Batonova tribina “Osamdeseta godina od smrti reisa Džemaludin ef. Čauševića, 1938-2018.”

Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ već je navikao zeničku publiku da im otkrije nešto novo, da im priredi večer koju će pamtiti. U prepunoj historijskoj sobi Muzeja grada Zenice, održana je tribina sjećanja “Osamdeseta godina od smrti reisa Džemaludin ef. Čauševića, 1938-2018.” Tribinu je otvorio predsjednik KPS “Baton” mr.sci. Amir Ismić, a potom nastavljena književnim ostvarenjima pjesnika dr. Smajila Durmiševića, Saida Štete, Ćazima Škalje i Emine Selimović.

Gost predavač, hafiz Sead Šahinović, rođen u Bosanskoj Krupi baš kao i reis Čaušević, imao je priliku slušati hafiza koji se družio sa reisom Čauševićem i tako usmeno sačuvati od zaborava plemenitost jednog duhovnog velikana, njegovu svjetski priznatu intelektualnu vrijednost. Pričajući o onom što je sve čuo iz života reisa Čauševića, hafiz Šahinović nije mogao sakriti drhtaj u glasu. Jer reis Džemaludin Čaušević je bio hodajući primjer življenja islama i ponašanja u islamu kao najodgovornijeg u Islamskoj zajednici. Njegovo interesovanje i briga za vlastiti narod najbolje oslikava činjenica da je nakon školovanja odbio ponudu visoke pozicije turske vlasti u Istanbulu riječima: “Ja se moram vratiti svojoj Bosni. Moj narod je u mraku i treba znanje.”

Tako je živio i radio reis Džemaludin ef. Čaušević, vodeći brigu za svoj narod, ali i sve druge narode u Bosni i Hercegovini. Ostat će upamćen njegov glas protesta, nakon ubistva Franje Ferdinanta i njegove supruge, kada su Sarajlije počele razbijati radnje Srba, koji su bili mahom trgovci. Reis Čaušević je digao glas i rekao: “Nemojte nas sramotiti!” Potom je, u vrlo turbulentnom vremenu organizovao odlazak u Beč na sahranu ubijenih. To uistinu mogu samo ljudske veličine kakav je bio reis Čaušević, čije su citate iz uglednog francuskog lista tog vremena čitale djevojčice, Nudžejma, Sunita, Elma i Vildana, inače mlade snage KPS “Baton” Zenica.

Na kraju, kao jagoda na tortu, bilo je otkriće mladog zaljubljenika u rukopise i sakupljača istih, Zeničanina, Dejana Spaića, koji je našao neprocjenjivo vrijedne dokumente, pisma i prepiske, reisa Čauševića, a koje je kako reče, sve poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu na čuvanje.

Još jednom je potvrđeno da “batonove tribine” kako se prepoznaju u gradu kao kulturni brend, opravdavaju zacrtani cilj, a to je ponuditi brojnoj publici nešto novo, iskreno, i iz duše.

Visoko.co.ba/Zenicablog.com