Dočekali smo jesen, ispratili “ Jesen u Visokom “- prenosimo vam utiske

Jesen nam je došla u svom prepoznatljivom ruhu, donijela kišovito i prohladno vrijeme, onako kako i dolikuje ovom godišnjem dobu. Nekada smo uživali u jesenskoj idili, opadanju lišća, pripremanju zimnica, zlatno- žutim jesenskim bojama, a danas nam je glavna tema ogrijev, nemogućnost nabavke i enormno poskupljenje. Zaista “ divna “ jesenka idila za cjelokupno građanstvo. Suosjećamo sa našim penzionerima i ugroženim kategorijama, njihova borba je svakodnevna i stihijska, a opet su razumni i zadovoljni sa onim što imaju. Ta ekonomska kriza i opća uznemirenost našeg naroda očito je imala odraza i na posjećenost Sajma “ Jesen u Visokom “.

No, krenut ćemo od početka. Pisali smo o sajmu, o onom šta očekujemo, o njegovoj višegodišnjoj tradiciji održavanja, u želji da animiramo što više posjetitelja. Posjetili smo sajam, šetali tom baštom poljoprivredno- prehrambenih proizvoda, zapazili određene detalje, bili kupci, sudionici nekih edukacija, osluškivali dojmove izlagača i posjetitelja, te vam donosimo naše objektivno viđenje cjelokupnog sajamskog programa. Sajamski program je bio sadržajan, tako da smo osim tog trgovinskog segmenta imali i dodatne sadržaje, poput kulinarskih radionica, edukativnih predavanja i kulturno- zabavnog sadržaja. Tako da su organizatori u tom smislu zadovoljili kriterije i elemente koje bi svaki sajam trebao sadržavati. Samo otvaranje sajma proteklo je u svečanoj atmosferi, izazvalo je veliku pažnju posjetitelja, ali i medija. Nekako smo očekivali da se ta posjećenost, bar u nekom optimalnom broju, zadrži i poslije kako je sajam tekao. Koliko god se trudili biti optimistićni, prenosimo realnu sliku, svako ko je došao na sajam mogao je primjetiti relativnu malu posjećenost, određeni procenat izložbenih pultova je bio poluprazan ili prazan, posebno drugog dana sajma, a možda  smo više očekivali i od asortimana i raznovrsnosti ponude. U toj bašti domaćih proizvoda gdje je akcenat na prezentovanju hrane, poljoprivredno- prehrambenih proizvoda, te promocije naših domaćih udruženja, ne bismo trebali imati prodaju tekstila, jer to narušava koncept sajma i onog što sajam treba da promoviše, a što proizilazi i iz njegovog naziva. Kao i svaki put, suho meso je bilo simbol manifestacije, kupovalo se u manjim količinama, mliječni proizvodi su uvijek atraktivni kupcima, kao i slatki okusi za slatkoljubce.

Kulturno- umjetničko društvo “ Visoko “, kao i svaki put bilo je magnet za posjetitelje, njihova izvedba sve nas je oduševila, i dokaz da nešto što ima kontinuitet i tradiciju se izrazito cijeni. Edukativna predavanja su zaista bila tematski interesantna, tako da su proizvođači, ugostitelji, udruženja, a prije svega učenici imali priliku okoristiti se novim informacijama, ali ipak slabo posjećena. Ovo je bila prilika za učenike poljoprivrednog i turističko- ugostiteljskog usmjerenja da upijaju znanje od stručnih predavača. Pitamo se čemu tolika nezainteresovanst i nebriga za edukacijom?  A naše penzionere, navikli smo u velikom broju vidjeti na ovim manifestacijama, ali ove godine drastično ih je manje. Očigledno da je taj “ visok datum “, u našem narodu dobro poznat termin, uticao na njihovu manju posjetu ili su ipak neki od proizvoda postali za njihova skromna primanja luksuz. Možda smo i mogli pomoći ovim osjetljivim kategorijama naših građana, tako što bi im omogućili određene popuste na proizvode, a prodavačima te troškove nadomjestili na drugi način. Pa i  razmišljati o prilagođavanju datuma organizovanja sajma našim građanima, kao i samog koncepta u sljedećim godinama, bez odstupanja od tradicije.

Opći dojam je da je sajam protekao u organizacijskom smislu bez problema, ispoštovan je sav programski sadržaj, za šta je trebalo i angažovanje ljudskih resursa i finansijske podrške. Na neke stvari organizatori ne mogu utjecati, ali nam ovakvi događaji otvaraju nove ideje i vidike u samoj organizaciji i prilagođavanju koncepta sajma za neke sljedeće godine. Isključivo se fokusirat na zadržavanju kvaliteta i raznovrsnosti ponude koja je u duhu sajma, ažurnije raditi na promociji i animiranju svih učesnika, osluškivati i uvažavati dojmove i sugestije i prodavača i kupaca, jer u suštini ovakvi događaji se i organizuju radi njih, radi nas posjetitelja. Samo na taj način ćemo zadržati kontinuitet tradicije i respektabilnost manifestacije.

Amela Jusufović / Visoko.co.ba