Cigla nenadmašna u gradnji, a ciglane se gase

Pogoni u kojima se proizvodi cigla, jedan od temeljnih elemenata u gradnji, danas se mogu na prste prebrojati.

Kad su se početkom raspada bivše zajedničke države počeli gasiti pojedini pogoni, a onda i cijeli industrijski kompleksi, na udaru se našla i opekarska proizvodnja. Jedna po jedna ciglana se gasila, a crni trend posljednjih godina, pogotovo nakon velike svjetske krize koja je buknula prije osam godina, sumornu sliku učinio je još strašnijom.

Problemi s kojima se suočavaju uglavnom su im svima zajednički, počevši od činjenice da potreba za brzom gradnjom zahtijeva primjenu novih tehnologija, preko pada stanogradnje koji je dramatično izražen u kriznim godinama, do konkurencije jeftinih proizvoda iz uvoza.

Pogoni u kojima se proizvodi opeka ili cigla, danas se doslovno mogu na prste prebrojati. Na području Bosne i Hercegovine ukupno je osam pogona za proizvodnju opekarskih proizvoda, od čega u entitetu Federacija BiH njih tri, a u entitetu Republika Srpska – pet. I od tih pet samo dva imaju konstantnu proizvodnju, dok ostali rade po potrebi.

Dobra priča iz Visokog

Industrija građevinskog materijala (IGM) u Visokom jedna je od rijetkih koji dobro posluje i koja proizvodi tzv. punu ciglu, bez koje se nekada nije mogla zamisliti ni gradnja kuća, ni višestambenih zgrada, niti bilo kojeg čvrstog objekta za kojeg se vjerovalo da, sa zidovima u kojima je korišten takav materijal, može trajati vječno.

Koristeći četiri temeljna elementa iz prirode – zemlju, vodu, zrak i vatru, visočki ciglari aktivni su dulje od stoljeća. Za svoje proizvode kažu da su jako traženi, posebno cigla kao temeljni segment svakog graditeljskog pothvata. I sve što proizvedu, prodaju. Ispunjavaju sve međunarodne standarde, a svoje proizvode mogu plasirati i na zahtjevno EU-tržište.

„Kad ljudi dođu i traže npr. punu ciglu, koja je osnovna jedinica formata u ciglarstvu, nije samo riječ o nostalgiji. Taj izuzetno tehnološki zahtijevan proizvod podrazumijeva primjenu znanja i moderne tehnologije, praćenje trendova u proizvodnji, upotrebu raspoloživih kapaciteta. Sve to ispunjavamo i zato smo lideri ne samo u BiH, nego i u regiji“, tvrdi Adnan Imamović, referent za marketing i informacione tehnologije u IGM Visoko.

Visočka cigla tražena je i izvan granica BiH, tvrdi Adnan Imamović iz IGM Visoko [Al Jazeera]

Svaki deseti proizvod koji siđe s njihovih traka je puna cigla, dok ostatak asortimana čine razne vrste blokova za sve namjene, prije svega novi Ekoterm blokovi, ali i stiropor, aluminijska i PVC stolarija. Nisu se zadržali samo na proizvodima kojima je temelj cigla, nego su razvili i maloprodajnu mrežu te se okrenuli i stanogradnji. I još kažu da su njihovi proizvodi traženi, što smatraju ključnim razlogom opstanka na surovom tržištu građevinskih materijala.

„Trendovi prisutni u građevinarstvu danas teže bržem i jednostavnijem načinu dolaska do kapitala pri čemu se narušava kvalitet gradnje, narušava energetska logika gradnje u vidu veće primjene npr. betona. Iako je primjena novih tehnoloških rješenja u građevinarstvu, ubrzala i pojeftinila radove te prouzrokovala pad ciglarske industrije, cigla ostaje nenadmašna. Ništa ne može nadmašiti ciglarske proizvode u trajnosti, čvrstoći, energetskoj efikasnosti ili zaštiti životne sredine“, napominje Imamović.

Ostali se na prste mogu nabrojati

Osim IGM-a Visoko, a po podacima Privredne/Gospodarske komore Federacije BiH, na području tog entiteta rade još dva pogona za proizvodnju opekarskih proizvoda – TOS Rakovica, nedaleko Sarajeva, i „Crni“ iz Cazina na zapadu Bosne i Hercegovine.

Dženana Hodžić, sekretarka Udruženja za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala koje djeluje pri spomenutoj Komori, ukazuje kako trend opadanja potražnje za ovom vrstom materijala za gradnju i zatvaranja nije samo karakteristika balkanskih, nego i europskih prostora, poput Slovenije, Češke, Austrije…

„U periodu nakon rata evidentan je pad u potražnji za tim proizvodima, a razlozi bi se mogli tražiti u potrebi za brzom gradnjom, favorizirajući proizvode za brzu gradnju, kao što su betonske konstrukcije, Siporex i dr. Cijena i brzina gradnje su faktori koji uslovljavaju potražnju, pri čemu je zanemaren i faktor ekologije, iako cigla ima prednost u odnosu na druge proizvode“, navodi Hodžić.

Privredna komora Republike Srpske raspolaže podatkom da se pet gospodarskih društava bavi proizvodnjom cigle. Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala koje djeluje pri entitetskoj Komori, od njih pet izdvaja IGM „Drina“ iz Bijeljine i Tvornicu opekarskih proizvoda iz Banje Luke za koje kaže da „imaju konstantnu proizvodnju, dok ostale posluju jako slabo i isključivo po potrebi“.

Za uspjeh na tržištu potrebna je i najmodernija tehnologija kakva se koristi u IGM Visoko [Al Jazeera]

„Kapaciteti u ovoj vrsti proizvodnje su mnogo veći od trenutnih potreba za ovom vrstom proizvoda. Opekarska industrija je opterećena problemima kao što su moderna rješenja u proizvodnji, automatizacija i povećanje produktivnosti i konkurentnosti. Osim toga, pad stanogradnje dodatno je pogoršao uslove poslovanja, a najveći problem je enorman uvoz građevinskih proizvoda. Privredna društva ovog tipa suočena su sa velikim zalihama gotovih proizvoda jer nisu u prilici plasirati ih ni na domaće, ni na inostrano tržište“, objašnjava Petrović.

U Hrvatskoj proizvodnja svedena na trećinu

Situacija je gotovo preslikana u susjednim državama, pa se u Hrvatskoj samo sedam tvrtki bavi proizvodnjom opeke i crijepa. U posljednjih pet godina, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), proizvodnja je svedena na trećinu.

„Od 2010. godine zabilježen je značajan pad proizvodnje s jednog milijuna prostornih metara na 386.000 ‘kubika’ u prošloj godini, a takav rezultat je uzrokovan padom građevinskih aktivnosti. Neke tvrtke su zadržale kontinuiranu proizvodnju, a neke, zbog nedostatka tržišta i cijena energenata, rade povremeno. Pojedine su tvrtke imale proizvodnju u više pogona, a sada sve rade s jednim pogonom“, navodi Miloš Bjelajac, viši stručni suradnik u Sektoru za industriju i IT, koji djeluje pri HGK.

Baš kao što su u BiH propast mnogih pogona uzrokovala moderna rješenja u proizvodnji i primjeni građevinskih materijala, tako je i u Hrvatskoj. Bjelajac napominje kako su „investicije u građevinarstvu u proteklim godinama bile znatno smanjene, pa je razvijanje novih i unaprjeđivanje postojećih materijala bilo presudno za opstanak na tržištu i preživljavanje“.

„Veća kvaliteta proizvoda, nove tehnologije, prihvatljiva cijena i rokovi isporuke su donosili prednost na svim tržištima. One tvrtke koje su imale snage i znanja za moderniziranje proizvodnje, racionaliziranje potrošnje energenata te razvijanje novih proizvoda i načina primjene sačuvale su pozicije na tržištu“, dodaje.

Kapaciteti veći od potreba tržišta

Zabrinjavajuće trendove bilježi i Udruženje savremene industrije glinenih proizvoda Srbije (SIGP). Raspolažu podacima po kojima industrija građevinskog materijala na bazi pečene gline danas radi sa 70 posto svojih kapaciteta, te izdvajaju četiri tvornice crijepa, 11 tvornica za proizvodnju blokovske robe, te tri tvornice keramičkih pločica.

I sarajevski BBI centar građen je visočkom ciglom [Ustupljeno Al Jazeeri]

„Realno gledajući kapaciteti i proizvodnja ciglarske industrije Srbije su znatno veći nego što tržište može da apsorbuje. Ovde je važno istaći da prodaja na stranim tržištima i dalje značajna, uz nepovoljnost da domaće tržište manje konzumira proizvode. Da nije bilo izvoza, ova privredna grana bi bila još u težoj situaciji“, upozorava Slavica Živković, sekretarka udruženja SIGP.

To udruženje prati kretanja u proizvodnji građevinskog materijala u Srbiji posljednjih 15 godina, te bilježe pad proizvodnja zidanog materijala iz godine u godinu za desetak posto. Osnovnim razlozima smatraju „nedostatak građevinske aktivnosti u individualnoj stambenoj gradnji u kojoj ti proizvodi trenutno nalaze najveću primenu, kako velikih državnih investicija tako i nedostatak novca kod građana“.

„U Srbiji postoji veliki broj izgrađenih stanova koji su prazni zbog skupe cene koštanja objekata na luksuznim lokacijama. Sa druge strane, imamo 300.000 registrovanih podstanara. Potreba za novom gradnjom postoji, ali po povoljnijim cenama što podrazumeva stimulativne kredite i jeftinije lokacije. Materijal za zidanje učestvuje sa samo tri odsto u ukupnoj ceni izgradnje objekta, dok su veliki iznosi u taksama i naknadama za građevinsko zemljište i ostale namete“, zaključuje Živković.