BHANSA ispašta zbog sumnjivog ugovora – ko je u ime BiH pristao da država bude tužena strana?

BHANSA-i prijeti propast. Bosni i Hercegovini gubitak kontrole neba. Bh. aerodromima milionski pad prihoda. Viaduct je, zahvaljujući vlastima RS-a, povezao državu sa Washingtonom.

S obzirom na to da Bosni i Hercegovini prijeti gubitak kontrole nad vlastitim zračnim prometom, predstavnici reprezentativnog sindikata na nivou BHANSA-e zajedno s Udruženjem kontrolora letenja pozvali su još jednom Vijeće ministara BiH da osigura finansijska sredstva za BHANSA-u do deblokade računa. Zbog prinudne naplate ova institucija je u finansijskoj blokadi i za prethodni mjesec već su smanjili plate.

BHANSA se suočava sa egzistencijalnom krizom samo zato što je, ni kriva ni dužna, podoban žirant Vladi RS-a. Ispašta zbog sumnjivog ugovora od prije 21 godine. Mnogo je nelogičnosti koje je vlast RS-a uradila tada. Zašto je uopće potpisala ugovor sa Viaductom, koji je te godine imao blokiran račun? Zašto je 2013. godine raskinula ugovor sa Viaduktom i, u konačnici, zašto je potpisala sporazum s Vijećem ministara BiH o otplati duga koji sada ignoriše? Bosna i Hercegovina nema nikave pravne veze sa aktom dodjele koncesije – zašto onda mora vraćati dug?

“Da je samo BiH obavijestila Međunarodni centar u Washingtonu da ona nije ugovorna strana tog koncesionog ugovora i da ne može da bude tužena u tom sporu niti da prihvata to, već da može biti samo RS – a saglasno članu 25 stav 1 pravila postupka Međunarodnog centra u Wašingtonu – BiH ne bi došla u situaciju da sada ona mora da izmiri obaveze”, kaže Milan Blagojević, stručnjak za ustavno pravo.

Uzimajući u obzir navedene činjenice, postavlja se i pitanje ko je u ime Bosne i Hercegovine pristao da država bude tužena strana ili, preciznije, ko je prešutio tu informaciju pred Arbitražnim vijećem u Washingtonu? Da bismo na to odgovorili, moramo se vratiti u 2017. na sporazum između Vijeća ministara i Vlade RS-a. Tada Željka Cvijanović u ime RS-a pristaje da sve arbitražne troškove snosi ovaj entitet, ali pod uslovom da oni vode postupak, a ne država.

“Kada je Paravobranilaštvo BiH dobilo tužbu, vlasti RS-a su tražile da oni vode postupak s tim da će uplatiti sudske troškove, izabrati advokatsku kuću, a da će, u slučaju da izgube, nadoknaditi štetu”, navodi Mlađen Mandić, bivši pravobranilac Pravobranilaštva BiH.

Je li Vlada RS-a tada prevarila državu? Pristala na sporazum, ali da pošalju svoj advokatski tim u Washington koji će onda namjerno da prešuti činjenicu da je dug napravio entitet, a ne država. Kako je moguće da Vijeće ministara i Pravobranilaštvo BiH nisu smatrali spornim ovakav prijedlog ili su ga jednostavno ignorisali?

A možda su i arbitražni procesi dobar način da pojedinci koji su sklapali ugovore izbjegnu odgovornost i dug stave na teret države. I to nije jedini gubitak za državnu kasu. Na primjeru BHANSA-e može se vidjeti koliko ugrožavanje rada jedne agencije može za sobom povući cijeli niz problema. Jer, kako ističu u ovoj agenciji, ako se smanje kapaciteti BHANSA-e, doći će do smanjenja obima saobraćaja na aerodromima i samim tim doći će do velikog smanjenja broja putnika – ako su planirana 2 miliona turista, a dođe 1 milion ljudi, gube se milioni noćenja.

I milioni maraka. Danas su to BHANSA i Centralna banka, a u budućnosti bilo koja državna institucija pogodna za dužničko ropstvo.

Visoko.ba/federalna.ba