Hajde da sada pričamo bez cenzure kakvi smo postali.
Ne znam kako tvoje jutro počinje, ali ja ću ti opisati svoje. Ujutro otvorim gradski web portal i pogledam da li se nešto novo desilo kod nas i u svijetu.
Moram ti priznati da se svaki put pravo zabrinem. Ne znam kako su neki navikli na loše vijesti i kako im je svejedno, ali ja nisam među njima, jesi li ti?
Činjenica je da smo svaki dan sve više bombardovani lošim vjestima.
Amar obolio od raka!
Luka oduzeo sebi život!
Amina preživjela nasilje!
Ana imala nesreću!
Muhamedu hitno treba novac za operaciju!
Otac E.R. ubio svog petogodišnjeg sina S.R.!
Nikolina umrla!
Šta osjećaš dok čitaš ove naslove? U razgovoru s ljudima shvatila sam da je većina navikla na ovakve stvari i da se više ni ne obaziru na to. Ne znam, možda je i do mene, možda sam previše empatična, ali ja se stvarno ne mogu naviknuti na takve vijesti.
Jedna od glavnih osobina u 21. vijeku je otuđenost, a upravo ta otuđenost često dovodi do okrutnosti pojedinca.
Imam jedno pitanje, šta pomisliš kada pročitaš ove uznemirujuće naslove? Vjerovatno u sebi pomisliš “Dobro je, neka je to daleko od mojih bližnjih i mene.”
I ovo nije nikakva šala, ovo je jedan od veliki problema današnjice.
Nažalost, ljudi su postali imuni na tuđu patnju i bol, postali smo indiferentni naraštaji.
Ponekad izgledamo kao ljudski roboti, kojima već dugo krv ne teče kroz vene.
Ponašamo se kao da se loše stvari dešavaju daleko od nas i da smo potpuno sigurni, što je najgore ovo nije nikakva lakrdija, mi se stvarno ponašamo kao da živimo sa tim uvjerenjima.
To što smo danas izbjegli sve nedaće koje se se desile drugim ljudima, ne znači da ćemo i sutra, možda baš tebe u budućnosti pogodi virus koji se zove “novi izazov”.
Život je jedna velika igra na sreću i baš ti što ovo čitaš si mogao biti na mjestu te osobe koju je zeznula ta igra.
Ne obaziremo se na oboljele i nesretne.
Kako očekuješ pomoć kada si bolestan/na, ako ni sam/a nisi pomogao/la nekome? Zašto očekuješ empatiju kada je ni ti ne pokazuješ prema drugima?
Svi zajedno smo otišli u Honduras. Dug je red za Honduras, da se više ne može ni izbrojati koliko ljudi stoji u tom redu.
Nemaš ni prošlost, ni budućnost, jedino što sigurno imaš je sadašnji trenutak. Hajde da iskoristimo život? Svaku sekundu koju dobijemo, ali da ne zaboravimo pomoći ako to možemo, a skoro uvijek to možemo.
Ako ne možeš nekome financijski pomoći, podijeli apet za liječenje na društvenim mrežama, možda neko od tvojih prijatelja pomogne.
Ako ne znaš kako pomoći nesretnim osobama, uputi ih stručnim osoba koje im mogu pružiti adekvatnu pomoć.
Uvijek postoji alternativa, što znači da uvijek možemo pomoći na neki način ljudima kojima je pomoć potrebna.
Nije ovo nikakva idealizacija društva, trebali smo od početka ovako funkcionisati. Šta misliš zašto su ljudi prije živjeli u skupinama? Naravno, da bi im bilo lakše. To se vremenom izgubilo i svako trči kroz svoj život i ganja svoje ciljeve, što nas je dovelo do ovakvog društva. Skrenuli smo sa puta i sada smo tu gdje nas je doveo takav način življenja.
Smanji red za Honduras! Izađi iz njega! Nemoj živjeti samo za sebe i proširi vidike dalje od svog kućnog praga.
Visoko.co.ba/Ajla Čaušević
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.