Dr. Elvedin Šabanović o klimatskim izazovima i ljudskim pravima u BiH: “Imam pravo na pitku vodu i čist zrak”

U Parlamentarnoj skupštini BiH održan okrugli sto “Imam pravo na pitku vodu i čist zrak”

Danas, 26. novembra, u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine održan je okrugli sto na temu “Imam pravo na pitku vodu i čist zrak”, koji su organizirali zastupnici u Predstavničkom domu PSBiH, Šemsudin Mehmedović i Jasmin Emrić.

Jedan od istaknutih izlagača bio je dr. Elvedin Šabanović iz Visokog, koji je u svom obraćanju naglasio kako pitanje osnovnih prava na pitku vodu i čist zrak nije samo ekološko, već i temeljno ljudsko pravo koje u Bosni i Hercegovini često biva zanemareno.

Dr. Šabanović je istakao problem ekološke nečistoće koji pogađa i njegov rodni grad Visoko, upozorivši na kontinuirane pritiske na prirodne resurse, nekontroliranu gradnju u zaštićenim zonama i negativan utjecaj na zdravlje građana.

“Počet ćemo od toga da su na globalnom nivou klimatske promjene okarakterizirane kao direktna opasnost po biološku raznolikost i ekosistemske usluge jedne zemlje. Nekako kada objašnjavamo posljedice klimatskih promjena uvijek navodimo primjere ekstremnih suša, odnosno razornih poplava. Ali, ono što manje navodimo su naše bosanskohercegovačke planine za koje moramo znati da imaju bržu tendenciju povećanja prosječne temperature, a i kisele kiše mijenjaju pH vrijednost njihovih staništa što kod vrsta može da utiče na smanjenje ciklusa reprodukcije, pa su mnoge vrste sa ograničenim arealom rasprostranjenja, posebno na dolomitu i dolomitskom krečnjaku, na rubu egzistencije.

Ljudi doista imaju pravo na vodu (pitku) i na zrak (zdrav). I to ne bilo kakvu vodu i bilo kakav zrak. To su dvije od tri najvažnije sastavnice okoliša. Dakle, svaki čovjek ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ljudsko pravo. U Zakonu o zaštiti okoliša FBiH riječ ‘pravo’ upotrebljava se 31 puta, u Zakonu o zaštiti životne sredine R Srpske 14 puta, u Zakonu o zaštiti životne sredine u Brčko Distriktu BiH nešto malo više, tek 16 puta. Subjekti koji su dužni osigurati zaštitu okoliša u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima upravo su FBiH, R Srpska, Distrikt, kantoni i jedinice lokalne samouprave. Međutim, ekonomija danas uništava moral, mnogo stvari u okolišu danas je obična farsa u kojoj je najvažnija forma, bez mnogo suštine. Ljudi u BiH u velikoj mjeri ovise o prirodnom okolišu, a opet imaju najmanje resursa da se izbore s posljedicama ovih promjena.

Eh sad, u pogledu klimatskih promjena. Sjećam se jednog od intervjua iz 2021. g. u kojem smo kolega A. Boškailo i ja naglašavali kako zaboravljamo koliko su nam važni zdravi i održivi ekosistemi. Pitanja životne sredine često najasnije vidimo tek onda kada je naše ljudsko zdravlje direktno ugroženo, ne shvatajući istinu da ljudsko zdravlje najviše ovisi o zdravlju prirodnih ekosistema. Nisu oni samo nama korisni za odmor, turizam i rekreaciju, već su i dom velikom broju različitih aromatičnih, ljekovitih, medonosnih biljaka. Među ovim vrstama je značajan broj rijetkih i ugroženih biljaka danas, a upravo su na globalnom nivou klimatske promjene označene kao direktna opasnost za biološku raznolikost.

Još uvijek se prisjećam riječi cijenjenog akademika Sulejmana Redžića o tome kako su klimatske posljedice zakucale na vrata Bosne i Hercegovine. Bilo je to 2000. godine. 25 godina kasnije sasvim je i dalje jasno da se klimatske promjene događaju vrlo brzo, a brojne se biljne i životinjske vrste teško prilagođavaju. S druge strane, uticaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje odavno je vidljiv. Kroz državne izvještaje Bosne i Hercegovine o klimatskim promjenama i zaštiti biodiverziteta istaknuto je da klimatske promjene predstavljaju jedan od faktora narušavanja biološke raznolikosti. Sad dolazimo do osjetljivog (ključnog) pitanja, a to je da (li) se osjetljivost ekosistema na djelovanje klimatskih promjena direktno povećava zbog njihovog narušenog stanja, fragmentiranosti i različitih negativnih antropogenih utjecaja?

Kao čovjek koji predanim radom i borbom za očuvanje biološke raznolikosti u našoj domovini, svakim danom nastoji da stekne još bolji uvid u stanje na terenu, ovdje mogu iznijeti mnogo primjera, kako bismo rekli, iz prakse. Profesor Redžić je naravno u mnogome imao pravo kada je govorio o gradnji na našim planinama, odsustvu snijega u sezoni kada smo to navikli i mnogim drugim stvarima. Ali, ono što se do danas nije promijenilo jeste naš kontinuirani pritisak na prirodu, odnosno gradnja koja nikada nije ni prestala. I ne samo gradnja. Mnogo je tu primjera, poput onog sa Igmana ili Bjelašnice, iz Vareša i Kaknja, na Ozrenu kod Doboja, u Loparama i slično.

Na obroncima jedne od najljepših planina centralne Bosne, iznad izvorišta glavnih pritoka rijeke Trstionica već je formirana deponija za odlaganje otpada kao posljedica određenih rudarskih aktivnosti u ovom kraju.

U sredini iz koje ja dolazim, 30-ak kilometara od Sarajeva, 40.000 stanovnika polako postaje talac potencijalnih luksuznih turističkih naselja koja se planiraju graditi u vodozaštitnoj zoni glavnog gradskog izvorišta. Ovakve i slične ljudske aktivnosti doprinose promjenama koje se sada dešavaju u prirodi ionako mnogo brže nego što vrste mogu to da isprate svojom prirodnom evolucijom, a to jeste suština ovog problema.
Klimatske promjene su pitanje koje država ne može rješavati samostalno, sve da to i želi. Uspjeh ovisi i o građanskim organizacijama, lokalnim zajednicama i privredi koja se mora pripremati za promjenu klime i provođenje odgovarajućeg odgovora.

Vlasti u Bosni i Hercegovini moraju iznijeti ovaj problem, osigurati vodstvo i podršku i poticajno okruženje, ali se u suštini mora surađivati s partnerima u lokalnoj zajednici, u državi, kao i s međunarodnim partnerima. Vijeće ministara BiH je krajem 2022. g. usvojilo jedan vrlo važan dokument “Plan prilagođavanja BiH na klimatske promjene” – NAP radi srednjoročnog planiranja investicija u klimatski osjetlјive sektore u Bosni i Hercegovini, koji finansira Zeleni klimatski fond (GCF – Zeleni klimatski fond je najveći svjetski fond posvećen klimatskim pitanjima), a implementira UNDP. U prijedlogu mjera iz ovog strateškog dokumenta planirano je preko 20 miliona konvertibilnih maraka za period do 2024. odnosno 2030. godine.

Sami zaključite koliko je to vidljivo na terenu.”