Nekadašnji član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike (SFR) Jugoslavije Bogić Bogićević na sinoć održanom 38. izboru evropskih najmenadžera i najkompanija u 2018. godini, koje je održano u sarajevskom hotelu “Holiday”, primio je priznanje za životno djelo.
Piše: Faruk Vele
U obrazloženju nagrade navedeno je da je to “čovjek koji je uvijek birao pravi put u politici i životu i koji nikada nije promijenio svoj stav”.
Historijsko ne
Zaista, mnogima je i danas u sjećanju Bogićevićevo historijsko “ne” u osvit zala na prostorima bivše Jugoslavije, kada je praktično onemogućio uspostavljanje vojne uprave u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i smjene rukovodstava BiH i Makedonije, a putem bivše JNA stavljene u službu velikosrpskog nacionalizma. Time je ovaj veliki čovjek i “predsjednik kakvog bismo željeli” spriječio, ili makar odgodio, prolijevanje krvi na ovim prostorima i, zasigurno, spasio mnoge živote.
Bogićević nam kaže kako nagrada za životno djelo potiče na razmišljanja, te dodaje da su njegov život i rad imali smisao ako je makar nekome pomogao, donio osmijeh na lice, pomilovao ga lijepom riječju…
“No, takva nagrada može se tumačiti i tako da se naša životna zavjesa spušta, da se život bliži kraju, da naše svijeće dogorijevaju, da naši fenjeri sve slabije gore… I da se jednostavno s tim treba pomiriti kao sa sastavnim djelom našeg života”, kazao je Bogićević.
On je primijetio da ovakva priznanja mogu biti poticajna za razvoj ekonomije i stvaranja Europe na ovim prostorima, Europe u koju zadnjih godina odlaze hiljade naših ljudi.
“To je tačno. Ja želim da nagrade, prije svega menadžerima, a ne u ovoj kategoriji kojoj ja pripadam, bude podstrek za razvoj BiH ovdje. Mnogo lakše je otići iz BiH i živjeti u Europi, Njemačkoj, Skandinaviji, nego graditi Evropu ovdje, stvarati ovdje Njemačku, Skandinaviju, te standarde koje imaju tamo. Zato mislim da bi ove nagrade trebale da motivišu ljude da se više angažuju, da se ovdje otvaraju radna mjesta, da se ovdje stvaraju uslovi za normalan život, prije svega, mladih ljudi i njihovih porodica”, kazao je Bogićević za Radiosarajevo.ba.
Očajan je zbog činjenice da desetine hiljada mladih ljudi odlazi iz BiH.
“Odlaze najvrijedniji ljudi, odlaze porodice sdjecom. Grade se cijela naselja, pogotovo ljudi iz Hercegovine, u Njemačkoj. To je zabrinjavajući trend. Pogotovo ako je tačan podatak da je 150.000 ljudi već otišlo, da godišnje jedan srednji grad odlazi iz Bosne i Hercegovine. To nije nimalo ohrabrujuće. Odavde odlaze i ljudi koji imaju posao“, rekao je Bogićević, te dodao:
“Ljudi više ne mogu da podnesu neizvjesnost i naše nesuglasice koje traju skoro tri decenije. Ovdje ljudi više ne biraju ideologiju, ovdje se bira geografija. I ljudi odlaze tim putevima, odlaze s kartom u jednom pravcu, što nimalo nije dobro za BiH. Ja ne bih želio da od ove države za 10 godina napravimo dom staraca”.
Upitan može li se to skorije može promijeniti, Bogićević je istakao da to “zavisi od naših birača”.
“Ja mislim da BiH na ovom konceptu teško može funkcionisati, a to je da je nacija glavna politička kategorija…”, kazao je, uz ostalo.
Ovih dana se navršilo 29 godina od čuvenog svesrpskog skupa na Gazimestanu i Miloševićevih poruka o tome kako smo “u bitkama i pred bitkama”, trenutka kada je sve krenulo po zlu, ali i pokojnog Ivana Stambolića…
“O svemu onome što se dešavalo, najava na Gazimestanu i poslije toga, uspio sam kazati dok sam bio u Predsjedništvu SFRJ, i ne samo kazati već i odluke donositi u tom pravcu. Protiv rata, protiv nasilja, protiv mržnje, protiv straha među ljudima… Za dogovaranje, a ne ratovanje. Nažalost, ja sam poražen, priznajem. I stvari su otišle u sasvim drugom pravcu. Ljudi su izmanipulisani i još uvijek se njima manipuliše. Još uvijek se vlada strahom da bi bio strah među ljudima i da bi se ušutjela velika, beskrajana većina koja šuti i trpi sve ovo. Nadam se da će i tome doći kraj. Mora doći kraj, jer gore ne može“.
Naučimo lekcije
Na kraju je bh. političarima i narodu naše zemlje poručio:
“Poručio bih da naučimo lekciju. Ako ne naučimo lekciju, ponavljat će se iste stvari. Spomenuli Ivana Stambolića, koji je tako tragično završio od čovjeka kojeg je on doveo na funkciju. Kad je on tako završio, u kreču na Fruškoj Gori, možete misliti kakav je umobolni karakter tih i takvih ljudi bio, a nije bio samo Milošević. Ivan Stambolić je govorio da je Memorandum (SANU-a), koji je objavljen 1986. godine, In memoriam za Jugoslaviju“, zaključio je Bogićević.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.