Amela Jusufović: Visoko – mjesto gdje multietičnost i (su)život žive svakodnevno

Visoko je oduvijek bilo mjesto susreta različitih kultura i religija. Historijske prilike kroz stoljeća bile su temelj da naše pitomo visočko polje bude mjesto gdje su se formirale različite konfesije, što je u konačnici rezultiralo i postojanje i nastajanje vjerskih institucija i hramova. Dugovječnost tih sakralnih objekata, koji s ponosom prezentuju i oslikavaju duh, tradiciju, religiju i običaje različitih vjerskih zajednica predstavljaju kulturno bogatstvo našeg grada. Dakle, multietičnost i multikulturalnost mogu biti samo prednost i most spajanja i ujedinjenja u različitosti, naslijeđe na koje trebamo biti ponosni. Materijalni simboli i spomenička obilježja ukazuju nam na ljudske vrijednosti poštivanja raznolikosti, slobode izražavanja i propagiranja svog, a istovremeno poštivanja drugog. Sve nas podsjećajući na zajedničku prošlost s pogledom i na zajedničku budućnost.

No, kakva bi bila korist da nam isključivo ti materijalni simboli kao nijemi svjedoci propagiraju tu multietičnost i multikulturalnost? Kakva bi bila korist da su to dvorišta koja primaju samo sljedbenike svoje vjere, a ne otvorene vjerske kuće za sve one koje žele upoznati druge religijske običaje i tradiciju?

U tome i jest čar i istinska vrednost onog što decenijama postoji u Visokom, u kojem glavnu ulogu čini sama ljudska spoznaja vrijednosti tih sakralnih spomenika, koji bez obzira koju vjeru prezentuju, oni su u poimanju većine Visočana naši, visočki, visočko kulturno blago i tako ih doživljavamo.

Ta istinska multietnička i multikulturalna vrijednost, prakse koje ih čine “ živim “ u Visokom se susreću svakodnevno u realnom životu, gdje su zajedništvo, mir i sloga među vjerskim zajednicama pretočeni kroz prijateljske odnose, otvorene dobronamjerne međureligijske dijaloge. I sve to s jednim ciljem da se svi u ovom gradu osjećaju ugodno, sigurno i zadovoljno.

Svjedoci smo da u Visokom u posljednje vrijeme nastaju najljepše fotografije, one koje govore više od hiljadu riječi, te na najbolji način oslikavaju stvarni odnos među predstavnicima lokalnih vlasti i različitih vjerskih skupina, dijeleći zajedničku radost i zadovoljstvo s ciljem opće dobrobiti za sve građane našeg grada. Ti susreti koji su tradicijski utemeljeni na postulatima tolerancije i ( su ) života na ovom području razvijaju osjećaj otvorenosti ka drugim i drugačijim i uvažavanja svake osobe bez obzira na njeno vjersko opredjeljenje.

Visoko je mjesto gdje se decenijama ezani s minareta prožimaju sa zvukovima zvona sa crkvenih zvonika, mjesto gdje se vjerski praznici i blagdani različitih konfesija obilježavaju zajedno svečanim prijemima i posjetama, mjesto gdje se linearno ulaže u restauraciju i obnavljanje svih hramova, kako bi svojim vjernicima i gostima u najljepšem ruhu zasjali, mjesto gdje se sa jednakim zadovoljstvom pozdravlja svaki projekat koji će doprinijeti boljem izgledu svih visočkih sakralnih dragulja…, i ono najljepše, ovo je čaršija gdje u opuštenom prijateljskom razgovoru možemo vidjeti naše predstavnike različitih vjerskih konfesija kako šetaju visočkim ulicama, što je i najbolja slika Visokog kao grada tolerancije, suživota i multietičnosti.

A, kako bismo i zamislili Visoko bez džamija i ezana, koje su ukras visočkih mahala? Kako bismo zamislili Visoko bez franjevaca i Franjevačkog samostana sv. Bonaventure, riznice kulturno- historijskog blaga? Kako bismo zamislili Visoko bez Hrama sv. Prokopija, jednog od najstarijih pravoslavnih hramova u ovom dijelu naše države, koji baštini jednu od najvećih i najpoznatijih zbirki ikona na našim prostorima? Oni su više od religijskih objekata, oni čine i kulturno i arhitektonsko dobro našeg grada. Svaki od njih je poseban i značajan, oslikavajući duhovnost i kulturu jednog naroda, svaki od njih je duboko utkan u historijsku sliku Visokog, a svi zajedno čine Visoko  sredinom gdje se multinacionalnost i multikonfesionalnost shvaća kao nacionalno bogatstvo.

Amela Jusufović / Visoko.co.ba