KolumneAntagonizam i renesansa

Antagonizam i renesansa

Antagonizam je uzajamna netrpeljivost, suparništvo, neprijateljstvo, zbog suprotnosti interesa i mišljenja. U Visokom postoji tradicionalni antagonizam, između seljaka i čaršijaša.

Pod seljacima se vode ljudi koji žive na selima, a pod čaršijašima se vode ljudi koji bi trebali da žive u gradu, ali obzirom da Visoko nije grad, nego je mala čaršijica, u njoj žive čaršijaščići.
Postoje još dvije podkategorije, a to su seoski i gradski papak. Seoski papak je onaj koji se donekle „šlifuje“ a onda sve pokvari nekim gestama koje su degradirajuće za kultivisanog gradskog čovjeka, a gradski papak je onaj koji se rodio u gradu, proveo decenije u gradu, među gradskom rajom, a nije se kultivisao kao gradsko dijete, nego je ostao na nivou mahalaša.

Prije rata se nekako tačno znalo gdje ko pripada, gdje izlazi, kada izlazi i kada ide kući. Nije prije bilo auta kao sada, nego se kućama išlo autobusima. Isto tako čaršija je imala neke interesantne navike, koji nisu mogli dosaditi, jer su bili kvalitetni, a i raja koja je održavala te navike je bila kvalitetna, kreativna, zabavna, nije joj vezivno tkivo bio alkohol, kao što je to sada slučaj.

U ratu su se neki seljaci (nemojte me pogrešno shvatiti što se ovako izražavam, jer je to kolokvijalni visočki izraz, pa radi boljeg razumijevanja se izražavam na sirovi način) radovali kada granate padaju po čaršiji, a neki čaršijaši su govorili kako je ovo rat seljaka, jer su svi seljaci glasali za nacionalne stranke, pa nek sada ginu i ratuju. I jedni i drugi su zaboravili da su u onim prvim jedinicama, bili momci i sa sela i iz čaršije, a kasnije su se jedni smjestili u štabove, pozadine, radne obaveze, u ta ista sela odakle su seljaci išli u rovove, a drugi su jedva čekali da se rat završi da zauzmu gradove.

Prirodna migracija stanovništva je sasvim normalna stvar. Posmatrajte to ovako, ja odem u New York, kupim kačket New York Yankeesa, stavim ga na glavu, obučem bijele patike, farmerke, duksericu, kačket sa NY logom, i ja sam automatski prihvatio suštinu i praktičnost grada New Yorka, i postao sam New Yorčanin, za jedan dan. Druga je stvar kod nas, što i ovi domicilni ne znaju šta bi sa sobom, da li su provincijalni zauvijek, ili žele da se malo kultivišu kao građani, pa ljudi sa sela kada dođu, pogube se u prilagođavanju, jer nemaju se plaho čemu prilagoditi.

Sarajlijama smetaju Sandžaklije i Istočnjaci razni, općenito im smetaju „došle“. Visočanima smetaju svi koji nisu kao oni, taman bili kuća do kuće. Splićani ne vole purgere, Zagrepčani ne vole tovare, Mostarci ne vole ove „isČapljine“, New Yorčani ne vole New Jerslije, Parižani ne vole Marseljane, Mančesterovci ne vole Liverpuljane, uglavnom se ljudi po cijelom svijetu ne podnose iz nekih razloga. To nepodnošenje, odnosno antagonizam, može biti kreativno, šaljivo, pa čak i produktivno u formi zdrave konkurencije, a može biti negativno, nasilno, štetno. Kod nas je takva vrsta antagonizma, štetna, negativna, primitivna, seljačko-mahalsko-provincijalsko-primitivna.

Visoko je nekada bilo poznato po proizvodnji kože, pa se snimala i popularna serija „Kože“. Sada je Visoko poznato po nekim drugim ljudima. Wema se obnavlja, kada bude završena, ovaj dio grada će izgledati kao Minhen makar malo, ulaz u Visoko izgleda ljepše sa objektom u kojem se nalazi Suša centar i Konzum, benzinska pumpa sa praonicom je običnu livadu pretvorila u korisno i funkcionalno poslovno uslužno mjesto. Dakle, može se, ima onih koji imaju mnogo novčanih sredstava i znaju i ulažu novac u nešto što je ljepše.

Ima ljudi u Visokom koji imaju možda isto novca ili više od ovih koji su eksponirani, ali su oni odlučili da doziraju ulaganja onoliko koliko je dovoljno njima porodično, malo i nekim poznanicima i komšijama, ali nikad nisu nešto kapitalno za Visoko napravili. Zaradili su novac preko ratnih linija, pa kasnije preko stranke dalje nastavili, ali nikad nisu ništa kapitalno za Visoko napravili. Poklopili jesu, ali napravili nisu. Zato oni Visočani, koji su čaršijaši, mahalaši, koji smatraju da im drugi poklapaju grad, neka se prvo zapitaju kako su njihovi istaknuti stranački čaršijaši biznismeni poklopili grad, a ništa nisu uložili, kako su iz visočkih privrednih subjekata izašli sa prekopiranim djelatnostima i poslovima iz matičnih firmi koje su ili uništili ili prodali, i kako su srozali Visoko na niske grane, na toliko niske grane, da ga odjednom neko može kupiti iz temelja.

Kako ne razmišljaju da to tako mora biti, zato što istovremeno mrze seljake, a trebaju im radi para i glasova. Isto tako seljaci shvatiše da glasovima imaju nadmoć, i da se mogu i oni pouvaljivati na javna uhljebilišta, i tako ispuniti san da žive u čaršiji koju tako duboko mrze. Niko nije normalan u Visokom, ni čaršijaši ni seljaci, svi imaju izopačene i bolesne umove i duše.

Ne mogu da shvate da je Visoko bilo dobro mjesto za živjeti dok je njime upravljala država Jugoslavija, i dok se tačno znalo mjesto svakom seljaku ili mahalašu. Sada je to jedna općina i čaršija toliko zapetljana u mušaferama, da jedino zajednička akcija FBI, Scotland Yarda, Mosada, Šerloka Holmsa, bi mogli raspetljati sve lopovluke u Visokom.

Kažu da je Las Vegas mjesto grijeha, ali to kažu oni koji nisu bili u Visokom. U Visokom ima grijeha više od zraka, tako da svaki dan udišemo neki grijeh, a blagostanje je pobjeglo do nas u okolne gradove, što je neoboriva činjenica.

Samo Visočani mogu dopustiti da im je grad bez trotoara, bez adekvatne saobraćajne i komunalne kulture, da se grad sapire par puta godišnje, da su sportski tereni zapušteni, da nema nikakvih kulturnih događaja osim kada su oni tradicionalni u pitanju, ali i oni se svaki put pitaju da li će ih općina podržati. Samo Visočani mogu 20 godina nakon rata igrati prljave političke igre, dok pola općine postoji samo u kartonima službe za zapošljavanje.

Nema tih ljudi u Visokom koji su sposobni da Visoko izvuku iz bezdana govana u koje se samo povuklo svojim poganim mentalitetom. Ne može niko ni da je bogat kao Rokfeler Visoko izvući na bolje, jer sve dok su Visočani naopaki, a pod Visočanima mislim i na seljake i mahalaše, ovdje ni švabo ne bi mogao napraviti normalnu situaciju.

Jednog dana će i ovi oji danas kupuju i ulažu svoje pare po Visokom uvidjeti da je sve ovo previše za njega ili njih, da oni koji ih guraju i lože da se ovoliko zalažu, će se jednostavno izmaknuti u stranu kada budu pod velikim pritiskom, da će samo povući svoje dionice u svakom smislu, i da Visoko ne mogu vaditi mrtvih ni ONI, ni ONI koji stoje iza NJIH nego samo Visočani. Sve dok se mentalni sklop Visočana ne promijeni na bolje, u Visoko da dođe Microsoft sa postrojenjima, Visoko će opet vremenom degradirati. Dovoljno je pogledati Prevent, niko od Visočana nema na rukovodećoj poziciji, niti se šta pita, svi su poslušni pijuni direktora raznih sa svih strana oko Visokog.

Seljaci se moraju šlifovati, jer ta njihova ležernost u tom nekom polunekulturnom i aljkavom načinu života ih spriječava da napreduju u svakom smislu, jer su time zadovoljni i smatraju da ne moraju da se mijenjaju, i svaka promjena na bolje im smeta. Čaršijaši moraju shvatiti da su prevaziđeni, i da ta neki mahalski uokvireni život i način života koji se ne mijenja stotinama godina, koji proizvodi dede i nane sa 20 godina života, koji su toliko isprogramirani, da imaju svoje mjesto na planinarskom ili staklenom, ili u džamiji, da im je peškir uvijek na istom mjestu na moru, da se griju na palete dok mu je komšija digao pod da naloži i ugrije se, dok ne prestanu vjerovati da je nečije blagostanje pozitivna nafaka, a nečije siromaštvo negativna nafaka, Visoko sa općinom će biti jedan veliki antagonistički poligon za propadanje generacija.

Svima treba renesansa, osim NJIMA, jer oni već sada doživljavaju svoj vrhunac, a okruženi su ljudima koji gledaju svoj interes, i lopatama grabe med u koji su upali jer poštenijih i sposobnijih Visoko nema. Antagonizam ili renesansa, a ne antagonizam i renesansa, jer iz mržnje se samo rađa veća mržnja.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE