Dobili smo trg, a ne i vodu

Dugogodišnji problem građana Općine Visoko koji ugrožava normalno funkcionisanje i egzistiranje jeste svakako nedostatak vode. Da je taj problem iz godine u godinu sve izraženiji svakodnevno nam dokazuju  traktori i auto prikolice na našim ohrdanim cestama i cesticama, putem kojih naš narod  obezbjeđuje vodu za osnovne životne potrebe.

Ta slika je toliko postala normalna da ljudi više i ne razmišljaju o nekim uređenim sistemima za snadbijevanje vodom. Član 1 Evropske povelje o vodi u kaže da “Bez vode nema života i da je ona  dragocjeno dobro, prijeko potrebno u svakoj ljudskoj djelatnosti“. Nažalost,  voda je za mnoge na općini Visoko do dana današnjeg ostala neostvareni san,  a za mnoge je pitka voda  bila i ostala  samo misaona imenica. Građani Općine Visoko u 21. vijeku u srcu majke Evrope suprotno navedenom članu dokazuju  da je život i bez vode moguć.

Podsjećanja radi, još od prvih demokratskih izbora građani su od naše  SDA koja suvereno vlada našim kraljevskim gradom dobili obećanja i čvrste garancije da će  pitanje vodosnadbijevanja  općine Visoko biti riješeno, tako  da će svaki stanovnik općine Visoko  imati pitku vodu. Danas dvadeset i kusur godina poslije mi još vodu vozimo u traktorima i auto-prikolicama kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe. Kako su vodu obećavali stari esdeaovci i dobivali glasove, isto su to nastavili novi, oni redefinirani, koji su to još onako moderno i urbano upakovali u veći dokument koji nosi naziv „Strarteški pravci rada i djelovanja SDA u periodu od 2012-2016. godine“. U dijelu navedenog dokumenta, koji se odnosi na Javni sektor, infrastrukturu i ekologiju, kao cilj je postavljen, citiram: „Osigurati pitku vodu svim domaćinstvima na području općine Visoko“, naravno pod uslovom da se SDA i njeni kandidati  podrže na izborima, a što su građani i učinili, te  ponovo u najvećem procentu dali podršku SDA, ali opet vodu nisu dobili, ali su zato dobili trg i šetnicu da mogu sa flašicom uvozne vode iz Srbije ili Hrvatske gasiti svoju žeđ dok se prave urbani i dok šetaju i dive se uspjesima i rezultatima lokalne vlasti.

Kad naši političari, bez obzira da li se radilo o većim ili manjim nivoima, ne znaju i ne mogu riješiti osnovne životne probleme koji opterećuju građane i čine njihov život težim i komplikovanjim nego što bi inače trebao biti, sjete se naše Srebrenice i preko leđa tih napaćenih ljudi prikrivaju svu svoju nesposobnost i neznanje da rješavaju probleme za koje su debelo plaćeni da ih rješavaju. Oni zloupotrebljavaju stradanje Bošnjaka u političke svrhe proklamirajući svoju lažnu patetiku i krajnje politikanstvo u vremenu i prostoru kada je to besmisleno činiti. Neće nekakav trg Srebrenice u Visokom ni umanjiti ni uvećati značaj žrtava i genocida koji se tamo desio, kao što ni naša lažna empatija utjelovljena u betonu i kamenju novootvorenog visočkog Trga Srebrenice neće pomoći povratak i pružiti šansu bošnjačkoj populaciji u Istočnoj Bosni da prestanu biti građani drugoga reda i počnu normalno i dostojanstveno egzistirati.

Takav je primjer i naše kraljevsko Visoko, čija vlast po principu hljeba i igara prikriva nagomilane i neriješene probleme građana. Umjesto vodovoda mi dobivamo trgove, koji nam trebaju, ali nije još vrijeme za te trgove. Neće trgovi, i spomenici koji usput rečeno nisu ni dio islamske tradicije utjecati na sjećanje o stradanju Bošnjaka. Ko smo, šta smo i šta nam se sve desilo i dešava moramo učiti u svojim kućama i školama, pod uslovom da o tome smijemo govoriti u školama, jer su se naše vlasti izborile  da se u školama ne smije govoriti o stradanju Bošnjaku.

Da vlasti, neću reći, lažu građane, već da ne ispunjavaju svoja obećanja potvrđuju istraživanja nevladinog sektora koja su vršena u Bosni i Hercegovini, koja se odnose na ispunjavanje predizbornih obećanja danih građanima tokom predizbornih kampanja.

Istraživanja  pokazuju da svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, rijetko ili nikako, ne ispunjavaju svoja obećanja. Da su rezultati istraživanja tačni, mi to na općini Visoko najbolje možemo potvrditi upravo na pitanju vodosnadbijevanja naše općine.

Sretnici koji na našoj općini imaju pitku vodu, istu imaju prije svega zahvaljujući svojoj promućurnosti, inicijativi i upornosti da ovo pitanje riješe, a ne zahvaljujući našim vlastodršcima čija je to bila obaveza da riješe.

Obzirom da se naši vlastodršci, posebno ovi novi redizajnirani, vole pozivati na Zakon o principima lokalne samouprave FBiH, ovim putem želim da ih podsjetim na član 8. navedenog zakona kojim su definisane nadležnosti lokalne zajednice tj. općine prema građanima, a jedna od tih nadležnosti-obaveza je  da se građanima obezbijedi snabdijevanje vodom.

Na kraju, dobili smo trg, šetnicu, kulturni centar, još samo da dobijemo vodu i spremni smo za Europsku uniju.