PreporukaIntervjuBh. pisac Bekim Sejranović: Ja sam bahato i neumjereno pretjerivanje u svemu

Bh. pisac Bekim Sejranović: Ja sam bahato i neumjereno pretjerivanje u svemu

Bekim Sejranović je jedan od najčitanijih i najtalentovanijih bh. pisaca čija popularnost ne jenjava od 2009. godine kada je za roman “Nigdje, niotkuda”, koji je na području bivše Jugoslavije proglašen najboljim, dobio nagradu Meša Selimović.
Brčak s adresom u Oslu gost je ovogodišnjeg Bookstana koji je, kako nam je rekao, jedan od boljih književnih festivala na kojima je bio.

“Drago mi je da sam ponovo u Sarajevu i raduje me što su čak i jutarnje promocije Bookstana veoma posjećene. Zalaufalo se to fino, raste popularnost i važnost ovog festivala. Većinu autora koji su tu sam upoznao kroz njihov rad, mnoge znam i lično. Veoma je bitno da se ljudi druže, razmjenjuju iskustva, da se pisci sreću sa čitateljima i razgovaraju s njima. Generalno mislim da je Sarajevo prilično dobra sredina za ovakav tim festivala”, rekao je Sejranović za Klix.ba.

Rad na novom romanu

Otkrio nam je kako trenutno završava svoj novi roman koji će, izrazio je nadu, naredne godine predstaviti u Sarajevu. Vijest o novom romanu, koji će poput njegovih drugih romana sadržavati autobiografske elemente, sigurno će obradovati brojne fanove Sejranovićeve pisane riječi.

“Ja pisanje moram zasnivati na vlastitom iskustvu, ne mogu pisati o stvarima koje ne poznajem, kao naprimjer o noćnom životu u Las Vegasu. Mogu izmišljati, ali mislim da to nema smisla jer svi mi pišemo o našim svjetovima. Ja svoja vlastita iskustva oblikujem u autobiografski temelj na kojem gradim fikciju, s tim da je prema mom mišljenju autobiografija i prepričavanje vlastitih snova i fantazija. Bar u mom slučaju su fantazije i snovi proistekli iz nekog mog iskustva. Ne mogu ja sjesti i zadati sebi temu o kojoj ću pisati, već me neka tema zaokupi i pišem o njoj jer ne mogu od nje pobjeći. Kada zarobim svoje demone na papir, nema ih više”, pojasnio je.

Ono što se provlači kroz njegove romane su osjećaj nemira i nepripadnja. Suprotstavljene karaktere, priča nam, nikada nije uspio pomiriti, kako u stvarnom životu, tako ni u književnosti.

“Jednostavno je nekome sudbina takva. Moj otac je u Australiji, majka u Belgiji, jedna kćerka u Sloveniji, a druga u Australiji. Malo živim tamo, malo ovamo, pokušavam se smiriti, ali to traje neki period i onda se opet nešto dogodi pa moram ići dalje. Posljednjih sedam godina proveo sam u ovim krajevima, u Brčkom, Zagrebu i Ljubljani, a sad se opet moram vratiti u Norvešku zbog ekonomskih i zdravstvenih razloga”, rekao je.

Živjeti od književnosti nije lako pa Sejranović u Norveškoj radi i kao sudski tumač.

“Nemoguće je živjeti samo od prodaje knjiga, naročito na Balkanu. Jedno vrijeme sam dobijao stipendiju ministarstva Norveške, jer sam napisao dvije knjige na norveškom. Na Balkanu je to malo teže, mi smo malo tržište pa se proda manje knjiga”, pojasnio je.

O književnosti i životu na relaciji BiH – Hrvatska – Norveška

S obzirom na to da živi na relaciji BiH – Hrvatska – Norveška pitali smo ga koliko se život na Zapadu razlikuje od života na Balkanu.

“Standard života je mnogo bolji, plate su veće, ali je sve skuplje. Ja nisam neki reperezentativan primjerak, za moj standard život u Norveškoj je previše organizovan, nema lufta da budeš svoj i slobodan. S druge strane, upravio to nama fali jer ovdje ništa ne funkcioniše. No, ipak mi fali tog nekog našeg javašluka”, priznao je.

U ugodnom ambijentu knjižare Buybook razgovarali smo i o stanju u književnosti u zemljama bivše Jugoslavije, ali i u svijetu.

“Meni je drago da saradnja ljudi koji govore južnoslavenskim, novoštokavskim jezicima sve više djeluje kao jedna kulturna cjelina. Knjige bh. autora izlaze u Zagrebu, Beogradu i obrnuto. Danas sam prisustvovo promociji Srđana Sekulića iz Novog Sada koji je prvu knjigu poezije izdao u Sarajevu. Drago mi je što dolazi jedna nova generacija mlađih autora i što je kvalitet književnosti porastao u posljednjih nekoliko godina. Mislim da je upravo ta kulturna saradnja uzrok toga”, rekao je.

Na svjetskoj književnoj sceni, smatra, vlada hiperprodukcija zbog koje više nema sredine – ili si na vrhu ili za tebe niko ne zna.

“Takvo je stanje i u muzici, filmu, u svemu. Jednostavno, moraš isplivati na površinu da bi neko čuo za tebe. Ljudi govore o hiperprodukciji, ali samo treba isfiltrirati ono što valja. Dobre književnosti ima, samo treba doći do nje”, rekao je.

Na kraju razgovora rekao nam je kako je on bahato i neumjereno pretjerivanje u svemu.

“Pretjerujem u svemu. Kad radim, previše radim, kad partijam, previše partijam. Šta god da radim previše je i to se odražava na moje fizičko i psihičko zdravlje. Približavam se pedesetim godinama, pokušavam se smiriti, a to je teško kada čovjek navikne na određeni način života”, rekao je Sejranović iskreno.

Bekim Sejranović je bh. pisac rođen 1972. godine u Brčkom. U Rijeci je završio pomorsku školu, a zatim i kroatistiku. U Oslu je na Historijsko-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Autor je knjige kratkih priča “Fasung”, romana “Nigdje, niotkuda”, “Ljepši kraj”, “Sandale”, “Tvoj sin Huckleberry Finn” i “Dnevnik jednog nomada”.

 

Visoko.co.ba/klix.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE