Da prežive građani se zadužuju, posuđuju novac, okreću poljoprivredi, a neki su prisiljeni smanjiti obroke!

Sve lošija finansijska situacija izazvana pandemijom korona virusa prisilila je građane da primijene različite metode zadovoljenja svojih osnovnih životnih potreba, pri čemu 13% ispitanika navodi da su bili primorani zadužiti se kako bi pokrili osnovne životne potrebe, dok je 20% domaćinstava sa djecom i 19% porodica iz ranjivih kategorija također bilo prisiljeno posuditi novac. Ukupno 15% ispitanika navodi da su se po prvi put okrenuli poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji za vlastite potrebe kako bi osigurali preživljavanje svoje porodice, a 13% svih domaćinstava i 24% najranjivijih ističu da su bili prisiljeni smanjiti unos hrane.

9,7% ispitanika je izrazilo zabrinutost da bi mogli biti izbačeni iz stambenih jedinica zbog nemogućnosti otplate hipotekarnog kredita, od čega je 4% ozbiljno zabrinuto. Ukupno je 2% svih ispitanika izgubilo posao od početka pandemije bolesti COVID-19, od čega su 41% žene. Ne samo da su mjere suzbijanja širenja koronavirusa gurnule siromašne radnike u još dublje siromaštvo, nego prijete da će u ozbiljnu materijalnu neimaštinu gurnuti i stanovništvo sa srednjim dohotkom koje je ostalo ili će ostati bez posla u Bosni i Hercegovini, kao i one koji su prisiljeni na povratak iz inostranstva kao višak radne snage.

Pokazalo je ovo istraživanje na uzorku od 1800+ domaćinstava koje su proveli UNDP i UNICEF kako bi procijenili posljedice COVID-19 na društvo u Bosni i Hercegovini.

Osim ekonomske situacije istraživanje se bavilo uticajem pandemije na mentalno zdravlje, pristupu institucijama, javnim uslugama i svakodnevnim strukturama života u toku krizi, obrazovanju i prelasku na online nastavu, a takođe je ovo istraživanje provedeno u decembru poređeno i sa rezultatima prvog istraživanja provedenog u julu.

Tako je istraživanje domaćinstava potvrdilo da su žene podnijele disproporcionalno veći danak mjera strogog zatvaranja. Na tržištu rada, sektori sa najvišim stopama zapošljavanja žena doživjeli su najveći gubitak radnih mjesta. Zbog povećane potrebe za brigom o djeci u periodu u kojem su zatvorene ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja i škole, zaposlene majke snose čak veći teret, a 60% žena ističe značajno povećanje obima kućnih poslova, poslova njege i brige o drugim članovima domaćinstva i emocionalnog napora od izbijanja pandemije. Samohrani roditelji (majke i očevi) suočavaju se sa još većim izazovom s obzirom da su mnogi upućeni na čekanje ili su bili primorani dati otkaz sa posla kako bi bili u mogućnosti brinuti se o svojoj djeci. Zapažanja iz istraživanja pokazuju da je pristup obrazovanju otežan, posebno za najranjiviju djecu. Među anketiranim domaćinstvima, 37,4% smatra da je prelazak na nastavu koja se izvodi elektronskim putem bio iznimno izazovan. Razlozi uglavnom leže u slabijoj kvaliteti online interakcije sa nastavnicima (42%) i lošijoj organizaciji u poređenju sa učenjem u učionici (24%). Posebno stresnim se pokazalo nepostojanje tehnoloških uređaja ili njihovo korištenje od strane više članova domaćinstva za rad na daljinu, praćenje nastave i izradu domaće zadaće.

Mentalno zdravlje je prepoznato kroz zapažanja iz istraživanja kao jedna od ključnih oblasti u kojoj se stanovništvo suočava sa izazovima, pri čemu 36% ispitanika navodi da su se zbog situacije vezane za pandemiju bolesti COVID-19 morali fokusirati isključivo na najužu porodicu i članove porodice. COVID-19 je glavni pokretač traume, pri čemu 45% ispitanika izražava zabrinutost u pogledu svog sve lošijeg mentalnog zdravlja koje se manifestira kao sagorijevanje, strah, anksioznost i nedostatak sna.

Nezadovoljene zdravstvene potrebe

U istraživanju, 12,2% ispitanika je  izjavilo da njihove potrebe za zdravstvenom zaštitom nisu ispunjene i da se ne mogu liječiti niti primiti terapiju za druge bolesti, osim bolesti COVID-19. To je naročito izraženo među osobama koje pripadaju ranjivim kategorijama u kojima se 14% njih ne može liječiti niti dobiti lijekove. Među pripadnicima ranjivih kategorija, liječenje ili terapija najčešće nije dostupna relativno siromašnim (19,9%), osobama sa invaliditetom ili hroničnim bolestima (19,1%) i pripadnicima romske zajednice (17,9%).

Cilj ovih istraživanja  je da se potakne rasprava i akcija među vladama, agencijama Ujedinjenih nacija i kreatorima politika za suzbijanje pandemije i oporavak, pomažući da se osiguraju najbolji načini zaštite ljudi tokom krize.