Dobitnik nagrade grupe kulturnih entuzijasta i probisvijeta je Neven Krajišnik. Mlad a dugo prisutan, veći od festivala koji mu je dao nagradu, od bilo koje vlasti i dodjeljivača, najbolji od Radija Q i od Visokog u posljednjih 30 godina.

Upoznali smo se možda 2002. godine, pamtim moment gdje smo se upoznali a ne pamtim moment kada sam upoznao suprugu što ilustrira značaj trenutka.

Bolji čovjek od bilo kog okruženja u kojem se nalazi, imate potrebu da ga branite i kada niko ne pomišlja da ga napada.

Odgojen, odmjeren, partizan poput pokojnog deda Jove, borac poput Dejana Milojevića, tricaš skoro kao Dejan Radonjić, dodavač kao Šarunas Jasikevičius, čovjek, kompjuter, biblioteka, statističar, jezeraš, duša, medij koji iznjedruje priče, u ljubavi sa ovim gradom i ovim ljudima, objektivan, direktan, ne uzvraća udarce, jede rum pločice i pije cedevitu (iako ne bi trebao), uvijek isti, uvijek na istoj tribini, poziciji, na istom gardu.

Ima ona priča o Montenu kojem su navodno ukrali jaknu na koncertu pa su se javili i vratili kada su shvatili da je njegova.

Takav.

Takav da ako biste platili nekome da mu naudi – vratio bi pare kada bi shvatio kome treba da naudi.

Neka ovaj govor nagovijesti i F4, ili bar manje stresa nego prethodnih godina.

Neven je za ozbiljnog arhivara i kolekcionara perli o Visokom praktično – tek počeo i svi se nadamo da će godine koje dolaze tek iznjedriti ono najbolje.