Džoana Rus – Bijesna pionirka naučne fantastike

Diplomiravši na Sveučilištu Cornell, 1957. godine upisuje Yale Drama School gdje tri godine kasnije (1960.) stječe magisterij iz dramaturgije. Nakon završetka studija slijedi period kratkotrajnih predavačkih angažmana na nizu visokoškolskih ustanova, sve do 1977. kada se trajno zapošljava na Sveučilištu Washington u Seattleu. Funkciju redovite profesorice na spomenutom sveučilištu obnašat će sve do odlaska u mirovinu 1990. godine.

1959. godine Džoana Rus prvi se puta javnosti predstavila kao autorica znanstvene fantastike i to kratkom pričom “Nor Custom Stale”, objavljenom u uglednom časopisu The Magazine of Fantasy and Science Fiction. Prije negoli je njena silovita pojava “uzdrmala” postojeće stanje stvari, fantasy književnost i znanstvena fantastika bile su isključivo muški klub, o čemu svjedoči i činjenica da su malobrojne žene koje su se u spomenutim žanrovima okušale prije Rus vlastite radove objavljivale pod muškim pseudonimima (Alis Bredli Šeldon (Alice Bradley Sheldon), primjerice, pisala je pod imenom Dejms Tiptre Junior (James Tiptree, Jr.)).

Pokretana bijesom zbog postojeće rodne neravnopravnosti i željom za promjenama, samoprozvana socijalistička feministkinja Rus svojim je teorijskim (eseji i znanstveni radi) i “praktičnim” radom (znanstvenofantastične kratke priče i romani) gotovo u potpunosti samostalno stvorila “žensku” nišu unutar žanra znanstvene fantastike te utemeljila feminističku kritiku znanstvene fantastike.

Na pitanje zašto se odlučila baš za taj književni žanr, Russ je 1984. godine ponudila sljedeći odgovor:

“Znanstvena fantastika je, na neki način, prirodno prijemčiva za bilo kakav oblik radikalnog mišljenja, jer govori o stvarima koje se nisu dogodile i koje se ne događaju. Ovaj žanr osobito pogoduje prikazima problema bilo koje marginalizirane skupine, jer vam omogućava da ih iznosite unutar svijeta u kojemu su stvari drugačije”.

Kroz svoj rad (kako književni, tako i akademski) Džoana Rus propitkuje rodne uloge, ograničenja s kojima se žene svakodnevno susreću i mogućnosti njihova nadilaženja. Junakinje njenih romana i kratkih priča (među kojima se osobito ističe neustrašiva Alyx) zaokružene su i samostalne osobe, sposobne djelovati i postojati neovisno o muškarcima.

Impresivan književni opus Džoane Rus obuhvaća drame i eseje, više od 50 kratkih priča (kasnije objedinjene u četiri zbirke: The Adventures of Alyx, The Zanzibar Cat, Extra(ordinary) People i The Hidden Side of the Moon), pet ZF romana (Picnic on Paradise, And Chaos Died, The Female Man, We Who Are About To… i The Two of Them), jednu podulju novelu (a možda i kraći roman, On Strike Against God) te jednu knjigu za djecu (Kittatinny: A Tale of Magic). Za svoje književno stvaralaštvo primila je niz priznanja i nagrada kao što su Hugo (za pripovijetku “Souls”, 1982.), Nebula (za pripovijetku “When it Changed”, koja će kasnije prerasti u roman The Female Man, 1972.), Pilgrim (za teorijske tekstove posvećene znanstvenoj fantastici) i O. Henry (za pripovijetku “The Autobiography of My Mother”, 1977.).

Po uspjelosti i utjecajnosti ističe se njen roman The Female Man (1975.), inventivan spoj satire i utopije koji danas slovi kao svojevrstan kamen temeljac ženske znanstvene fantastike.

I kritika i publika zdušno je hvalila njenu pitku prozu, intelektualnu beskompromisnost i nekonvencionalan pristup pisanju. Često su je nazivali neustrašivom, nerijetko i radikalnom, ali uvijek – ljutitom. Vodeće odlike njenog pisma – humor, ironija i već spomenuti bijes – možda najviše dolaze do izražaja u kritikama i recenzijama ZF i fantasy knjiga koje je punih petnaest godina objavljivala u The Magazine of Fantasy & Science Fiction.

Iako su joj čitatelji(ce) često prigovarali/e zbog navodnog snobizma i često nemilosrdnih napada na djela i njihove autor(ic)e, Rus je ostala nepokolebljiva u svom uvjerenju da kritičar(ka) prije svega mora biti – iskren(a).

Kako u njenom nekrologu piše Margalit Fox, Džoana Rus nalazila se u nezavidnoj, trostruko diskriminiranoj poziciji: kao žena, kao lezbijka i kao autorica ZF priča i romana na koje se u akademskim krugovima gledalo s visoka. No Rus ne samo da nije dopuštala da ju te i takve ograde sputavaju, već je dala sve od sebe kako bi ih srušila.

Osim na već spomenutom književnom polju, važan doprinos dala je i u humanističkim znanostima, pišući o znanstvenoj fantastici (jedna je od prvih zagovornica ideje da popularni žanrovi predstavljaju legitimno područje znanstvenog interesa), gotičkom romanu (studija Somebody’s Trying to Kill Me and I Think It’s My Husband, 1973.) i književnosti općenito (npr. među prvima progovara o dotad tabuiziranoj temi lezbijstva američke spisateljice Wille Cather).

Osobito se ističu njeni radovi posvećeni feminističkoj teoriji, primjerice zbirka eseja Magic Mommas, Trembling Sisters, Puritans and Perverts (1985.) u kojoj napada anti-pornografska strujanja u feminizmu nazivajući iz cenzurom, studija o suvremenom feminizmu What Are We Fighting For? (1997.) te sarkastično intonirani How to Suppress Women‘s Writing (1983.) koji istražuje načine na koje se ušutkava i obezvrjeđuje ženske glasove u književnosti.

Znanstveni rad i književno stvaralaštvo Džoane Rus s vremenom su i sami postali predmetom istraživanja (npr. studije On Joanna Russ Farah Mendlesohn i Demand My Writing: Joanna Russ, Feminism, Science Fiction Jeanne Crotiel) te danas predstavljaju sastavni dio silabusa mnogih seminara o feminizmu i znanstvenoj fantastici na visokoškolskim ustanovama širom svijeta.

Pred kraj života izvanredna produktivnost Džoane Rus postupno počinje opadati, uglavnom uslijed snažnih bolova u leđima i sindroma kroničnog umora. Ova uistinu “strašna” žena preminula je 29. travnja 2011. godine u Tucsonu, od posljedica moždanog udara. Dvije godine kasnije (2013.) posthumno je primljena u Dvoranu slavnih ZF & fantasy-a (Science Fiction and Fantasy Hall of Fame).

lolamagazin.com/visoko.ba