Bošnjaci ne samo da nemaju cilj, ideju i lidera, nemaju ni dovoljno samopoštovanja

“Historija nam nimalo ne ide naruku. Osim što doista predugo traje, druge karakteristike historije Bošnjaka, uz izuzetke koji su na razini incidenta, jesu podaništvo, žrtvoslovlje i osobni interes. To su uzroci, razlozi i pokazatelji stanja nacionalne, ideološke i političke svijesti, te djelimičan, ali vrlo značajan, odgovor na pitanje: zašto bošnjačka politika po pravilu reagira, a ne planira?

Zato je bošnjačkog političara teško zamisliti drukčije osim sa glavom uvučenom u ramena, njegovu reakciju (teško drukčije osim kao) slijeganje ramenima. Drugim riječima, bošnjački politički faktori nažalost, danas više ne biraju s kim će, nego idu za onim ko hoće s njima; odnosno, samo glume da se pitaju za bilo šta, a ustvari su se, svjesno ili nesvjesno, ali “za male pare”, doveli u poziciju “monete za potkusurivanje” i “sredstva za začepljanje rupa”, te, kao jedini način zadržavanja na političkoj sceni i imanja bilo kakve uloge u odlučivanju, kolaboriranje sa, u zadnje vrijeme više ne ni sa ozbiljnim političkim faktorima, nego čak i likovima čiji je ljudski i moralni kredibilitet teško opisati drukčije osim kao “čovjekolikost”. Dodvornički mentalitet već nas je preskupo stajao. Sve to rezultiralo je do besmisla usitnjenom bošnjačkom političkom scenom, koja pokazuje sve simptome nedoraslosti izazovima vremena i situacije, gotovo potpunog nesnalaženja i paničnog traganja za bilo čijim odobravanjem; odnosno, samilošću jačih (ko god oni bili) i sadakom iz IPA ili nekih drugih fondova koja će se uglavnom istopiti negdje između Brisela i Sarajeva. Bošnjaci ne samo da nemaju cilj, ideju i lidera, nego, jednostavno rečeno, nemaju dovoljno samopoštovanja – svijesti, znanja i neovisnosti – da iskorače iz vlastitih/privatnih i materijalnih interesa, a kamoli snage i riješenosti da se obračunaju prije svega sa onima sa kojima se ne bismo smjeli identificirati, podanicima i žrtvoslovima, ali i kriminalcima, prodanim dušama i petokolonašima i kolaboracionistima u vlastitim redovima.”

Piše: Edin Urjan Kukavica, “Kamo dalje rođače”, izabrane kolumne, 2017.