Dobrovoljačka – specijalna operacija Srbije

Je li kolona JNA iz Dobrovoljačke 3. maja bila već unaprijed dobro osmišljen i planiran predmet manipulacije srpske propagande i najvećeg vrha JNA. Da li decenijama kasnije sudskim procesom u predmetu Dobrovoljačka Tužilaštvo BiH pokušava uspostaviti nasilni balans u odgovornosti za rat i počinjene masovne zločine u BiH. Je li Tužilaštvo podiglo optužnicu po skiciranoj beogradskoj optužnici. Koja su to dva nova ključna dokaza, pa je optužnica podignuta, ko je i na kakav način došao do njih. Da li novim dokazima Tužilaštvo želi izbrisati istinu i historijske činjenice. Je li na djelu udruženo izjednačavanje branitelja i agresora

Istina na onaj drugi, paralelni način. Tri decenije poslije, državno pravosuđe u službi je onih koji su propagandom i zamjenom teza od agresije na BiH i odbrane Grada Sarajeva, stvorili mit o sistematskom i planskom ratnom zločinu u Dobrovoljačkoj ulici, a koji su, po optužnici Tužilaštva BiH, počinili politički, vojni i policijski vrh Republike BiH.

„I sam tužilac Kajganić zna kako će završiti taj sudski proces. On će završiti apsolutno sam uvjeren i smio bih što kažu kladiti se u sve što imam da ne postoji to sudsko vijeće koje bi na osnovu ovakve optužnice moglo izreći osuđujuće presude“, kaže Senad Pećanin, advokat Ejupa Ganića.

„Mi zapravo ovdje svjedočimo udruženom zločinačkom poduhvatu Srbije i RS protiv BiH. Ovdje je riječ o klasičnom pokušaju revizionizma i pisanju historije na način da su u BiH tokom agresije svi ili jednaki“, tvrdi novinarka Amina Čorbo Zećo.

„Na djelu je već više od 15 godina jedna takva strategija države Srbije. Imamo brojne slučajeve, ne zaboravite da svi važniji oficiri bosanske vojske protiv kojih je podignuta optužnica su, ustvari korijen tih optužnica je u Beogradu“, smatra Avdo Huseinović, novinar, režiser i publicista.

„Optužnicom je jasno bilo da tužiteljstvo pokušava potpuno da promijeni historiju ali i haško naslijeđe“, navodi novinarka Dženana Karup Druško.

Trideset i jednu godinu slučaj Dobrovoljačka je slučaj. Od sudova u Hagu, Londonu, Beču pa do našeg državnog održava se teza o počinjenom ratnom zločinu branioca BiH nad kolonom JNA. A sve je počelo 2. maja napadom JNA, paravojnih srpskih formacija i dobrovoljaca na ključne objekte nezavisne, suverene države BiH, dok je istovremeno na sarajevskom aerodromu otet i zarobljen predsjednik predsjedništva RBIH Alija Izetbegović.

Dobrovoljačka 2. Maj (Dnevnik TVSA):

Slušam Alija. Ganiću imaš puna ovlaštenja u moje ime da naređuješ dok se ne nađem tamo u zgradi Predsjedništva. kakav je Vaš položaj u Lukavici? Alija: Ja sam praktično ovdje zarobljenik.

Izetbegović u zamjenu za generala Milutina Kukanjca, koji je bio u komandi tadašnje Druge vojne oblasti JNA na Bistriku, bio je dogovorio Ejupa Ganića i generala Milana Aksentijevića.

Istovremeno, Izetbegović sa Kukanjcem dogovora razmjenu kompletne Druge vojne oblasti i pod pratnjom UN-a dolazi u istu.

„Sporazum koji je potpisan 2. maja, dogovoreno je da se razmjena između, na kojoj će general Kukanjac biti isporučen, predat JNA, a predsjednik Izetbegović legalnim organima, obaviti u zgradi PTT inžinjeringa na Alipašinom polju u Sarajevu“, dodaje Pećanin.

„Jedan od zamjenika Kukanjca, on govori o tome da su tada neki oficiri kazali – ne, Milutine – obraćajući se generalu Kukanjcu. Ti nećes ići sa svojom pratnjom, ili idemo svi ili nećeš ni ti, nas nećeš ostaviti ovdje, a ti se izvuci. I tada pod pritiskom tih oficira Kukanjac mijenja plan i odlučuje da krene cijela kolona nedogovorena, nenajavljena sa naoružanjima sa arhivom i ta je kolona krenula niz Dobrovljačku ulicu – kolona ponavljam na čelu vodi otetog predsjednika“, kaže Huseinović.

„26. aprila 1992. godine u Skoplju potpisali i u zajedničkom saopštenju objavili tadašnji načelnik komadant JNA načelnik general štaba general Blagoj Adžić – i Alija Izetbegović po kojem u zadnjem pasusu stoji da nije dogovoren, da nije postignut sporazum o sudbini naoružanja i opreme JNA na teritoriji BiH. Unatoč tome što je što nije postignut sporazum o sudbini naoružanja i opreme, svo naoružanje iz kasarne na Bistriku ta kolona je ponijela sa sobom i time je, kao što stoji u zaključku istrage koju je obavila Carla Del Ponte odnosno Haški tribunal, od vojne kolone napravljena legalna, legitimna vojna meta“, naglašava Pećanin.

Za Hag nije postojala osnovana sumnja za procesiranje Ganića i drugih što je navedeno u pravnom Mišljenju jedinice Pravila puta Rimskog Sporazuma iz 2003.godine.

„To tužilaštvo je donijelo odluke odnosno obavijesti da nema dovoljno dokaza da se pokrenu te istrage na osnovu tadašnjih dokaza, ali po zahtjevu tužilaštva koje je iz Beograda tražilo da se taj predmet uputi preko Republike Srpske u Haški tribunal, što je onako tužilaštvo u Hagu postavilo kao jedno pitanje, ali nije detaljnije eleboriralo zašto je to učinjeno“, tvrdi Mirna Avdibegović, advokatica Bakira Alispahića.

Pravnici iz ureda haške tužiteljice Carle Del Ponte, su zaključili da je naoružana kolona JNA u Dobrovoljačkoj bila legitimna vojna meta i da je napad na nju bio zakonit. Alija Izetbegović, kojeg je kidnapovala i držala zarobljenog JNA, nije mogao garantovati vlastitu sigurnost, a kamo li siguran prolaz kolone JNA prema Lukavici. U Srbiji je istraga nastavljena, ali i u Tužilaštvu BiH.

„Konkretno, reći ću za gospodina Ejupa Ganića – on je bio predmet te Naredbe o provođenju istrage i provedena je vrlo vrlo opsežna istraga ne samo od tužioca Filipa Alkoka. Njega je naslijedio drugi međunarodni tužilac Romano i oni su dakle, proveli jednu detaljnu istragu koja je trajala više godina gdje je ispitan jako veliki broj svjedoka. Uloženi su ogromni resursi u tu istragu kako bi se došlo do zaključka, činjenica, i ispitale sve relevantne okolnosti. Na kraju je ta istraga rezultirala naredbom o obustavi istrage“, pojasnila je Lejla Čović, advokatica Ejupa Ganića.

Za srpsku stranu nedovoljno, uslijedilo je hapšenje Ganića u Londonu, a zatim I Jovana Divjaka u Beču. I opet sa istim ishodom.

„Mi smo sve to što smo imali poslali vama, i to onom gore Salihoviću s kojim sam ja imao odlične odnose, i to je tu počelo. On je mene povremeno izvještavao i bilo je onako, nije bilo baš pozitivno, ali on je očekivao da će to da se riješi pozitivno. Ali sve to imate u tom našem što smo im dostavili. Ja koliko se sjećam da smo mi čak i skicirali optužnicu“, rekao je Vladimir Vukčević, bivši tužitelj Tužilaštva za ratne zločine Srbije.

Smijenjeni glavni državni tužitelj, Goran Salihović, zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti govoriti za Mrežu pa smo ostali uskraćeni između ostalog i za odgovor na pitanje zašto, iako je Tužilaštvo imalo spremno Rješenje o odbacivanju pritužbi oštećenih porodica na odluku o obustavi istrage, ni nakon šest godina isto nije potpisao.

„U međuvremenu je tužilac Salihović smijenjen. Na njegovo čelo je došla Gordana Tadić koja je prosto sakrila taj izvještaj tužioca Hukelića i imenovala je, vršeći zloupotrebu svog položaja mimo načina kojim je regulisano dodjeljivanje pojedinih predmeta u tužilaštvu putem tkz. CMS sistema, elektronskog dodjeljivanja predmeta tužiocima, ona je odabrala tužioca koji je ponovo počeo taj postupak“, dodao je Pećanin.

„Prosto nevjerovatno zvuči zaista da je Sud BiH potvrdio optužnicu u slučaju Dobrovoljačka, ukoliko znamo da je postojao nacrt odluke tužioca Mirze Hukeljića koji je vrlo jasno na više od 100 strana pojasnio zašto je taj proces završavao obustavama, obustavom istrage“, kaže Čorbo Zećo.

Salihović je smijenjen, a oštećene porodice su uložile apelaciju Ustavnom sud BiH, koji je naložio da Tužilaštvo donese odluku o pritužbama, što je Salihovićeva nasljednica Gordana Tadić učinila, zanemarujući ranije rješenje o obustavi istrage. Dolaskom Kajganića na mjesto također smijenjene tužiteljice, Dobrovoljačka je postala prioritet, ekspresna istraga rezultirala podizanjem optužnice. Zbog sumnji u svjesnu opstrukciju, Ganićev pravni tim je podnio krivičnu prijavu protiv svih troje navedenih glavnih tužilaca.

„Nakon što je na prvo na funkciju vršioca dužnosti imenovan Milenko Kajganić, on pokušava reaktivirati taj predmet na način da nađe podobnog tužioca koji bi potpisao optužnicu. To mu ne polazi za rukom i onda on pronalazi tužioca Vukojičića koji zajedno sa glavnim tužiocem Kajganićem potpisuje jednu potpuno neutemeljenu spornu, neodrživu i rekao bih čak sramnu ako hoćete optužnicu protiv prof. Ganića i ostalih optuženih“, kategoričan je Pećanin.

„Optužnicu su potpisali Milanko Kajganić i drugi tužilac, mladi tužilac, obojica su bili pripadnici MUP RS-a i cijeli niz osoba u tom procesu, od podizanja i vođenja istrage zapravo su bile osobe srpske nacionalnosti i zbog toga govorim o tom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv ovih 10 osoba“, tvrdi Čorbo Zećo.

„Vi ponovo procesuirate iste osobe za koje su upravo prethodno tužilaštvo, ustvari isto Tužiteljstvo BiH samo drugi tužitelji rekli da nema dovoljno dokaza“, navela je Karup Druško.

Sud je potvrđivanjem optužnice, utvrdio postojanje osnovane sumnje za izvršenje kaznenih djela, optuženima kojima se sudi, ovo je odgovor državnog tužilaštva kojeg smo pitali za brojne nepravilnosti u predmetu na koje ukazuju advokati optuženih ali i javnost, pozivajući se na haške ali i odluke međunarodnih tužioca.

„Tužilaštvo, zamislite, tereti da profesor Ganić, u to vrijeme kao član Predsjedništva i lice koje preuzima dakle ovlaštenja predsjednika Izetbegovića u tom momentu i svi ostali optuženi djeluju suprotno volji i onome što radi u to vrijeme Alija Izetbegović“, istakla je Čović.

„Mogu govoriti, to sam javno rekla u ime svog klijenta Bakira Alispahića koji je cijelo vrijeme do 2022. godine bio svjedok u predmetima, tada prvi put biva pozvan kao osumnjičeni i ispitan u svojstvu osumnjičenog, nakon čega se i podiže optužnica protiv njega kao optuženog. Postavlja se pitanje koji dokazi su prikupljeni i na osnovu tih saslušanih svjedoka koji kasnije mijenjaju status u optuženog. To definitivno ima uticaja na odbranu“, kazala je Avdibegović.

Novi dokazi rezultat su vještačenja banjalučkog instituta Zenit.

„Oni, pazite, su donijeli taj nalaz i mišljenje na osnovu tih istih dokaza koje su oni vještačili, a koje su imali u vidu i strani tužioci kada su donijeli odluku o obustavi istrage. Samo su ovi vještaci donijeli sasvim drugačiji zaključak koji je totalno suprotan zaključku koji su donijeli strani tužioci, pri tome se radi o timu vještaka iz Banjaluke što smatramo da je apsolutno pristrasno bilo jer se ovdje radi o pripadnicima Armije BiH“, kaže Čović.

„Neke stvari po meni, po elementarnoj logici, se protive, kao što vi kažete Alija Izetbegović je sada bio prihvaćen, on je bio zaštićen od JNA i sama ideja, to je ona teza sami smo sebe napadali. Kažem da su u najmanju ruku čudne okolnosti i slobodno ću reći da je ovo pokušaj iskrivljivanja historije ova optužnica“, smatra Senad Pizović, advokat Fikreta Muslimovića.

„Naveden je neki anonimni, opskurni institut iz Banjaluke koji u svojoj kao ekspertizi služi se takvim neistinama, tako lako provjerljivim podacima opšte poznatim činjenicama“, dodaje Pećanin.

„Novi dokazi zasnovani na sumnjivim vještačenjima Instituta iz Banjaluke zapravo pokazuju kompletnu montiranu optužnicu i monstruoznost samog optuženja ja ću slobodno reći, jer tvrditi da Alija Izetbegović je bio slobodan čovjek može biti samo osmišljeno u jednom specijalnom ratu kojeg Srbija vodi protiv BiH“, ističe Čorbo Zećo.

Koji nikada nije ni prestao, i koji se uklapa u propagandu i narativ SANU-a po čijim uputama je napisano i 1250 stranica o stradanju Srba u Sarajevu, koji nije bio pod opsadom, građani slobodni i siti, a tunel spasa visok 8,8 metara i omogućavao Sarajlijama izlaz do mora.

„To je u funkciji onoga o čemu sam prethodno govorio – pokušaja i ostvarivanja cilja, stvaranja nasilne vještačke simetrije po kojoj se u jednoj uravnilovki moglo reći, na kraju konstatovati – eto sve strane, to je bio građanski rat, sve strane su činile ratne zločine, svi lideri i vojni i politički svih naroda u BiH su ratni zločinci“, smatra Pećanin.

„Niz je optužnica protiv pripadnika Armije Republike BiH i MUP-a, teritorijalno raspoređeni. Imamo Krajinu, Atifa Dudakovića, imamo Čemerno, to je sarajevska regija, imamo Jošanicu, Istočna Bosna, Konjic i sve te optužnice pripadnike Armije terete za UZP. Ukoliko dođe do tih presuda u konačnici i ako ne dođu ispostavit će se da smo mi u BIH imali građanski rat bez obzira što je Haški sud drugačije rekao“, naglašava Čorbo Zećo.

Paralelna je to istina, gdje je žrtva agresor, a grad u plamenu – prevara.

„Imamo čak izjavu Branka Kostića, tadašnjeg člana Predsjedništva Jugoslavije, kada je general Adžić izvijestio da su oni uhapsili Aliju Izetbegovića kada on kaže: Ne, niste ga uhapsili nego ste ga samo zadržali, zaštitili i onda on ponavlja: Blagoje nije skontao šta ja hoću njemu da kažem“, navodi Huseinović.

Branko Kostić, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ (1992):

Znajući da ovako taj naš razgovor može i da se sluša, ja sam mahinalno reagovao i kazao sam: Pa valjda, Blagoje, nisu ga uhapsili nego su ga zadržali radi njegove lične bezbjednosti u kasarni našoj tamo u Lukavici. NE, kaže uhapsio ga je ovaj.

277 svjedoka, stotinu manje nego Ratku Mladiću, svjedočit će protiv Ganića i drugih. Većinom su to bivši pripadnici JNA, a čije iskaze je Beogradski vojni sud prikupljao deceniju.

„Ono što je simptomatično je da su svi oni ranije kada su davali iskaze u svojstvu svjedoka, bilo u Tužilaštvu BiH ili u policijskim stanicama ,sve do jednog su skoro rekli da su njih napali civili i da to nije bilo organizovano i da su civili. Sada su, u sudnici se pokušavaju mijenjati ti iskazi“, dodao je Pizović.

A ovako to izgleda u sudnici Suda BiH, pred sudskim vijećem kojim predsjedava Darko Samardžić, gdje tužitelj Mladen Vukojičić navodi da nije neophodno dokazati imena direktnih počinilaca ratnih zločina u Dobrovoljačkoj, ali jeste da su odgovorni bili pod efektivnom kontrolom.

Mladen Vukojičić, tužitelj Tužilaštva BiH:

Neprihvatljive su određene teze koje su se postavljale u toku istrage da je u napadu na kolonu učestvovala masa koja nije bila pod kontrolom regularnih oružanih snaga.

Danilo Beribaka, svjedok Tužilaštva BiH:

Na Socijalnom je otvorena paljba kod Elektroprivrede gdje sam ja ispalio kratki rafal na Elektroprivredu i nastavili smo dalje.

Jesenka Rešidović, advokatica Zaima Backovića:

I sjećate se da ste tada, 1993. godine, kada ste tim licima davali izjavu, nikada ni u jednom momentu niste spomenuli ni ljiljane, ni beretke itd.

Darko Samardžić, predsjedavajući Sudskog vijeća:

Ne morate odgovarati na to pitanje. Idemo dalje.

Senad Pizović, advokat Fikreta Muslimovića:

Vi ste septembru 2014. godine u Haškom tribunalu svjedočili protiv Ratka Mladića kao svjedok odbrane? Tu ste svjedočili na okolnosti Dobrovoljačka ulice o kojim danas govorite i dodatno kao upravnik logora Batković pored Bijeljine, jesam li u pravu?

Đorđe Krstić, svjedok Tužilaštva BiH:

Da.

Pizović:

Haški tribunal nije poklonio iskaz ovom svjedoku, vjeru, i samo je kratko naveo da iskaz koji je iznio najvećim dijelom …imam potrebu da pročitam… su u potpunoj suprotnosti sa gotovo svim dokazima.

Suđenje kojem nema kraja, a već s postignutim ciljem. Zašto je državnom pravosuđu primat osuditi državni vrh tadašnje BiH, a ne direktne počinioce, što je bio raniji zaključak kako haškog, tako i domaćeg tuzilaštva? Ako nije po političkoj naredbi, pitanje je i zašto je fokus na nedokazivoj Dobrovoljačkoj, dok ratni zločini, dokazani u haškim presudama, poput opsade, granatiranja i snajperisanja Sarajeva, nisu na bilo kakvim listama, posebno ne onim prioritetnim. Isto kao i oni 2. maja, kada je spriječen državni udar već tada tuđe vojske na teritoriji međunarodno priznate države.

Visoko.ba/federalna.ba