Dragan Bursać: Četnik Čović u Banjaluci

Nekada su ga zvali čelnik bosanskih Hrvata, a mogli su ga i tada kao i sada zvati samo četnik bosanskih Hrvata. Znate svi, to je Dragan Čović  i on je kako i dolikuje jednom četniku, prisustvovao proslavi Dana Republike Srpske u Banjaluci. Pa je tako samo kod naivnih otvorio Pandorinu kutijicu zgražavanja, lokalne sablazni i malograđanske nevjerice. Ko biva čudom se narod čudio sve sa pojedinim novinaramia, analitičarima i resto misleće ekipe, otkuda to Čovke na ovoj opskurnoj žurci. E, ali niti je čudno, niti je za čuđenje.

Jer, ako je iko pozvan i ako je ikao dužan da dođe Dodiku na kanabe ispod oklopnjaka «Despota», e to je Dragan Čović, Milin omiljeni BiH sajdkik. Kao što Betmen ima Robina, Dodik ima Dragana. Dakako više su u Superhik fazonu, ali nećemo sad u semantiku.

Kratka storija bratstva i jedinstva ustaša i četnika

Nego, zašto je to Čović bio dužan posjetiti karneval poštara, srBstva i mažoretkinja? Najprije zbog tradicije. Čovićeva ideološka tapiserija, u narodu i povijesti poznatija kao ustaše, običavala su od 1941 do 1943. okupljati na krigli dobrog franjevačkog piva u hotelu «Bosna» u istoj toj Banjaluci. Društvo su im pravili lokalni četnici. Bile su to vesele fašističke pijanke u kojima su se vjerovatno ramjenjivali recepti kako najbolje etnički očistiti teritoriju od Hrvata i Srba, naravno svako u svojoj kategoriji i rejonu. I kakav bi to bi čelnik Hrvata da ne poštuje tradiciju. Što narod reče, gdje Kvaternik i Gutić stadoše on produžava.

I nije samo to. Oh, da je samo to. Slučajnom prolazniku, pored istog hotela «Bosna» ‘93za oči, uši i ostale organe, upadale bi grupice i veće grupe HVO bojovnika koji su bili na proputovanju i rehabilitaciji kroz Republiku Srpsku. I kada se rekuperiraju, odmah u borbe protiv Armije BiH. Zar da i to zaboravi Čović? Nikako! Ipak je on čovjek od riječi i kalibra. Onog krupnog kalibra. Taman istog onog koji su njegove HVO trupe rentale od Srba za granatiranje Mostara. Ni to se ne zaboravlja! Prisjetio se sigurno Dragan Čović dok je slušao borbene pokliče Specijalne antiterorističe jedinice Dodikove i svog zlatnog perioda u mostarskom «Orlu», kada je kao ćevape poručivao bošnjačke robove za vratolomni rad u njegovoj firmi.

O, vremena davna, o vremena slavna!

Pa ima toliko stvari kojima može biti zahvalan Republici Srpskoj i njenom režimu Čovke, da mu je malo jedna Parada. Taj bi se trebao pojavljivati još najmanje deset godina. Ili svih stotinu, koliko je Dodik najavio da će karneval trajati u inat dušmanima.

Prisjetimo se samo, kako mu je Milorad učinio kada je Srbe iz Kantona 10 proglasio zajedno sa Čovićevim HDZ-om stokom sitnog zuba, kojoj ne pripada ni grb ni pismo niti prava konstitutivnog naroda. Pa onda, opet Milorad uredio da isti taj srpski narod na izborima u tom Kantonu 10 glasa za HDZ. To je, sjetićete se onaj narod razbucan Olujom i Maestralom, bez prava na ljudski život, onaj puk kome je regularna hrvatska vojska uz HVO ztrla sjeme i pleme, to su oni ostaci koji su uprkos&unatoč svemu glasali za Čovića. Pa ako to nije odanost, i poklon Draganu Čoviću, ne znam šta jeste?!

Lisica in fabula

Ako to nije razlog za pojaviti se na Dodikovoj žurci, ne znam šta jeste. Istina Bog, moraće se i Dodik revanširati, recimo posjetom Kninskoj tvrđavi na obljetnicu Oluje. Ono, Parada u Banjaluci i Oluja nisu isto, jer je Parada i dalje neustavna, a Oluja kako rekoše posve je legitimna i ustavna. Siguran sam da ove sitnice neće spriječiti Dodika da se proveseli uz Tompsona u Čavoglavama.

No, pazite sad i ovaj momenat. Kao svaki pravi sajdkik, Čović je iskoristio ovu posjetu da nešto nauči. Mogao je tako učiti (i naučio je) Dragan Čović, kako se tretira narod kao stoka baš od Milorada Dodika. A, kako neće naučiti, kada je došao u grad iz koga su protjetani Hrtvati da slavi entitet koji ih je protjerao. Ako hrvatski živalj i dalje bude glasao za politiku HDZ-a, moći će da se poredi samo sa Milinim Srbima iz Kantona 10 koji po njegovoj naredbi glasaju za isti taj HDZ. Ma bravo!

A tu je jedan retroaktivni momenat, takođe dirljiv. Na proslavi ovog posljednjeg Dana RS-a, uručeno je posthumno odlikovanje generalu Slavku Lisici, istom onom koji je za zločine optužen jer je, onako malo, usput granatirao Šibenik. Sad da li je Dragan Čović prenio zahvalnicu od strane granatiranih Šibenčana familiji Lisica i RS-u, nije poznato, ali sasvim sigurno da će i ovaj humanitarni gest ostati zlatnim slovima upisan u knjigu apsurda srpsko-hrvatskih odnosa.

Mostarska miss

Na koncu konaca, treba zaista čestitati čovjeku koji uspjeva uraditi ovoliko budalaština u jednom danu i ne samo da je ostao živ, nego je došavši kući u Mostar  sročio tekstić na kojem bi mu svaka missica pozavidjela:

”Samo bezuvjetnim uzajamnim priznanjem, uvažavanjem i poštovanjem možemo unaprijediti odnose u našoj domovini BiH, a u interesu zajedničke EU budućnosti i prosperiteta svih konstitutivnih naroda. Zaustavimo zlonamjernu i štetnu propagandu, medijska podmetanja i dezinformiranje. Okrenimo se jedni drugima i gradimo odnose povjerenja na temelju ustavnih načela konstitutivnosti i legitimnog demokratskog predstavljanja! Stop mržnji”.

Tako je Dragane imenjače! Stop mržnji! Ti si živi dokaz kako ljubav može i tok rijeke promijeniti. Dobro uz par bagera sve je moguće, ali ipak. I nije loše poručiti svakom čovjeku na planeti Zemlji i Kupresu da je zaslužio živjeti onako kako živi baš i jedino zato što za tebe glasa.

I zato pomoz’ Bog četnički vojvodo Čoviću, jer samo ti Bog može pomoći u nastavku političke karijere, a i on je na izmaku snaga.

6yka.com/visoko.ba