Dodiku je Trivić veća prijetnja u odnosu na Šarovića

Upravo je SNSD sa zvaničnom objavom imena kandidata čekao najduže. Nakon kalkulacija, potvrđena je rotacija. Milorad Dodik i Željka Cvijanović kreću u predsjedničku trku – ona za državnu, a on za entitetsku poziciju. Cvijanović je već bila kandidat, ali ju je iz utrke 2014. izbacio Mladen Ivanić. Sada je situacija nešto drugačija, jer je više kandidata iz tog entiteta za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Željka Cvijanović, Dodikova desna ruka i, kako kažu, odan partijski vojnik. Zvanično, još od 2006. godine, kada mu je bila savjetnica dok je vršio funkciju premijera RS-a. Od tada do danas je napredovala, prateći stranačkog šefa u stopu. Zamijenila ga je na funkciji premijera, potom na funkciji predsjednika RS-a, a sada korača ka tome da bude njegova nasljednica u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Umjesto iznenađujući – ovo je bio logičan slijed. Jer je i na dosadašnjim funkcijama igrala kako šef pjeva. Njegova je, ipak, uvijek zadnja. Kada nije mogao vladati Predsjedništvom, vladao je entitetom.

“Predsjednika Vlade, predsjednika NSRS-a – jednostavno je sve to koncentrisao u sopstvenim rukama. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Milorad Dodik sankcionisan političar. Vidjeli smo i da su mu zadnjih mjeseci, pogotovo nakon rata u Ukrajini, jednostavno mnoga vrata mnogih međunarodnih zvaničnika zatvorena. On se ne može ugodno osjećati ako bi i dalje bio na funkciji člana Predsjedništva BiH”, kaže politička analitičarka Tanja Topić.

Sankcionisana je odnedavno, istina, i Cvijanović. Ali, za razliku od šefa, nju su opekle tek britanske sankcije pa joj nisu sva vrata na međunarodnoj sceni zatvorena. Išla je i lobirala, da ne kažemo, milost tražila, tamo gdje Dodik ne može.

“Možemo pretpostaviti da je Milorad Dodik prepoznao malo veću prijetnju u Jeleni Trivić, koja je kandidat za predsjednika RS-a, u odnosu na Mirka Šarovića, koji je kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz RS-a. Tako da su u tim procjenama u stranci vidjeli vjerovatno da Dodik sa svojom ličnošću i cijelom svojom pozicijom u polkitičkom životu je bolji kandidat da se suprostavi Jeleni Trivić”, objašnjava komunikolog Mladen Bubonjić.

Jer, Jelena Trivić je neko ko, barem za sada, nema oraha u džepu. Ne vezuju se za njeno ime afere, a njenog imena nema ni na crnim listama.

“S druge strane, ona negdje uživa tu vrstu podrške u nacionalno osvještenom biračkom tijelu jer isto tako ispoljava te osobine patriotizma”, dodaje Topić.

A upravo je taj patriotizam Dodikova džoker-karta zbog koje godinama dobija izbore. U narodu je stvorio kult ličnosti, pa bez obzira na koje funkcije pretenduje – ne poznaje poraz. Za razliku od njega, Cvijanović već jeste – i to upravo u utrci za fotelju u koju i sada juri. Iako je bilo tijesno, Mladen Ivanić je 2014. za 7 hiljada glasova bio bolji. Zato sada SNSD ništa ne prepušta slučaju. Tada je bilo tijesno, sada zbog šarene ponude neće biti. Iako 4 kandidata, ozbiljna borba je tek između dva – Mirka Šarovića i Željke Cvijanović. Dok su druga dva tu da njoj pomognu, a njemu odmognu.

“Nenad Nešić je tu prije svega da odvuče glasove. Njega možemo smatrati nekim ubačenim elementom, o kome se govori na taj način od početka, otakako je prišao opozciji. Mnogi ga smatraju kukavičjim jajetom. S druge strane, Vojin Mijatović neće osvojiti ni statističku grešku kada je riječ o broju glasova u RS-u, prije svega zbog ideja i politika koju zagovara – takva politika nema prođu u RS-u”, ističe Bubonjić.

Dakle, SNSD je smišljeno čekao – da vidi protivnika, prije nego što izabere vlastitog jurišnika. Kalkulacija opet na djelu. Baš kao u slučaju Dragana Čovića. Dva koaliciona partnera i dva stranačka lidera isto igraju. Umjesto sebe, isturaju sebi bliske i odane partnerke.

“Evidentno Draganu Čoviću ne odgovara da ide sada zato što bi vrlo vjerovatno doživio još jedan poraz. Što ne bi ništa suštinski promijenilo unutar stranke i unutar HNS-a, ali za njega privatno vjerovatno bi bio udar na ego. Zato se na prvu liniju uvijek gura neko kome se vjeruje. Dakle, ništa džentlmenski. Mislim da je identičan slučaj s Dodikom. S tim da on ostaje, kako god okrenete, ključna figura moći, bez obzira na to na kojem se mjestu nalazi”, tvrdi politički analitičar Adnan Huskić.

Mjesta više, a želja jedna. Ona za pobjedom. Umjesto džentlmeni, iskusni kalkulanti. Jer igra se samo na sigurno. Potpuno istu matricu upotrijebili su i Dodik i Čović. Jer kandidati su manje bitni dok god se zna ko je stvarno na tronu.

Visoko.ba/federalna.ba