Na sarajevskoj pijaci Markale, gdje je 5. februara 1994. godine od minobacačke granate kalibra 120 milimetara sa položaja Vojske Republike Srpske ubijeno 68, a ranjeno 144 građana Sarajeva, danas je obilježena 23. godišnjica jednog od najstrašnijih događaja u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Stradalih su se sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije i prijatelji i drugi građani koji su položili vijence i učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu prije 23 godine.
Cvijeće kraj spomen obilježja žrtvama masakra su položile brojne delegacije, predvođene premijerom Federacije BiH Fadilom Novalićem.
Gradnačelnik Sarajeva Ivo Komšić istakao je da je ovo dan koji se mora obilježavati jer je, podsjetio je, na Markalama palo najviše žrtava tokom 1.425 dana opsade Sarajeva.
“Po broju žrtava ovo je najveće stratište koje smo imali na području grada i zato moramo obilježavati ovaj dan. Dobro je da je Kantonalna skupština ovaj dan proglasila Danom svih žrtava Kantona Sarajevo. Moramo obilježavati ovaj dan ne samo radi živih, koji su ostali i koji nikad neće imati satisfakciju za ono što im se desilo, već radi mrtvih. Radi mrtvih je važna istina i mi moramo insitirati na toj istini, a obilježavanje ovakvih datuma je zapravo suočavanje s istinom”, izjavio je Komšić.
Među onima koji su 5. februara 1994. godine bio na pijaci Markale kako bi kupio neophodne namirnice bio je i Hasan Banda.
“Prolazeći kroz pijacu granata je pala na dva-tri metra od mene. Pao sam i najedanput je nastao plač, neko me je uzeo i odbacili su me do bolnice. Tog momenta kad su mi ljudi koji su naišli pritrčali u pomoć, uzeli su me, a okolo mene je sve bilo razbacano, noge glave… Tog momenta ljudi nisu mogli da prođu. Ovo se zaboraviti nikada ne može, oprostiti i nekako, ali zaboraviti nikada”, kazao je Hasan.
Rafet Skenderović je tog dana na pijaci bio sa prijateljima koji su u napadu poginuli, dok je on ostao nepovrijeđen. Markale, kako kaže, često sanja, ali rijetko dođe jer mu se sva sjećanja vrate i stravične slike pojavljuju pred očima.
“Ne može se opisati nikako, ni nacrtati dok čovjek svojim očima ne vidi šta se događalo, ovdje su ljudi mrtvi ležali. Čovjek je bio ranjen, a mrtvi preko njega. Moraš pomaći mrtvog da bi njega izvukao. Djevojka od 18 godina, bila je sva u komadima. Ja sam nju pokupio. Našao sam deku i sve pokupio. Do zadnjeg trenutka sam bio ovdje”, kazao je Skenderović.
Prije obilježavanja 23. godišnjice masakra na Markalama, održana je zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajevo i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo povodom 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene Sarajlije u periodu 1992-1995.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava. Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995.
Podsjetimo da su 5. februara prije 23 godine, na Markalama ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Komemoraciju je otvorila Ana Babić, predsjedavajuća Skupština Kantona Sarajevo, nakon čega je intonirana himna BiH, te minutom šutnje i Fatihom odata počast stradalima.
”Skupština Kantona Sarajevo je 2007. godine donijela odluku da se 5. februara proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda opsade 1992-1995. Sarajevo se danas sjeća svih onih koji su dali život za slobodu” rekla je Babić koja je podsjetila da je prije 23. godine počinjen stravičan zločin na pijaci Markale.
Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković izjavio je kako su prije 22 godine topovi napokon utihnuli i da smo ostali suočeni sa svim što je učinjeno.
Mešković je rekao kako je oko 200.000 ljudi prošlo kroz logore, koji, dodao je kako nisu bili samo mjesta smrti više od 30.000 ljudi, već i ”mjesta u kojima su se prozivodili živi leševi”.
”Kada govorimo o opsadi Sarajeva, govorimo o jednom o najvećim nekažnjenim zločinima na području Balkana. Govorimo o četiri godine prozivodnje smrti i živih leševa. Preko 6.000 osoba je prošlo kroz logore na području Sarajeva”, dodao je Mešković.
Mešković je podsjetio kako Savez logoraša u BiH broji 55.000 članova.
Prema njegovim riječima u logoru Sonja, u Vogošći ubijeno je 400 žrtava, u logoru u Hadžićima ubijene su 94, u Ilijašu 200, više od 60 u logoru na Ilidži, više od 120 u Novom Gradu.
Podsjetio je i na 25.000 žena i muškaraca koji su silovani, a među kojima se nalaze i djevojčice uzrasta od 12 do 14 godina.
”Bez kolektivne memorije ne može biti kontinuiteta ni identiteta. Jer može se reći da vodimo rat oko priznanja i poricanja žrtava. Svi smo puni pukog sažaljenja. Jednostavno rečeno, žrtve zaslužuju više”, smatra Mešković.
Podsjetio je na ideju pokretanja Muzeja genocida koji je otvoren 2016. godine, te podsjetio na fotografije, dokumente, filmove i lične predmete koji govore o veličini agresije na BiH.
”Moramo se sjećati svih žrtava u BiH, odati im poštovanje. Živima dugujemo poštovanje, ali mrtvima ne dugujemo ama baš ništa osim istine”, zaključio je Mešković.
Prikazan je i dijelovi dokumentarnog filma o istini agresije na građane.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo istakla je da je 23 godine prošlo od masakra koji vjerovatno historija nije zapamtila, odnosno 25 godina od početka agresije na državu BiH.
”Nakon 25 godina žrtva je ponovo žrtva. Kad kažem da je žrtva u ratu žrtva u miru, govorim da pravda nije zadovoljena”, istakla je Karović koja je dodala kako je Civilne žrtve rata KS procesuirale 3.000 tužbi protiv onih koji su počinili zločine.
Dodala je kako iako postoje pravosnažne predsude međunarodnih međunarodnih sudova, i po pitanju komandne odgovornosti, postoji pravni odnos sa pokretanje tužbi civilnih žrtava rata, bh. sudstvo ”nema snage ni hrabrosti ni volje ni želje, da presudi u korist žrtve”.
Istakla je kako civilne žrtve ne traže ratnu štetu, već štetu koja je proistekla iz ratnog zločina.
”Ratni zločin nigdje na zemaljskoj kugli ne zastarijeva. Jedino je Ustavni sud države BiH donio famoznu odluku gdje kaže da je nastupila zastara“, podsjetila je Karović.
Istakla je kako onaj ko može da oprosti, neka oprosti, ali da se ne smije zaboraviti.
visoko.ba/federalna.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.