PreporukaRecenzijeBezazlena revolucija neke Facebook generacije

Bezazlena revolucija neke Facebook generacije

Ah, “Dookie”, dragi moj “Dookie”…

Teško da itko može zaboraviti stihove “Do you have the time to listen to me whine” i onaj ludi plavo bijeli stratocaster od Billya Joea Armstronga. Bila je to preteča svih pop-punk bendova i njihove zaigranosti, ali i preteča svemu što se nakon toga događalo s mašinerijom Green Day.

Čak 12 (slovima: dvanaest!) albuma (računajući i onaj prenakrcani projekt zvan trilogija “Uno“, “Dos” i “Tre” doveli su do faze u kojoj, baš kao i Hladno pivo u Hrvatskoj, Green Day teško možemo stavljati među punk bendove (i opet kao i kod naših prvaka, teško da smo ikada i mogli).

Od 2012. godine, kada smo svjedočili zasićenom bendu s definitivno premalo konkretnih ideja za tri albuma, Billy Joe uspio je popizditi na pozornici nekakvog komercijalnog festivala (s apsolutnim pravom), ali su njihovi glasnogovornici ipak iskoristili priliku da ga smjeste u kliniku za odvikavanje od cuge i pilula za spavanje. Vrijeme je sazrjelo i Green Day su se vratili albumom mrvicu pretencioznog naziva, ali definitivno najkoncentriranijim i najbombastičnijim izdanjem u podosta vremena.

“Revolution Radio” je jednostavno logičan album koji je poslovno vjerojatno imao samo jedan cilj – kreirati tipičnu Green Day ploču! Malo borbe s američkom zbiljom, red brzih veselih plesnih rock stvarčica punkerskog tempa i red grandioznih nasljednika pop laganice “Wake Me Up When September Ends”.

Još jednom su koncentrirani na hitoidnost i slušljivost. “Bang Bang” je podsjetnik na “American Idiot” dane i brzinom i temom (kultura masovnih pucnjavi u kombinaciji s pažnje žednim društvenim mrežama), “Outlaws” je, kako sami kažu, lagani sneni i pjevni nastavak na temu iz “Christie Road” kada su krali upaljače iz okolnih autiju, a na “Bouncing Off The Wall” samo su dali priliku da se opet čuje zaigrani uzvik “Hey Hey!”

Ona na koju se aludiralo mega-hitoidnošću je vjerojatno nova himna mlađe generacije njihovih fanova – novi singl “Still Breathing“. Duboke riječi i pop pristupačnost za apsolutno svaki najkomercijalniji radio ovog svijeta.

Pored nje, rijetko koja može biti toliko dostupna širokim masama, ali fanovi bi trebali biti zadovoljni i s “Too Dumb To Die“, kvazi-buntovnim uzvikom “Fuck you I'm from Oakland” na “Youngblood” i posebno s brzopoteznom “Forever Now“.

Vrijeme kada su svoj najpopularniji album rođendanski svirali od početka do kraja je prošlo i ovo će za Green Day sigurno biti dobar impuls nove snage (a vjerojatno i pokojeg dolara). Sigurno je zabavniji od dosta toga što su snimili i sigurno je direktniji i konkretniji od svega što su snimili u zadnjem desetljeću.

Za jedan bend koji će sigurno uvijek imati svoju publiku po najplodonosnijem muzičkom teritoriju (a i šire), ovo je i više nego zadovoljavajuća kolekcija za malo svježine na koncertima, a vjerojatno i za pokoji vječni hit od kojih više neće odustajati. A ne bi ni trebali!


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE