Bosansko Grahovo – prošle godine rođeno samo jedno dijete, umrlo 29 osoba

Uz to što je Kanton 10 prostorno najveći i jedan od najsiromašnijih u Federaciji, u kojem je bijela kuga stalno stanje, to je i kanton koji ima općinu s najstarijim stanovništvom. Riječ je o Bosanskom Grahovu – iz kojeg, zbog nedostatka posla i neuvjetnog života, povratnici postaju iseljenici.

Smješteno u idiličnom pejzažu, na raskrižju putova koji vode za Dalmaciju, Liku, Hercegovinu i Bosnu, ugnijezdilo se Bosansko Grahovo, danas gotovo napušteni grad. S prosječnom starošću stanovništva većom od 52 godine, po zadnjem popisu, bilo je ‘najstarija’ općina u BiH, a danas je ta brojka vjerojatno i veća.

„Jedan pokazatelj da je to vrlo stara općina, da ne živi puno mladih ljudi – u cijeloj protekloj godini rođeno je samo jedno dijete, a umrlo je 29 osoba“, navodi Diana Mamić, ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Kantona 10.

Brojnost učenika u većini razreda osnovne škole je ispod pedagoških standarda.

„Ovu školsku godinu su upisana 4 učenika prvog razreda. Prethodnu godinu bilo je malo bolje stanje – imamo 5 učenika. Sljedeće godine isto. Sve se vrti oko tog broja 5-6. Za tri godine, recimo, tu je malo veća brojka, njih je 9“, ističe Obrenka Novak, ranateljica Osnovne škole Grahovo.

I to pod uvjetom da ni jedna od tih obitelji u potrazi za boljim životom ne ode u inozemstvo, a tu su i odlasci zbog školovanja.

„Dobar dio mladih, kad završe srednju školu ovdje, odlazi dalje na školovanje – Banja Luka, Beograd, Sarajevo… Zaista, kako ko gdje ima koga, tamo i odlazi. Ali ona strašna sudbina nas je što se ne rađa mladost, djeca se ne rađaju“, govori općinski načelnik Uroš Đuran (SNSD).

Iako se uvijek teško živjelo, kažu, prije desetak godina je bilo bolje.

„Bilo je više naroda, bolje se živjelo, bio je veći stočni fond – sad je to sve manje i manje, narod odlazi, omladina odlazi, nema posla. Najveći problem je što nema posla, nema zapošljavanja i mladi su prisiljeni da napuste Bosansko Grahovo“, objašnjava Vojka Benić, povjerenica MZ Preodac.

A, i ono malo gospodarstvenika i obrtnika posluje u nemogućim uvjetima.

„Te svoje dnevne pazare što moraju da predaju u banku – netko nosi u Drvar, netko u Livno. Da li to ide svaki dan ili svaki drugi dan – zaista ne znam, ali Grahovu nedostaje banka. Nitko neće da otvori tu poslovnicu – nema financijskoga poslovanja da im se to isplati“, upozorava Đuran.

Bosansko Grahovo je iz rata izašlo bez ijednog cijelog krova, razrušeni dječji vrtić žudi za obnovom, a središte grada i danas podsjeća na nedavnu prošlost.

Visoko.ba/federalna.ba