U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita.
Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.
Pored zovinih ljekovitih svojstava, stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.
Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja.
Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od tri do 10 m visine. Cvjeta sitnim žućkastobijelim cvjetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Cvjeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvjetova stvaraju plodovi – bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.
Zova raste na rubovima šuma i osunčanim dijelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja. Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.
U jednoj studiji koja je objavljena u “Journal of Alternative Complemantary Medicine”, dokazano je djelovanje zove kod influence tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija pokazala je da su kod 93 odsto pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.
Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje tjelesne teperature, jer podstiče rad znojnih žlijezda, a djeluje i kao diuretik.
RECEPTI:
Sok
Svježi cvjetovi zove (tek procvjetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu. Na jedan litar prokuvane i ohlađene vode stavi se 20 cvjetova. Ostavi se da odstoji 24 sata. Procijedi se kroz gazu, a zatim se doda 700 g šećera, jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji još 24 sata. Potrebno je povremeno promiješati kako bi se šećer bolje rastopio. Nakon što je odstajalo, sipa se u flaše. Može da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvjetovi ubrani u pravo vrijeme, sirup će biti kvalitetniji. Pije se razblažen.
Džem od bobica zove
Potrebno je: 1 kg zrelog ploda zove, 700 ml vode, 1 kg šećera, 1 kašika limunovog soka, 1 kašičica mljevenog cimeta
Plodove oprati i kuvati dok ne omekšaju, a zatim ispasirati (izgnječiti), potom procijediti. Vodu i šećer prokuvati, dodati procijeđeni sok od bobica i kuvati 45 minuta. Kada počne da se zgušnjava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuvati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.
Slatki liker od zove
Za 1 l likera potrebno je: 300 g bobica crne zove, 300 g šećera, 1 kašičica limuntusa, 125 ml vode, 250 ml alkohola (96 odsto, iz apoteke)
Zova se pomiješa sa šećerom i limuntusom i ostavi da odstoji tri sata. Sve zajedno se stavi da se kuva kratko dok ne počne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u flašu. Doda se alkohol, a flaša zatvori i ostavi da odstoji na sunčanom mjestu sedam dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u flašu u kojoj će stajati.
Pohovana zova
Pripremi se masa za pohovanje: 7 kašika brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umiješa se žumance, pivo, so i brašno, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osušene cvijetove zove uvaljati u brašno, a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se može jesti slano, ali ukoliko želimo možemo ga posuti šećerom u prahu ili u smjesu za pohovanje dodati dvije kašike šećera. Za četiri osobe uzeti osam cvjetova zove.
ŠTA SADRŽI:
Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su gvožđem, natrijumom i kalijumom.
Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.
Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade.
ŠIROM SVIJETA:
*U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protiv reumatizma i traumatoloških povreda.
*U Njemačkoj se prave jogurti sa plodovima i cvjetovima zove, a u Italiji i Austriji cvjetovi zove se kuvaju ili prže, a potom posipaju šećerom u prahu ili cimetom, te se tako služe kao deserti.
*U Slovačkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sličan instrument se pravi i u Mađarskoj.
*Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.
Stara vjerovanja u magijske moći zove
*Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.
*U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da “izokrenu svijest” onoga koji spava.
*Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.
*U starom Rimu, lica statua bogova tokom velikih praznika premazivana su bojom od bobica zove.
*U narodu se kaže da tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara.
Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini.
Najpoznatiji narodni nazivi za ovu biljku su:
bagza, baz, baza, bazgovina, crna zova, zova, zovika, crna jova, grubijan drvo, evropska jova, starac, abzov, obzova, bažovina, bazag, bazdov, bazovika, bazgovina, belika, bzovka, budzova, buzovka, zaovljika, zovik, zovljika, zofa, zoha, obzovka, ovzovina, pitomi boz, crna zovika
Visoko.co.ba/nezavisne.com
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.