Dražen Žerić Žera uoči koncerta Crvene Jabuke u Parku Ravne 2: Aura, srce, duša, tu se sve dodiruje – i istok i zapad, i sjever i jug

Jedan od najdugovječnijih bandova na ovim prostorima, koji je odavno stekao status kultnog banda, Crvena jabuka, nakon prepune zagrebačke Arene i valentinovskog koncerta “Tamo gdje ljubav počinje” te velike američko-kanadske turneje “Od srca do srca”, u sklopu ljetne turneje 23.06. dolazi i na predivnu Ljetnu pozornicu u Parku Ravne 2. Na koncertu će izvesti svoje bezvremenske hitove, a frontmen grupe Dražen Žerić Žera najavio je novi nastup, ali se osvrnuo i na najavu bivšeg bubnjara grupe Darka Jelčića Cunje, koji je najavio osnivanje svog benda “Cunja i Crvena jabuka”.

Da, vratili smo se poslije vise od 40 dana. Lijepo je da pjesma putuje preko okeana. Lijepi koncerti, lijepa druženj. Druženje s našim ljudima koji su daleko uvijek te napuni. Ekipa u Calgaryju za pamćenje, New York, Cleveland..Prekrasne uspomene  ….Bude i naših, a bude i ljudi koji su s raznih strana svijeta, a žive tamo.

Prije nekoliko mjeseci izdali ste album “Neka nova jutra”. Jeste li zadovoljni albumom i time kako ga je prihvatila publika?

“Neka nova jutra” je  jedna od  pjesama s novog istoimenog albuma. Hvala Geronimu i Dini za emotivne pjesme koje pjevaju o nama i našim životima.  Ploče snimamo samo kad smo zadovoljni s pjesmama. Meni najdraža s ove je “Bolje da sam sam”.

Na albumu se nalazi i obrada pjesme “Tonka” Novih fosila, kojom ste odali počast Rajku Dujmiću. Po čemu pamtite Rajka?

Kad se sjetim Rajka, odmah me nešto toplo stisne u grudima. Veliki emotivac, umjetnik, neponovljiv… Nažalost, rano nas je napustio. Puno je lijepih druženja iza nas… Pogotovo u Sarajevu, na manifestaciji “Kao nekad pred Božić”. Ovu pjesmu sam i snimio za  in memoriam Mariju Pejiću i Rajku Dujmiću, ali njih dvojica su tema za zaseban intervju.

Album ima retro štih, ali se osjeti i nostalgija za Sarajevom. Sjećate li se danas s nostalgijom vašeg odrastanja u Sarajevu, čega se prvog sjetite? U čemu je tajna sarajevske pop-rock škole, koja je iznjedrila mnogo poznatih bendova u bivšoj Jugoslaviji?

Sarajevo…  Aura, srce, duša. Tu se sve dodiruje – i istok i zapad, i sjever i jug. Možda je to razlog tako jake i jedinstvene sarajevske pop-rock škole. U Sarajevo ćemo jednom otići i prošetati, a ja ću vam pričati o Sarajevu i otkriti čari koje su skrivene i u našim pjesmama.

Ove godine obilježit će se 37 godina od pogibije Dražena Ričla i Aljoše Buhe. Vjerujem da ih se i danas sjetite. Što mislite, kako bi se nastavila vaša karijera da Zijo nije poginuo. Bi li Crvena jabuka bila još popularnija?

Svaki dan su tu. U svakom koncertu …i nakon toliko godina. Dječački san je prekinut, ali, evo, još traje kroz pjesme. Ja ne dam da stane, da se ugase sjećanja na njih dvojicu. Publika je najzaslužnija za pjesmu koja je izdržala i mržnju i laž i sve ovo oko nas…  Hvala im. Naravno da bi bila Jabuka kao i danas da su živi… Oni su tu zauvijek. Svi smo mi duhovi Sarajeva…

Bosna će pjevati. Tako gledam na scenu.

Jeste li pratili sukob između članova prve postave Zabranjenog pušenja? Kako vi to komentirate?

Nemam komentar… Kao i za sve što nema veze sa zdravim razumom i što nije zasnovano na istini.

Prije posljednjeg koncerta u Areni rekli ste da više nećete nositi starke. Držite li se još toga? Što je sa starkama u vašoj kolekciji?

Ja i da neću nositi starke…Ljudi me jednostavno vežu uz Convers. Nije bilo nikakve suradnje jer su nas odbili… Malo me već nervira što se nigdje ne mogu pojaviti da me ne pitaju gdje su mi starke. Eto, ljudi su to prepoznali, ali marketing ne vidi mene i Crvenu jabuku kao suradnike. Ali ima i drugih koji su se javili. Ured u Beogradu se odmah ponudio. Ne bih više toj temi…

Hoćete li stići odmoriti ovog ljeta? Kako izgleda vaš idealan odmor?

Hoću, koliko uspijem. Idealan odmor mi je vrijeme provedeno sa suprugom i djecom. More, plaža, gradele. Mirno dalmatinsko mjesto ili slavonska ravnica…