Britanac biciklom proputovao 86 zemalja i 130.000 kilometara

Avanturist i nastavnik engleskog jezika Peter Gostalow iz Velike Britanije prije 16 godina počeo je da obilazi svijet biciklom i do sada je, motajući pedalama, prešao 130.000 kilometara i posjetio 86 država u Africi, Aziji i Evropi. Ekipa Anadolu Agency (AA) srela ga je u Nišu, na jugu Srbije, na kraćem odmoru tokom putovanja od malog mjesta kod Londona do cilja u Istanbulu.

Prije oko dva mjeseca pod njegovim točkovima našli su se putevi Holandije, Njemačke, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunije, Srbije, pa će kroz Kosovo, Sjevernu Makedoniiju i Grčku stići do Turske. Procjenjuje da je ova tura duga od pet i po do šest i po hiljada kilometara.

„Volim da putujem biciklom jer je to najjednostavniji oblik transporta. Čini da se osjećam slobodnim, živim i da vježbam. Osim toga, volim da putujem sporo, tako možeš vidjeti i iskusiti više. Takođe, dobro je za životnu sredinu i omogućava mi da komuniciram, kako sa ljudima koje usput sretnem, tako i s prirodom“, rekao je Peter.

Znao je da će putovanja biti njegov stil života nakon što se u to bez bicikla upustio 2000. i 2001. godine i za to vrijeme upoznao kulturu Južne Afrike, Zimbabvea, Zambije, Tanzanije, Malavija i Mozambika, a potom i Turske, Gruziju i Azerbejdžan. Mnogo vremena je provodio u autobusima i povremeno nailazio na bicikliste koji su ga inspirisali da se u tome oproba i sam.

Preselio se u Japan 2003. godine da predaje engleski jezik i već naredne godine biciklom proputovao 2.000 kilometara oko ostrva Kjušu. Postao je siguran – ovo je način na koji će proputovati svijetom. Od tada nije stao i misli da nikad neće.

Svih 86 država teško da bi mogao redom da pobroji, ali o svemu tome piše na društvenim mrežama, gdje ga prati na desetine hiljada fanova.

„Na prvim putovanjima, tokom prve tri godine, nisam imao telefon. Internet je, naravno, i tada postojao, ali niko nije imao pametni telefon, tako da nisam mogao da proverim vremensku prognozu, pa je sve to bio još veći izazov. Sada sve vidite na telefonu. Znam hoće li biti kiše, kad će se uslovi poboljšati, tako da je sada sve mnogo jednostavnije, ali je fizički izazov ostao isti“, pričao je Peter.

Savladava planine, čak i u situacijama kada se put, iako iscrtan kao biciklistička ruta na mapi, pretvori u neprohodnu šumu, što mu se dogodilo u Rumuniji, ili da oznaka rute na realnom putu uopšte nema, što je slučaj u Srbiji. Ipak, najveći izazov do sada bile su vožnje kroz pustinje. U Sahari je vidio najlepše noćne prizore.

„Tamo je uvijek vjetrovito i često veoma vruće. Ako vjetar dolazi sleđa, to je super jer ne moraš da praviš nikakav fizički napor. Međutim, češće dolazi sa strane ili sprijeda i to je onda pravi izazov“, govorio je Peter.

Nimalo nije zainteresovan za motorna vozila.

„Razumijem bicikl. Ako se nešto pokvari, mogu to da popravim. I nikad se ne umorim. Put može da bude naporan, ali na kraju se to uvijek pretvori u pozitivno iskustvo. Zahtijeva da utrošim mnogo energije, ali isto toliko energije dobijem nazad“, istakao je Peter.

O tome gdje će i kada prenoćiti razmišlja i odlučuje tokom putovanja.

„Hoću li da spavam u šatoru ili da tražim smještaj… Internet tu veoma pomaže, postoje sajtovi preko kojih se povezujem s ljudima takođe zainteresovanim za biciklizam, tako da dobijam gostoprimstvo tu gdje putujem i stičem prijatelje, kao što je slučaj sada u Nišu“, pričao je Peter.

Na biciklu teškom oko petnaest kilograma ima isto toliko i opreme. Šator, jastuk, vreća za spavanje, malo ljetnje i malo vodootporne odjeće, voda, poneki slatkiš, osnovni alat i pribor za kuhanje kafe ono je što Peter vozi sa sobom. Kaže da odjeću za izlazak u neki noćni klub ne bi imao.

“Proveo sam mnogo vremena putujući kroz afričke zemlje i to me je učinilo zaista skromnim. Shvatio sam da ljudi, i kada nemaju dovoljno materijalne imovine, ipak mogu da pruže ljubaznost i gostoprimstvo. I ponekad, upravo najveće gostoprimstvo dođe od onih koji imaju najmanje, oni žele i to malo da podijele. Bio sam počastvovan time”, prisjeća se Peter.

Engleski jezik je predavao đacima u Tanzaniji, potom u Saudijskoj Arabiji, a postdiplomske studije završavao u Tanzaniji i Engleskoj.

Kada se osvrne iza sebe, shvata da je jedan od rijetkih s luksuzom da ima dovoljno slobodnog vremena za putovanja i zahvalan je na tome. To je vrijeme za razmišljanje, odmor i obilaske. Zato i ne planira rute unaprijed do tančina. Kaže da ne može da procijeni koliko će mu sati ili dana trebati na određenom mjestu – vremena uvijek izdvaja dovoljno i njemu daje prioritet.

Visoko.co.ba/federalna.ba/AA