Adis Hasaković: Država za službenika

Nemam objašnjenja zašto vijest o izmjeni Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine nije izazvala veći interes javnosti.

Naime, Vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine prošle sedmice je usvojila izmjene Zakona o državnoj službi, koje bi, prema ocjeni ministara, trebale donijeti veću fleksibilnost i uštede u javnim institucijama.

Izmjene ukidaju status državnih službenika sekretarima, pomoćnicima, šefovima kabineta, rukovodiocima te glavnim federalnim inspektorima. Podrazumijeva i premještanje službenika iz jedne u drugu instituciju. Federalni ministar pravde Mato Jozić pojasnio je kako je namjera Vlade da ljudi koji s novim ministrima dolaze u državnu službu s njima i odlaze te da budu odgovorni za ono što rade.

Odredbe ovog Zakona usklađuju se tako sa nedavno donesenim Zakonom o radu i Vlada FBiH ga je uputila u u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku. Što znači da bi veoma brzo novi Zakon mogao stupiti na snagu.

Ovaj Zakon je nesumnjivo važan ako ne u ovom trenutku važniji od Zakona o radu o kojem smo puno više slušali. Državne službe su njen aparat i sredstvo kojim vlast treba upravljati da bi ispunila svoja obećanja, cijljeve i vizije kojima su građani dali povjerenje. Državni službenici su važan akter koji ne može imati samo priviliegije.

Savjest?

Državni službenik je neko ko službuje u državi, ili bolje, neko ko služi državi. Nema države bez njenih službenika. Oni su njena kičma, ruke, noge i mišići. Brinu o državi bolje i više nego što je to ona sama u stanju raditi. Vole je više nego sebe. Zašto? Pa zato što su državni službenici jestjednako država. Vlast bi bila glava, mjesto odakle se upravalja udovima. Zamislite situaciju da vam daju dobar, srednje očuvan automobil da se odvezete do Brisela i tamo se učlanite u EU, ali ne daju vam volan. Kažu vam, “ma zna automobil sam put, ništa se vi ne brinite”.

U svakom sistemu, bio on demokratski, ili manje demokratski, državni službenici imaju dakle posebno mjesto i ulogu, oni su servis državi. Kako nam je na ovim prostorima svima tradicija nedemokratskih sistema duža, tako je i naša, a i percepcija naših državnih službenika o tome kako to oni trebaju biti servis državi, pomalo iskrivljena.

Servis podrazumijeva da sam na usluzi, da služim, da sam odgovoran, da mi je imperativ biti drugome od koristi. Nadalje, državni servis (služba) je tu da provodi odluke demokratski izabrane vlasti. A ne obrnuto, što se često dešava kada birokratija shvati snagu vlastite pozicije i kada odluči da sama sebi bude svrha.

Da li će lakše proraditi savjest kod uposlenika ako on unaprijed zna da je nezamjenjiv, i praktično doživotno na tom radnom mjestu, ili ako zna da možda ima neko ko će njegov posao bolje i poštenije raditi?

Meni je sasvim jasno da državni službenik ne može biti isto što i radnik bilo gdje drugdje. Naprotiv, državni službenik treba biti obrazovaniji, sposobniji, požrtvovaniji i savjesniji u poslu od kolege koji radi sličnu stvar izvan državne službe. Samo nam tako država može biti bolja. Samo tada državni službenici imaju pravo na veće plaće i benefite.

Takve državne službenike trebamo. Naravno da je tada sve puno lakše. Reforme će biti provedene, otvorit će se prostor za neke nove početke, ili pak neće, ali tada znamo da su ovi koji su ih obećali zakazali. Tada ćemo ih, u bilo koja od ova dva moguća slučaja, u svojstvu birača, prvom prilikom podsjetiti na, i propisno kazniti, odnosno nagraditi našim glasom.

Ovako, mi biramo vlast, a vlast ne bira službenike. Mi bijesni na vlast, a vlast se pravda da su to “naslijeđeni” problemi. U svemu tome samo su državni službenici konstanta i nikada se ne mijenjaju, bez obzira na učinak. Države se, kao što smo i sami iskusili, mogu mijenjati, ali oni ne.

E sad, ako vlast ne osigura efikasno praćenje učinka državnih službenika koje mora biti transparentno i jednostavno, moguće je da dobijemo goru situaciju nego što je sada imamo. Ako to učini kako treba, svi ćemo biti “na konju”. Tamo gdje postoji efikasno praćenje učinka državnih službenika, tamo državni službenici ispunjavaju svoju zadaću. Primjer je recimo, Općina Tešanj, koju više nema ko nije pohvalio zbog toga, od Svjetske banke, preko razvojnih agencija i uglednih monitoring kuća, u kojoj rješavate sve potrebe kao građanin ili poslodavac nevjerovatno brzo. Da, ali tamo se mjeri start, prolazno vrijeme i finiš učinka svakog službenika.

Državni službenici nisu Bogom dani. Nema razloga da ih se smatra zaštićenom vrstom. Mogu imati privilegije, po mom mišljenju, ali samo u tome da im se pruži prilika da više i bolje rade za opće dobro svih građana, suprotno nikako.

Bez kompromisa

Mislim da ovdje ne bi trebalo biti kompromisa. Moguće je da će se negdje za kratko prekinuti kontinuitet, ali uvjeren sam da narodna “koga nema bez njega se može” kod nas djeluje više preventivno, nego stvarno. Hoću kazati, da će ovakav Zakon već njegovim stupanjem na snagu donijeti puno promjena najprije u angažmanu, odgovornosti, a onda i povećanjoj svijesti prema poslu koji se obavlja.

Jer, jedino je tako moguće uspostaviti povjerenje prema građanima, kojeg sada nema ni u primisli.

Bilo bi idealno da svijest državnih službenika sama proradi. Jer, nije ona “sama” proradila ni u slučajevima gdje se državni službenici mogu pohvaliti svojim učinkom. Obično u takvim slučajevima imamo kontinuitet vlasti, koja se nametnula sa svojim odlukama i vizijom.

S druge strane, poigraju li se vlasti sa svojim ovlastima, znat ćemo barem ko je kriv, i koga treba demokratski kazniti, propisno, da mu više nikada ne naumpadne.