Letu Štuke ove godine u sklopu manifestacije “Visočko ljeto 2023” prvi puta će nastupiti 23.07. u Visokom.
Kvalitetne muzike i pametnih poruka nikad dosta, a zbog toga je sasvim logično što je ove godine bend Letu Štuke dobio poziv iz Visokog.
Dino Šaran frontmen ovog sarajevskog benda u povodu skorašnjeg nastupa u Crnoj Gori dao je intervju za CdM koji prenosimo u cjelosti.
Bend je ostvario izuzetno lijep odnos sa Crnom Gorom i našom publikom, svirao maltene u svim našim gradovima, na festivalima, manifestacijama.
Takav odnos nudi veću privilegiju od nekih statističkih podataka, recimo – od broja pregleda, tiraža, lajkova i šerova.
“Najvažniji su živi susreti. Takođe je važna i ta neposrednost koja krasi crnogorski mentalitet. Klik je izgleda obostran”, uzvraća Šaran za CdM pred dolazak u Podgoricu.
Festival kulture Zabjelo rođen je prošle godine, žargonski rečeno – na mišiće i iz čiste ljubavi prema rokenrolu, a nikako zbog računice.
Šaran je u uvodnoj poruci naglasio da su manje sredine čuvari kulture, konkretno rokenrola i takvih pojava koje su bunt protiv sistema.
Bend se nasvirao na festivalima po bivšoj Jugoslaviji, a i nagledao svega i svačega.
Lider popularnih Štuka vjeruje da su ovakva okupljanja vezivna tkiva, ali samo ukoliko digitron nije u ruci.
“Iskustvo govori da su festivali jako važni. Oni mogu biti vezivno tkivo, ali samo u slučaju da novac nije osnovni motiv. Iskustvo takođe govori da je uprkos našim najboljim namjerama politička volja ona koja određuje društvenu klimu. Nažalost”, smatra Šaran.
Dino očekuje dobru svirku na Zabjelu, te identičnu atmosferu – za koju kaže da su i muzičari odgovorni.
“Očekujem da se svi dobro proveselimo, zapjevamo i zaplešemo. Pozivam sve Podgoričane i Podgoričanke, Crnogorce i Crnogorke da nam se pridruže 10. juna”, glasi poziv Šarana.
Publika savršeno dobro zna sa kakvim nam repertoarom stiže bend Letu Štuke. Pomenimo, recimo, “Mjesto za dvoje”, “Minimalizam”, “Sami”, “Šutiš”…
Nove pjesme, najavljuje Šaran, dolaze čim bude vrijeme za to.
Bend je osnovan 1986, a pripada grupi rijetkih koji opstaju decenijama na ovoj sceni brdovitog nam Balkana.
Poznato je da se nije lako baviti tim poslom, iako to publici često sve izgleda bajno i sjajno. Pisanje, pjevanje, sviranje – sve je to nešto što Dino voli, te mu je “posao” automatski olakšan.
“Ne treba mi motivacija za to. Svoj angažman ne smatram borbom, već privilegijom. Mnogi sanjaju o tome da rade ono što vole, a ja sam jedan od onih kojima se to ostvaruje. Hvala Bogu na tome”, srećan je Šaran.
“Konzumacijom nekvalitetne muzike, unazad nekoliko decenija, društvo je degradirano i usmjereno na pogrešne vrijednosti čime je značajno narušena porodica kao institucija. Smatramo da je vrlo važno da nove generacije ne budu pod uticajem šunda i kiča, veličanja nemorala, a to možemo samo uz pomoć roditelja, u školama, putem obogaćivanja školskih programa dječijim pjesmama i konkretnim planom posjeta institucijama od značaja za kulturu”.
Riječi su to Udruženja nastavnika muzičke kulture Srbije nakon nedavnih tragičnih dešavanja u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”.
Navedeno se može primijeniti i van tog događaja, svuda na našem terenu.
Jesmo li kao društvo zakasnili sa ovom reakcijom? Da li je kucnuo čas da se priča o cenzuri pojedinih muzičkih sadržaja kao o dobrom rješenju?
“Politika, mediji, muzika, vrijednosti. Sve su to naša ogledala. Ništa nije došlo preko noći, a u kolektivnom ja decenijama se brižno njeguje princip odricanja od odgovornosti. Ne bih da budem general poslije bitke, ali o nužnoj cenzuri sam davno govorio. Jedino nisam siguran u to koliko bi ona zaista proizvela željeni efekat”, konstatuje Šaran.
Jasno je da oni koji donose odluke imaju najveću odgovornost kada govorimo o ovim temama.
A kolika je to stvarna moć umjetnika danas? Može li se prići današnjoj omladini na način na koji su Štuke to radile, recimo, na početku karijere?
Upitno je dopiru li tekstovi i poruke do tih, čini se, prilično izgubljenih glava u okeanu svega kvarljivog čime su okruženi prije sticanja zrelosti.
“Što gledaš, to i postaješ – stara je poslovica i nažalost vrijedi za većinu populacije. Moć umjetnosti se nalazi u onome ko je prepoznaje i osjeća na bilo kom nivou. Umjetnost je uglavnom u manjini, a ni politika joj nije sklona. E na toj tački počinje odumiranje društva. I pčela je mala, ali bez nje nas nema. Dakle, lična odgovornost”, odgovara Šaran.
U jednom od ranijih intervjua, pozivajući se na numeru “Blowin In The Wind”, Šaran nam je kazao da nam je Bob Dilan sjajno sugerisao kako numera ne mijenja svijet, već može biti saundtrek za određeni istorijski period ili događaje.
Imajući u vidu zvuk, ako ga tako možemo okarakterisati uopšte, koji trenutno dominira na prostoru bivše Jugoslavije, a naročito među omladinom, za koji bi nam filmski žanr taj “čuveni trending” današnji mogao poslužiti? I kakve ćemo plodove ubrati nakon što je posađeno takvo sjeme?
“Nemam kapacitet da predviđam. Zadatak svakog od nas je da radi po savjesti i na strani dobra. Sa razumijevanjem i bez pojednostavljivanja. Samo tako se možemo nadati dobru”, zaključio je Dino Šaran.
Danilo Brajković / CdM / Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.