skočiti’”, prisjetila se.

Biografi će kasnije opisati – u stilu Millsa i Boona – kako je, kad je kraljevska družina otišla jahtom, nekoliko kadeta krenulo u čamcima na vesla da ih prate, a svi su se udaljavali dok sam Philip nije nastavio daleko u pučinu.

“Tosh”, kasnije će reći Philip. Čamci su ih pratili oko 180 metara, a onda su se svi vratili i otišli kući i to je bilo to. S 18 godina nije se činilo da Philip dijeli Lilibetine romantične asširacije. Nije bilo razmišljanja o braku, rekao je, sve do 1946. Tokom Drugog svjetskog rata, međutim, kada je kao vezista na HMS-u Valiant Philip spominjan u porukama zbog svojih akcija tokom bitke kod Matapana, ona je u sobi držala njegovu fotografiju. Njihov se odnos razvijao tokom sljedećih godina kako je beskućnik i peripatetični princ postajao sve redovniji posjetitelj Buckinghamske palate, Windsora i Balmorala.

Establišment ga je smatrao malo “ispod soli”. George VI bio je užasnut jer se njegova kći htjela udati za prvog čovjeka kojeg je upoznala i smatrao ju je premladom. Kraljica Elizabeta, kasnije Kraljica Majka, koja nikad nije bila svjesno suptilna, nazivala ga je “Hunom”, misleći na njegovo mješovito dansko, rusko i njemačko nasljeđe. Njen brat, David Bowes-Lyon, odbacio ga je kao “Nijemca”. Sir John Colville napisao je o Philipovom prvom posjetu Balmoralu kao ozbiljnom udvaraču: “Lordovi Salisbury, Eldon i Stanley misle da on nije džentlmen, i na neki način su u pravu. Oni također tvrde da u njemu vide teutonsku vrstu.” Dvorjani su ga smatrali “grubim, neobrazovanim i vjerovatno nevjernim”. Princeza Elizabeta nije popuštala. Ali u poslijeratnoj Britaniji i sa njegovim sestrama udatim za naciste teško bi ga prodali javnosti. Praktički bez novca, bio je i bezimen, osim ako ne računate njegovo dansko dinastijsko ime Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Njegov ujak Dickie, kasnije lord Mountbatten, doveo ga je do oltara tako što je velikodušno ponudio svoje prezime, koje je samo po sebi bilo anglicizacija Battenberga koji zvuči njemački, i podupirući svog rođaka na britansku naturalizaciju.

Mountbatten je ipak bio korak predaleko za političare, pa su kraljicu nagovorili da zadrži jednako izmišljeno ime Windsor za kraljevsku porodicu. No, znajući koliko je to povrijedilo njenog supruga, prkosila je političarima nakon rođenja princa Andrewa i izjavila da mijenja pravila kako bi njeni potomci, osim njene djece i onih koji imaju pravo na HRH, nosili prezime Mountbatten-Windsor.

Tokom njihovog braka, Philipovo prirodno koketiranje dovelo je do ogovaranja o navodnim aferama. Bez obzira na istinu, a nikad nije bilo dokaza, iznimne okolnosti njihovog braka mora da su zahtijevale puno davanja i uzimanja na mnogo načina.

Kao što je Philip rekao na njihovoj zlatnj godišnjici vjenčanja odajući počast svojoj ženi: “Mislim da je glavna lekcija koju smo naučili ta da je tolerancija jedan od bitnih sastojaka za svaki sretan brak. Možete mi vjerovati kada kažem da kraljica ima kvalitetu tolerancije u izobilju.”

Visoko.co.ba/federalna.ba/The Guardian