Dr. Hišam al-‘Avadi: Nešto drugačiji pogled na Bitku na Bedru

Stanovnici Medine

Ne znamo tačno kakvo je stanovništvo Medine bilo u to vrijeme, ali znamo da je stanovništvo živjelo u plemenskim skupinama, pri čemu je svaki klan živio u autonomnoj oblasti štiteći se od napada drugih klanova. Postojale su dvije glavne komponente stanovništva Medine, osim arapskih plemena:

  • Jevreji: ugradu je živjelo preko 20 jevrejskih plemena, od kojih su neka bila arapskog porijekla s Levanta. Mnogi od njih bili su vješti kovači, kožari ili su bili farmeri koncentrirani u poljoprivrednim seoskim oazama.
  • Muslimanski migranti: od Arapa koji su emigrirali iz Mekke ili su došli iz Etiopije, neki su živjeli u džamiji ili u kućama medinskih muslimanskih preobraćenika dok se nisu naselili u odvojenim stambenim naseljima. Prvi talas muslimana brojao je oko 60 ljudi, čiji je broj narastao sa sljedećim talasima migracija iz Mekke i okolnih područja.
Promjena odnosa

Muhammed ﷺ je promijenio odnose ljudi jednih s drugima, otvarajući put odnosima izgrađenim na građanstvu i povjerenju, umjesto na neprijateljstvu i sumnji koji su prevladavali.

To je učinio izradom onoga što je postalo poznato kao Medinski ustav. Ustav je bio napisan na jeziku svog doba, a neki njegovi dijelovi su teško razumljivi danas, čak i onima koji govore arapski jezik. No, iako je rječnik u njegova 52 članka zastario, ideja o pisanom društvenom ugovoru bila je revolucionarna za to vrijeme i ima smisla i danas.

U njemu je Muhammed ﷺ proglasio gradsko stanovništvo “jedinstvenom nacijom”, Medinu je učinio svetim gradom poput Mekke, zabranjujući u njoj borbe, učinio je cijelo stanovništvo odgovornim za sigurnost Medine i zajamčio je slobodu vjerovanja za sve.

U časopisu Leadership and the New Science, Margaret Wheatley tvrdi da, dok se tradicionalni lideri fokusiraju na uloge i odgovornosti, novi lideri grade ljudske odnose koji postaju prava energija za uspjeh.

Medinski ustav bio je presudan ne samo zbog teksta u njegovim člancima, već i zbog inkluzivnih odnosa koji su nakon toga uspostavljeni među stanovnicima Medine.

Pravila i propisi sami po sebi ne stvaraju uspješnu državu, kompaniju ili porodicu. Svaki stanovnik trebao je osjećati pripadnost entitetu većem od njegovog plemena, a Muhammed ﷺ je prepoznao i ispunio ovu potrebu, osiguravajući prihvatanje njegove vladavine čak i od strane nemuslimanske većine u Medini.

Predvođenje promjena

Muhammed ﷺ je uveo krupne promjene u Medini: uspostavio je centralizovanu vlast, pojačao sigurnost i isušio močvare koje su bile leglo malarije, na čijem je mjestu zatim izgradio stanove za migrantske porodice koje su ranije spavale u džamiji ili privremeno boravile s drugim porodicama.

Nakon što je Bitka na Bedru pokazala važnost konja u ratu s Mekkom, Muhammed ﷺ je odvojio zemljište za utrke konja i ohrabrio ljude da kupuju konje.

Također, promovisao je obrazovanje i borbu protiv nepismenosti, puštajući ratne zarobljenike koji su djecu u Medini podučili da čitaju i pišu.

Kako predvoditi promjene?

– Prvo, stvorite potrebu za promjenom. Idealno bi bilo da 75 posto vaše publike bude uvjereno u važnost promjena.

– Stalne borbe među stanovništvom Medine stvorile su im prijeku potrebu da žive u miru i bili su sretni s Muhammedovim reformama jer su već ranije vjerovali u važnost postizanja sigurnosti.

– Jasno i dosljedno izražavajte svoju viziju promjena. Tako će ljudi razumjeti tačno ono što želite, kao da je postavljeno pred njih.

– Muhammed je opisao svoju viziju sigurne buduće Medine kad je rekao: Medinu sam učinio haremom baš kao što je Ibrahim učinio Mekku.

– Slušatelji bi mogli zamisliti da je njihov grad siguran, kao što su znali da je Mekka bila.

– Sarađujte s onima koji su uvjereni u promjene, jer oni mogu uključivativisoke zvaničnike i druge utjecajne ljude.

– Muhammed je tražio pristalice među prvacima Medine koji će podržati njegov plan da izazove Kurejšije na megdan,naišavši pri tome na podršku ljudi poput Sada ibn Mu’aza, važnog plemenskog lidera.

Izazovi liderstva

Lideri se neprestano suočavaju s izazovima, poput suočavanja s teškim ljudima, onima koji stvaraju probleme ili onima koji nisu bili zainteresirani za promjene.

Poslanik ﷺ se u Medini suočio s problemima dvije grupe: onih koje ću nazvati “stvaraocima problema” - inače različite grupe koja je osjećala da su njihovi interesi ugroženi - i “neistomišljenicima” koji su se okupili oko jevrejskog plemena Benu Kajnuka.

Pogledat ćemo kako je Muhammed ﷺ riješio obje prepreke, kako bismo vidjeli kako vas to može potaknuti da se obračunate s protivnicima.

Stvaraoci problema

Neki su se odupirali promjenama koje je Poslanik ﷺ pokušao provesti, jer su ugrožavale njihove interese i status quo na koji su bili navikli.

Protivili su se Muhammedovom ﷺ liderstvu, stvarajući nemire i slabeći centralizovani autoritet izgradnjom suparničke džamije u Medini, koja je postala poznata kao Mesdžidal-Dirar (Džamija štetočina, op. ur.).

Oni nisu predstavljali određeno pleme niti bilo koje određeno političko ili vjersko gledište, već su bili skup pojedinaca koji su se protivili promjenama iz različitih ličnih razloga, a koje Kur’an naziva “licemjerima”.

Ne znamo njihov broj niti da li su nesrazmjerno pripadali određenoj demografskoj grupi. Njihov najpoznatiji lider bio je ‘Abdullah ibn Ubejj, koji je nevoljko prešao na islam nakon Bitke na Bedru.

Poslanik ﷺ je koristio različite strategije kako bi se nosio s onima koji su stvarali probleme, svaka prema ličnosti osobe i prirodi problema koji se pojavio: ponekad stupajući u dijalog s njima, drugi put ignorišući ih, a povremeno protjerujući nekoga iz Medine.

Neistomišljenici

Drugi su osporavali ustav Medine i prijetili njenoj sigurnosti, poput plemena Benu Kajnuka, relativno prosperitetnog plemena koje je dominiralo tržištem zlata u Medini.

Nakon što se Muhammed ﷺ vratio kao pobjednik iz Bitke na Bedru, upozorio je pleme Benu Kajnuka na posljedice kršenja ustava Medine, na što je lider plemena Benu Kajnuka prkosno uzvratio: “Sukobili ste se s ljudima (Mekelijama) koji se ne znaju boriti. Ako se budete sukobili s nama, vidjet ćete da mi itekako znamo!”

Pleme Benu Kajnuka bilo je uznemireno zbog Muhammedovog ﷺ poteza da zabrani lihvarstvo - poput modernih zalagaonica, trgovci zlatom u Medini profitirali su time što su bili zajmodavci s visokim kamatama i posljednja nada očajnim dužnicima.

Njihovo poslovanje ugrozili su muslimani koji su stvorili tržište bez kamata.

Sukob je izbio nakon što su neki muškarci iz plemena Benu Kajnuka seksualno maltretirali muslimanku, a muškarac musliman ubrzo je nakon toga premlaćen na smrt.

Pleme Benu Kajnuka odbilo je platiti krvarinu porodici ubijenog čovjeka, a Muhammed ﷺ je mobilizirao svoje snage s namjerom da protjera pleme iz Medine, umjesto da tu ostanu kao stalna prijetnja lokalnoj sigurnosti.

Upravljanje sukobima

Postoji razlika između liderstva i upravljanja. Liderstvo je određena vizija, dok upravljanje predstavlja nadgledanje realiziranja ove vizije.

Muhammed ﷺ je pokazao vještine liderstva kao i upravljačke vještine, što znači da je iznio viziju, a zatim je doprinio njenoj implementaciji. Muhammed ﷺ je obučavao druge liderstvu i upravljanju - na primjer, imenovanjem onih koji su predvodili vojne pohode ili bivali odgovorni za Medinu i vodili njene poslove u njegovom odsustvu.

Saznat ćemo o drugim primjerima Muhammedovog ﷺ liderstva i kako je upravljao sukobom s Kurejšima u Bitkama na Bedru, Uhudu i u Bitki na Hendeku.

Cilj nije zalaziti u detalje vojnih pohoda, već vidjeti Muhammedove ﷺ ideje i prakse, koje ilustruju liderstvo suočeno s nedaćama.

Počnimo s Bedrom.

Bitka na Bedru

Rat je uvijek predstavljao strašno zlo, ali ponekad neophodno kako bi se sačuvale prave vrijednosti, poput slobode vjeroispovijesti.

Muhammed ﷺ je najprije proširio svoj utjecaj u regiji Hidžaz, koja se proteže duž obale Crvenog mora i današnje Saudijske Arabije, prvenstveno potpisivanjem niza sporazuma o prijateljstvu s drugim plemenima, posebno onima između predgrađa Medine i obalnog područja.

Cilj ovoga bio je jasan: neutralizirati plemena na području kroz koja su prolazile mekanske karavane, osiguravajući da se ta plemena ne uključe u borbu. Muhammed ﷺ je uspio poremetiti vitalne trgovinske veze Kurejšija, prisiljavajući ih na skupa preusmjeravanja.

U jednom takvom incidentu Muhammed ﷺ je blokirao put ogromnoj mekanskoj karavani s 2.000 deva koje su nosile uvezenu robu iz Sirije u vrijednosti od oko 50.000 dinara, prisiljavajući Mekelije da promijene putanju kad su saznali da su Muhammedove ﷺ snage na putu.

To je izazvalo nezadovoljstvo u Mekki, a jedna frakcija uspješno se zalagala za kaznenički pohod protiv Medine. Mekelije su poslale vojsku od 1.000 vojnika i 700 deva. Iako Muhammed ﷺ nije očekivao da će stvari prerasti u veliki rat i biva uhvaćen nespreman, uspio je da mobilizira 300 boraca sa 70 deva.

Broj boraca i njihova oprema i životinje bili su presudni u ratovima ovog doba, a muslimani su u svojoj vojsci imali samo dva konja (mnogo efikasniji u brzim napadima od deva), dok su Mekelije imale 100 konja.

Drugim riječima, Mekelije su borbeno nadmašile muslimane.

Ali kako se Muhammed ﷺ izborio sa situacijom?

U Bitki na Bedru, Muhammed ﷺ je svoje vojnike rasporedio u kreativnu formaciju, stavljajući ih u oblik slova Z s dvije paralelne linije vojnika okrenutih leđima jedni drugima, povezane dijagonalnim redom vojnika u sredini.

To je spriječilo neprijatelja da zaobiđe muslimanske borce iz nekog drugog smjera.

Muhammed ﷺ je, također, pozicionirao svoje snage da kontrolišu malobrojne izvore vode u kojima je nakupljena kišnica mogla poslužiti neprijatelju za piće.

Zatim je nadzirao borbu s visine kako bi mogao nadgledati situaciju i izdavati naređenja.

Na sveopće iznenađenje, bitka je završila muslimanskom pobjedom, jer je 70 Mekelija ubijeno, a još 70 zarobljeno.

Odlomak iz knjige: Dr. Hišam al-‘Avadi, Muhammed, s.a.v.s: kako te može učiniti izvanrednim, str. 128-134.

Priredio: Resul Mehmedović (Dialogos)