Ajla Čaušević: Dok ljudi umiru, korona profiteri koriste priliku

Dok su sve zemlje svijeta uspješno počele vakcinisati svoje stanovnike, preko vikenda smo bili svjedoci mnogobrojnog odlaska naših državljana u susjednu nam Srbiju kako bi se vakcinisali. Hvala Srbiji što nam je omogućila da se vakcinišemo, pa makar i kako bi iskoristila veliku zalihu vakcina.

Naša vlada danas ima već lijepu zalihu vakcina, a nisu u stanju da se organizuju i vakcinišu makar mali dio populacije. Sjećate li se prije desetak godina kada je iscjeljitelj Mekki Torabi u sarajevskoj Zetri održavao seanse? Koliko im je vremena trebalo da sve organizuju da bi nas Torabi „tjerao“ da iznad glave držimo pakete flaširane vode? Mislim da se sve organizovalo preko noći jer je naravno naša država imala velike koristi od toga. Koliko pameti treba da se organizuje kolektivna vakcinacija u našoj državi? Sjećate li se kako je sve bilo organizovano? Ulaznice, red, kupovina vode, na sve se mislilo.

Zanima me kako će biti organizovana vakcinacija? Hoćemo li barem do koljena doći našim komšijama koje su to vrhunski odradile. Čula sam komentare ljudi koji su išli u Beograd da je organizacija bila na takvom nivou da su imali osjećaj da su Švedskoj. Čekamo humanitarne pomoći, čekamo da nam se neko smiluje. Postali smo poznati po sadaka mentalitetu.

Neka, polako, dok dođe na red, njima su važnije gluposti od umiranja građana, važnije su im svađe od činjenice da mi ne možemo platiti užasno skupe lijekove koji po esencijalnoj listi trebaju biti besplatni. Ovo se više ne može nazvati državom, nego logorom ili torom, nazovite kako hoćete, ali tješi me činjenica da ovce nekad znaju pobjeći iz tora i nanesenim gubitkom svog vlasnika zaviti u crno.

U ovom trenutku želim se fokusirati na neku drugu temu o kojoj svi šute, jer je fokus na nekim drugim stvarima. Dok ljudi umiru, korona profiteri koriste priliku. Danas imamo jako visoke cijene, a iz dana u dan sve nižu kupovnu moć. Čini mi se da cijene nikada nisu bile više. Cijene voća i povrća su užasno visoke. Penzironeri s minimalnom penzijom jedva sebi priušte i ono najosnovnije, pa zar je normalno da moraju dobro razmisliti da li njihov budžet može podnijeti kupovinu jabuka ili glavice kupusa?

Suludo je nabrajati ikakve primjere skakanja cijena u ovoj godini, evo vam samo jedan:

Ulje:  14.03.2020. godine –litar 1.95KM

        14.03.2021. godine – litar 2.70KM

Svi smo svjesni da od početka godine kupujemo hranu po daleko višim cijenama nego prošle godine. Ove cijene, ovo što rade, ovo je ravno ratnom profiterstvu. Ljudi u strahu bivaju opljačkani, a jednom kad sve ovo bude jučer nikome ništa.

Recite mi kako napuniti frižider sa minimalnom penzijom ili platom, ili bolje da kažem sa prosječnom penzijom i platom? Strašno je šta se dešava. Strašno je što je korona nekome brat, a nekome rat. Je li vas sramota što bez ikakve osnove dižete cijene osnovnih životnih namirnica?

DRŽAVO JE LI TE SRAMOTA?

Je li te sramota što dopuštaš profiterima da se bogate na našoj muci? Nije, znam da nije jer imaš koristi od toga, to su tvoji bratići i amidžići. Imaš ti državo dovoljno za sebe pa obezbijedi i svoje najbliže tako što imaš zakon o slobodnom formiranju cijena.

DRŽAVO MENE JE SRAMOTA!

Sramota me one strepnje starog penzionera da li će moći platiti režije, da li će imati dovoljno novca da kupi terapiju koju mu je ljekar propisao ili će je možda ovaj mjesec preskočiti jer dugo nije jeo meso. Sramota me onog čeznutljivog pogleda, kad kupuje dvije jabuke i tri narandže kako bi počastio sebe i svoju staru ženu kojoj će tim voćem izmamiti osmijeh na napaćeno lice. Strašno je šta smo dozvolili da nam rade, udar na džepove građana je ogroman.

Upravo sam odslušala predavanje profesora Suada Kurtćehajića kojeg smatram jednom od najpametnijih osoba kada je naša politička scena u pitanju. Uši mi je zaparala njegova izjava da se nada da smo mi generacija studenata koja će promijeniti stanje nabolje u napaćenoj nam državi. Ja sam ponekad ubijeđena da smo sposobni za to, ali ima momenata kad se pitam da li se ovdje ikada išta može promijeniti na bolje…

Ne znam hoćemo li ikada doći na funkcije od rođaka koji su zgrabili fotelju i ne puštaju je, ali znam da ću se boriti do zadnjeg atoma svoje snage da promijenim ono što se promijeniti može! Želim da sutra naša djeca odrastaju bezbrižnije nego što smo mi odrastali.

DRŽAVO DOĐI PAMETI, PRIZNAJ PORAZ, RECI DA TI JE DOSTA I DAJ ŠANSU SPOSOBNIM, A NE PODOBNIM!