Zato, povampirena braćo balijska, ustaška, četnička, budake u ruke, zavrnite rukave, na kojima se bljeksa kukasti krst i uoči dana Borbe protiv fašizma, nastavite rušiti groblja, spomenike, spomen-obilježja!
“Bijele ruže koje su članovi porodica stradalih pripadnika JNA i delegacija RS-a položili uz zapaljenje svijeće na mjesto stradanja, bačene su u kontejner nedugo nakon njihovog odlaska.”
Kratko, jasno, agencijski.
I prije svega, neljudski i necivilizacijski. Da podsjetimo, ranijih godina, cvijeće se sljubljivalo sa kontejnerima, ali tek par dana poslije komemoracije. Danas je to promptno odrađeno.
Zadrti sarajevski nacionalistički jastrebovi su likovali. Te, “treba podići plate radnicima gradskog komunalnog”, te “sjajan gest”, te “konačno neko nešto radi”, pištali su bošnjački nacionalisti, kad ono tamo međutim.
Ne, nisu radnici KJKP Rad pobacali cvijeće u kontejnere. Kako naprvo reče njihov portparol, oni su našli cvijeće u istim. Loša procjena, portparola? Čuće se.
Dakle, neko je deratizaciju istorije, prošlosti i ljudskosti odradio prije njih. Neko kome to nije posao. Ili možda baš jeste. Možda baš postoje čuvari ćudoređa, sarajevski profesionalni i kafanski amaterski brojači krvnih zrnaca, raznorazne zelene beretke, štovatelji Cace i ostalih monstruma koji određuju šnit i mjeru ljudskosti, konvencija i “dobrog vladanja” u glavnom gradu BiH.
A, po njima, ovo cvijeće je otrov, kukurijek, koga se treba otarasiti isti sat. Po njima je odavanje počasti mrtvim ljudima, koji su se povlačili, zločinačko opelo…
Tek, Sarajevo se obrukalo. Nema drugih riječi za ovu vandalštinu. Nema opravdanja, racionalizacije, pukih jeftinih pojašnjenja. Nema bilo kakvih riječi. Šeher muči, kao dijete na tuti. Tek puka bruka i sramota.
I kako se vinovnik morao naći promtno, gradska čistoća je sama sebe demantovala, pa su saopštili kako je ipak njihov radnik bacio smeće u kontejner. Zašto odmah, sam radnik zna. Ili bi trebao i neko drugi znati. Saznati nećemo nikada.
No, to nije sve. Kako li će mjerne jedinice ljudskosti vagati eventualno domino skrnavljenje sakralanih objekata i cvijeća na njima. Od Potočara do Jasenovca?
Ili će dobornamjerno pozdraviti svog kolegu nacionalistu četnika i ustašu koji zapišavaju tabute ili partizanske spomenike? Ili ćemo promatrati kako radnici čistoće u realnom vremenu uklanjaju cvijeće. Da se ne usčuje, šta li???
Možda nam je sve potaman, možda nam je sve onako kako treba. Zašto? Pa, očiju krvavih, svjetina prema mrtvima, ne da nema poštovanja, nego bi najradije da može te mrtve iz grobova vadila i nanovo ubijala. Za sve svoje frustracije. Za sve frustracije ovozemaljskog svijeta.
I to se jedino i radi. Ubijaju se nanovo i nanovo mrtvi. Od Tomašice, do Sarajeva. Od Jasenovca do Blajburga. Jebeš živog čovjeka. Taj se zna i suprotstaviti, nesigurno je to. Zato povampirena braćo balijska, ustaška, četnička, budake u ruke, zavrnite rukave, na kojima se bljeksa kukasti krst, i uči dana Borbe protiv fašizma, nastavite rušiti groblja, spomenike, spomen-obilježja! Palite, cvijeće, vijence, od Mostara, Sarajeva, Banjaluke…Igrajte oko svojih primitivnih plemenskih logorskih vatri. Jer za drugo niste! Jer bolje ne znate!
Na sramotu svakog normalnog čeljadeta u BiH, koje se uzaludno nada nekom pravom, odistinskom proljeću.
I šta ćemo reći svojoj djeci, svijetu, zalutalom turisti? To se kod nas tako radi. U redu je u kontejner surduknuti cvijeće. Jer su oni “drugi” u uncu nacionalisti kao i “mi”.
A, jebe se, izgleda, svima nama u ovoj našoj zajedničkoj prćiji za svijetom. Šta će nam svijet, da nas miri, bože me oprosti.
Nego, jebe se i svijetu za nama. Mi nismo u stanju ispoštovati grob, vjerski objekat, smiraj mrtvih. Nismo u stanju ispoštovati spomen obilježje. Da ne pričam o živom, a drugom i drugačijem.
Iracionalni rezultat – onanisanje nacionalista nad tastaurama i sumanuti smisao u kišnom danu.
Racionalni rezultat – svijet nam je odavno okrenuo dupe i leđa, pustio nas da trunemo u svojoj čamotinji izjedajući kao kancer svoje tijelo, šireći se poput genetske devijacije na potomstvo. Tako smo najsiromašnija država u Evropi, nemamo kruha da jedemo, ne znamo stražnjicu obrisati, niti pertle zavezati, ali cvijeće u kontejner baciti, to znamo.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.