Bh. reditelj Ado Hasanović: Ja sam primjer da se uspjeh može postići kvalitetnim radom

Od prvog filma “Ja sam iz Srebrenice” do kratkometražnog filma “Nomofobia”, koji je premijerno prikazan prošle godine, profesionalni put Ade Hasanovića, mladog bh. reditelja s trenutnom adresom u Rimu, ide uzlaznom putanjom.
Dok priprema svoj prvi dugometražni igrani film “Ja sam Ana”, Hasanović svoj posljednji kratkometražni film “Nomofobia” prikazuje na festivalima i nagrade dodaje u svoju bogatu kolekciju priznanja. Film “Nomofobia” sarajevska publika imat će priliku pogledati na Sarajevo Film Festivalu, a ubrzo nakon toga i u sklopu takmičarskog programa Omladinskog Film Festivala.

“‘Nomofobia’ je moj posljednji kratki film, traje 14 minuta i snimljen je u jednom kadru. Inspirisan je istinitim događajem i donosi priču o maloljetnoj djevojčici koja je ubila svoju majku nakon što joj je ona oduzela telefon zbog loših ocjena. Nomofobija je strah da budete bez mobilnog telefona i to je definitivno bolest 21. stoljeća. Imao sam dobru ekipu, film smo snimili za jedan dan, ali tome je prethodilo 100 dana priprema”, rekao je Hasanović.

Odličnu ekipu okupio je i na kratkometražnom filmu “Pink elephant” za koji je do sada dobio 11 nagrada. U međuvremenu priprema novi eksperimentalni kratki film i piše scenarij za svoj prvi dugometražni film radnog naslova “Ja sam Ana”.

“Iza prve verzije scenarija stali su producenti iz Italije, Mađarske i Srbije koji vjeruju u film s tim da želim pronaći i producenta iz BiH. To je priča o idiličnom odnosu kćerke i oca i nasilju koje je skriveno iza njegovog osmijeha. To je jedna psihološka drama, ali za njenu realizaciju mi je potrebno još vremena”, bio je iskren.

Ado Hasanović je rođeni Srebreničanin. Imao je samo šest godina kada je počela agresija na BiH, a sa deset godina, kada je sve završilo, prvi put je uzeo očevu kameru u ruke i zaljubio se u filmsku umjetnost.

“Bila je 1996. godina kada sam uzeo kameru, nisam je fino okrenuo tako da sam ‘gledao svijet naopačke’. Osjetio sam neku snagu tada, bio je to nevjerovatan trenutak. Moj otac koji je bio snimatelj u Srebrenici i koji je bilježio neke dnevne situacije mnogo je utjecao na mene. Ja sam danas vlasnik tih videomaterijala i nadam se da ću u budućnosti napraviti film ili knjigu u tome”, otkrio je.

U rodnu Srebrenicu se s porodicom vratio 2002. godine, a četiri godine kasnije je u Udruženju Prijatelji Srebrenice naučio osnove filma i ubrzo snimio svoj prvi film “Ja sam iz Srebrenice” koji je prikazan na Sarajevo Film Festivalu. Dvije godine kasnije snima prvi profesionalni film “Anđeo Srebrenice” koji ga dovodi na Sarajevo Film Academy. Hasanović nastavlja vrijedno raditi, a film “Mama” bio je ulaznica na prestižnu akademiju Centro sperimentale di cinematografia (CSC) u Rimu.

“Osoba koja voli svoj posao i koja želi da radi uvijek nađe način. U Italiji jeste lakše, jer je sve cjenjenije i plaćenije. Veoma je bitno maksimalno se posvetiti onome što radite, to je formula uspjeha. Važno je da na tom putu nemate predrasude i ne sumnjate u sebe, jer ako se vi osudite na propast zašto bi neko vjerovao u vas? Ja sam primjer da se sve može bez štele i kvalitetnim radom”, naglasio je.

Rodnu Srebrenicu i danas često posjećuje, a nakon Marša mira ove godine u sklopu Emmaus radnog kampa u Potočarima je održao radionicu dokumentarnog filma.

“Volim otići u Srebrenicu i cilj mi je pokazati da Srebrenica postoji i prije i poslije 11. jula. Ove godine je 14. put održan radni kamp i zaista vam učešće na takvom radnom kampu oplemeni dušu i suguran sam da svi koji borave na kampu odu kući ispunjeni i sretni. To dokazuje i činjenica da se mnogi vraćaju na kamp, zaista je teško otići samo jednom. Ja sam na kampu održao školu dokumentarnog filma, s određenim učesnicima kampma sam snimao sve radne aktivnosti, onda smo to montirali i na kraju smo pravili projekcije”, rekao je Hasanović na kraju razgovora za Klix.ba.